I Hrvati iz BiH će odlučivati o pristupanju Hrvatske u EU

10.01.2012.  I Hrvati u BiH će odlučivati: Jeste li za članstvo Republike Hrvatske u Europskoj uniji, glasi pitanje na koje će hrvatski državljani s biračkim pravom 22. siječnja moći odgovoriti zaokružujući jedan od sljedećih odgovora: za ili protiv. Iako je bilo zamjerki, u prvom redu nevladinih udruga, da je nejasno tko će sve moći glasovati na referendumu, otklonjene su i te nedoumice: moći će glasovati svi s biračkim pravom, ma gdje se u tom trenu nalazili. Iz Državnog izbornog povjerenstva kažu kako se najveći broj upita građana odnosi upravo na postupak privremenog upisa i registracije birača. Procedura je jasna: birači koji na dan referenduma budu izvan mjesta prebivanja uzimaju potvrdu u nadležnom tijelu državne uprave u mjestu boravka.

Novost je da potvrdu ne moraju nositi sami, već mogu zatražiti od ureda da je dostavi uredu u mjestu glasovanja. Iako se špekuliralo kako Hrvati u BiH neće imati pravo glasa na ovom referendumu, iz veleposlanstva Hrvatske je ova vijest demantirana. Naime, kako su nam ponovili naši sugovornici, svi hrvatski državljani imaju pravo glasa, pa tako i oni koji žive u BiH.

- Situacija će biti skoro ista kao i za prošle izbore. Glasovat će se na četiri mjesta: Mostar, Sarajevo, Tuzla, Banja Luka. Jedina razlika u odnosu na izbore jest činjenica kako se ovaj put glasuje samo 22. siječnja, a ne dva dana, kao što je slučaj kada su izbori u Hrvatskoj - rekli su nam naši sugovornici. S obzirom da se glasuje samo jedan dan te kako se glasovanje obavlja na samo četiri mjesta u cijeloj BiH, ne očekuje se kako će Hrvati u BiH imati prevelik utjecaj na konačne rezultate referenduma oko ulaska Hrvatske u Europsku uniju.

Očekuje se kako će posao oko konačnih spiskova i biračkih mjesta biti dovršen u idućih nekoliko dana, a najavljeno je kako će kroz oglase u medijima hrvatsko veleposlanstvo u Sarajevu dodatno informirati javnost o glasovanju i uputama koje su potrebne kako bi građani mogli ostvariti svoje pravo.o pristupanju Hrvatske u EU.

       Livanjka proglašena za najboljeg vojnika u klasi

31.12.2011.  Pripadnici 10. klase, ko ji su završili tromjesečnu osnovnu obuku, u petak su u Centru za osnovnu obuku OSBiH u Pazariću kod Sarajeva položili zakletvu i potpisali prve ugovore za prijem u profesionalnu vojnu službu. U nazočnosti najviših dužnosnika Ministarstva obrane BiH i OSBiH, Zapovjedništva NATO-a u Sarajevu i EUFOR-a, kao i članova diplomatskog kora i predstavnika međunarodnih organizacija, te obitelji i prijatelja, svečanu izjavu potpisala su 293 mlada vojnika, od kojih 27 djevojaka, koji će početkom 2012. godine biti raspoređeni u operativne jedinice OSBiH širom Bosne i Hercegovine. Za najboljeg vojnika u 10. klasi OS BiH proglašena je Livanjka Antonela Anić.

      Livno: Kako do bolje zaštite radničkih prava

14.12.2011.  S obzirom da su kršenja prava radnika jedan od najčešćih oblika kršenja ljudskih prava u BIH, o ovoj tematici su, na međunarodni Dan ljudskih prava, razgovarali su predstavnici sindikata, institucija, nevladinih organizacija i radnika iz ŽZH i HBŽ (Županije 8 i 10). Vodili su konstruktivnu raspravu kako bi zajednički identificirali ključne probleme, prioritete te prijedloge za konkretne mehanizme i aktivnosti kojima bi se osigurali dostojanstveni uvjeti rada u BIH.

Zaključeno je da su potrebne  zajedničke inicijative i akcije usmjerene na edukaciju radnika, pružanje pravnih usluga i jačanje uloge sindikata. U tu svrhu potrebno je izraditi prijedloge za izmjene odredbi relevantnih zakona kako bi se jačale nadležnosti i kapaciteti institucija odgovornih za provedbu zakona uz aktivno uključenje medija kao bitnog faktora u edukaciji, praćenju i pokretanju inicijativa za zaštitu prava radnika. Sudionici su se složili da solidarno, kao partneri, nastave suradnju u izradi planova i pokretanju inicijativa.

Preporuke za bolju zaštitu prava radnika koje su proizašle iz projekta Lobiranje za bolju zaštitu radničkih prava, koji financira Europska unija, predstavila je Kata Marijan Krželj iz Centar za građansku suradnju Livno, koji u suradnji s Udruženjem građanki Grahovo provode spomenuti projekt.

Uvodničari su govorili o stanju radničkih prava u ŽZH i HBŽ (Branko Perković, pomoćnik Ombudsmana za ljudska prava, terenski ured Livno), o jačanju uloge sindikata u zaštiti radničkih prava (Nada Delalić, Neovisni sindikat djelatnika srednjih škola HBŽ), o sindikatima u javnom sektoru: kako ostvariti partnerstvo s vladom? (Tino Krivić, predsjednik Sindikata djelatnika MUP-a HBŽ i Nevenko Grbavac, predsjednik skupštine Sindikata osnovnog odgoja i obrazovanja ŽZH), te o važnost inspekcijskih službi u provedbi Zakona o radu (Dubravko Kovačević, ravnatelj Uprave za inspekcijske poslove HBŽ i Željko Konta, glavni inspektor Inspektorata za radne odnose UIP HBŽ).

Uz gore navedene organizacije, u raspravu su se aktivno uključili predstavnici Sindikata osnovnog odgoja i obrazovanja HBŽ, Sindikata zdravstva ŽZH, Neovisnog sindikata JP Elektroprivreda HZHB, Sindikata tijela uprave Tomislavgrad, Sindikata OTP Lištica, Sindikata šumarije HBŽ, nedavno osnovanog Sindikata šume, papira i drveta iz Drvara, Centra za socijalni rad Livno ili HBŽ, Porezne uprave HBŽ, zastupnici Skupštine HBŽ i predstavnici političkih stranaka, EHO (Europski humanizam ovdje) Ljubuški, Udruženje povratnika Kupres, UG Kupreška visoravan, Edukativno-informativni centar „Dom“ Glamoč, Udruženje umirovljenika te radnice koje se godinama bore za svoja prava: Ružica Zeljko, Zdravka Soldo i Snježana Pivčić. (Pogled)

OSLOBOĐENJE

      DEMANTI - Grbavac: Nisam prijetio službenici iz Livna

- Nije istina da sam nazvao, psovao i prijetio službenici iz Livna, šefici grupe za pitanja evidencija iz oblasti vojne obveze Davorki Boban (dva puta dobila negativnu službenu ocjenu od nadređenih), jer dira Hrvate, već je istina da je imenovana svojim nesavjesnim radom, zlouporabom položaja i izdavanjem uvjerenja o pripadnosti postrojbi i okolnostima stradanja koja nemaju pokrića u vojnim evidencijama, kao i uvjerenja o nositeljima najviših ratnih odličja i uvjerenja o obnašanju zapovjedne dužnosti koji također nemaju pokrića u vojnim evidencijama, dovela branitelje u zabludu i tako im omogućila da budu nezakonito uvedeni u pravo kao RVI, ili korisnici povoljnih mirovina. Dokaz ovome su brojni zapisnici gdje je imenovanoj naloženo izdavanje obrasca FMB-2. Istina je da je imenovana mene vrijeđala kao službenu osobu u tijeku vršenja revizije, za što sam podnio tužbu Općinskom sudu u Livnu protiv Davorke Boban, a svjedoci toga su ostali članovi tima;

 - Nije istina da me ministar Helez suočio sa istom uz nazočnost cijelog revizorskog tima, nego sam ja bio sam, iako je pozvan cijeli tim, tamo su još bili njegova “inspektorica“ i osoba od punog povjerenja Senada Bakotić i njena članica tima sa višom upravnom Anđa Šarić koje su potpuno nezakonito izvele iz prava ovih “40 nelegalnih povoljnih umirovljenika“, kako kaže ministar Helez. Nudim usluge ovoj četrdesetorici nelegalnih vojnih umirovljenika, kao svjedok, u slučaju sudskog spora, jer naš veliki borac za reviziju kaže da ne vjeruje da će se itko žaliti;

 - Notorna je neistina da sam prilikom tog suočenja šutio i to je još jedan pokušaj ministra Heleza da moju smjenu obrazloži navodnim prijetnjama njegovim podobnim službenicama koje “diraju Hrvate“, jer to u mom rješenju o razrješenju nigdje ne stoji kao razlog moje smjene;

 - I na kraju, nije istina da je obećanje o nagradi i pohvala, a za što su svjedoci ostali članovi tima, bilo kada je tim dobro radio (“Tim IV je jedan od najboljih timova, ako ne i najbolji“, izjava ministra Heleza na seminaru na Kupresu 15. i 16.09.2011.), nego je to bilo 05.10.2011., a spomenuto suočavanje je bilo 30.09.2011. godine, što se lako može provjeriti kod tajnice ministra Heleza u njegovom planeru, a što će potvrditi i ostali članovi tima. Moje razrješenje je uslijedilo 21.10.2011. godine, ali ne iz gore navedenih razloga koji su potpune neistine, nego zbog prozivanja ministra Heleza da reviziju provodi nezakonito i uz nevjerovatnu dozu samovolje. Ovo sam spreman potkrijepiti dokazima, a vi o tome već imate moj pisani uradak.

Sa nadom da ćete ovo objaviti kao legitimno pravo saslušanja obje strane, unaprijed zahvaljujem.

Miro Grbavac, neformalni razriješeni šef tima u postupku žalbe

       Uplata HEP-a za rujan iznosila je 170 maraka

29.11.2011.  "Hrvatska elektroprivreda" (HEP) od 1996. godine do danas zaradila je stotine milijuna maraka koristeći Buško jezero, najveću hidroakumulaciju u Europi, koja se nalazi na teritoriji BiH, istovremeno uplaćujući mizernu naknadu općinama Livno i Tomislavgrad, na čijim se teritorijama nalaze poplavljena područja.

Općine pokradene

Zbog toga je Klub zastupnika Saveza za bolju budućnost BiH u Predstavničkom domu Parlamenta BiH na posljednjoj sjednici ovog doma uputio inicijativu kojom traži od Vijeća ministara BiH i Vlade FBiH da naprave reviziju ugovora o korištenju hidroakumulacionih potencijala Buškog jezera. Predsjednik Kluba Mirsad Đugum kazao je da zarada HEP-a na godišnjem nivou iznosi više od 70 milijuna maraka, dok je sve donedavno općinama Livno i Tomislavgrad na ime korištenja potencijala uplaćivano oko milijun i pol maraka. Novim ugovorom dvjema općinama pripada oko tri milijuna maraka.

- S obzirom na to da HEP već skoro 40 godina koristi potencijale Buškog jezera putem ugovora koji je izuzetno nepovoljan i ide na štetu građana BiH, potrebno je da Vlada FBiH i Vijeće ministara u što skorijem roku obrade ovaj predmet i predlože mjere kako bi lokalne zajednice imale veću korist od ove akumulacije. Sredstva bi ostala u lokalnim zajednicama, ali bi se ugovor pravio na državnom nivou - kaže Đugum. Na ovaj problem godinama upozorava i Josip Perić, zastupnik HSP-a u Domu naroda Parlamenta FBiH, koji kaže da je vrijeme da se problem Buškog jezera konačno riješi na transparentan način, kako bi se znalo "tko koga pomaže, a tko koga odmaže". 

- Događaju se vrlo ružne, čudne i protuzakonite stvari. Nažalost, nema pravne države koja to može pratiti, zbog čega se pravi ogromna šteta državi i lokalnim zajednicama, koje su do sada bile pokradene - kaže Perić.

Međudržavni nivo

Perić, također, predlaže da ugovor o korištenju hidroakumulacionih potencijala Buškog jezera bude potpisivan na međudržavnom nivou, kako bi postojala garancija da će on biti ispoštovan. Istovremeno, zalaže se da novac od koncesija ostane u lokalnim zajednicama, na kojima se nalazi potopljeno područje. Nažalost, entitetske vlasti, kako kaže, ponašaju se kao da Buško jezero ne postoji.
Iako ugovorom o korištenju hidroakumulacije Buško jezero lokalnim zajednicama pripada oko tri milijuna maraka godišnje, saznajemo da, ustvari, HEP određuje koliko će platiti. Perić upozorava da je čak određen postotak koji pripada Livnu, a koji Tomislavgradu.

- Uplata Općini Tomislavgrad za rujan iznosila je 170 maraka. Obrazloženje je bilo da je Hidroelektrana Orlovac na remontu te da nije korištena voda - tvrdi Perić.

       Putovanje iz Livna na Zapad najbrže preko - Banja Luke

21.11.2011.  Za razliku od Federacije BiH koja ustrajava s prometnim povezivanjem Sarajeva i Zenice, dakle središnjeg dijela bez ikakve veze s međunarodnom cestovnom mrežom, Republika Srpska bit će prva povezana autocestom s Hrvatskom, što i hrvatskim područjima u BiH, s obzirom na najavljene nove projekte, otvara prostor za bolje prometno uvezivanje sa Zagrebom, odnosno Europom.

Umjesto političkih igara kojima se bave vlasti u Sarajevu s očitim pokušajem zaustavljanja razvoja i osiromašivanja većinskih hrvatskih područja sa stalnim izmišljanjem problema na trasi koridora Vc, hrvatske se sredine u BiH, napose županije trebaju pripremiti za nekoliko mogućih projekata koji bi i unutar granica strateški povezali ova područja.

Kada bi se skoro realizirali određeni planovi koji se tiču izgradnje brze ceste kroz zapadni dio Republike Srpske, onda Hrvatima u BiH gotovo da i ne bi više bile važne spletke bošnjačkih političara, kao i ‘brzina’ kojom bi napredovala autocesta u državo za čovjeka.

Prva karika u tome pravcu je puštanje u promet autoceste Banja Luka – Gradiška te najavljena gradnja mosta preko Save, ali i gradnja brze ceste ili autoceste Banja Luka – Split koja bi prolazila kroz Hercegbosansku županiju. Inače, vlasti u Republici Srpskoj planirale su u izgradnju autocesta investirati, zajedno s partnerima, oko tri milijarde eura i izgraditi 430 kilometara autocesta.

Među tim cestama je i Banja Luka - Split, koja bi trebala povezati općine u zapadnome dijelu ovoga entiteta - Mrkonjić-Grad i Šipovo s Banjom Lukom te doći do općine Srpski Kupres. Za gradnju te autoceste zainteresirana je i Republika Hrvatska, ali i vlasti u Hercegbosanskoj županiji, a bila bi od životne važnosti i za područja središnje Bosne, a napose Hercegovine. Do sada je održano više susreta s predstavnicima Hrvatskih cesta i hrvatske Vlade budući da bi se ovaj prometni vezivao za autocestu Zagreb - Beograd.

S obzirom na to kojom se ‘brzinom’ kreće izgradnja autoceste na koridoru Vc, napose u Federaciji, izgledno je da bi se puno prije moglo put Zagreba i dalje u Europu zapadnim dijelom zemlje, prenosi današnje bh. izdanje Večernjeg lista. A to bi ujedno bilo puno brže i jeftinije putovanje, ne samo u odnosu na neizgledni koridor Vc, nego i u odnosu na autocestu A1.

Vlasti triju hercegovačkih županija trebale bi što prije započeti izgradnju brze ceste čiji bi jedan krak vodio od Mostara preko Širokog prema Imotskome, a drugi do Livna i dalje do planirane autoceste. Uz to središnja bi se Bosna kroz dolinu Lašve i Lepenice mogla na najbolji način povezati s novom autocestom s hrvatskim područjima u Hercegovini, Hrvatskoj na njezinu jugu prema Splitu ali i sjeveru prema Zagrebu.

U odnosu na sadašnje alternative, veza sa Zagrebom bit će najjeftinija i najbrža preko Banje Luke. S druge pak strane, putovanje i zamišljenom autocestom na koridoru Vc kroz BiH, odnosno Hrvatsku prema Zagrebu bit će jednako daleko kao i autocestom A1.

        Livnjaci su se borili za Veliku Hrvatsku

27.10.2011.  Bosanskopodrinjska narodna stranka (BPNS) smatra da je pobuna Hrvata za izgradnju Ćurčinica džamije u Livnu otvorena namjera rasturanja Bosne i Hercegovine i dokaz da su se oni borili za veliku Hrvatsku, a ne za Bosnu i Hercegovinu.  "Ukoliko su za izgradnju džamije u onom izgledu kakva je bila, zašto su je rušili, a ako nisu protiv zašto je nisu obnovili 1998. ili 2003. godine, već su na toj ruševini napravili deponiju smeća", pitaju iz BPNS-a u priopćenju za javnost.

BPNS također pita Hrvate koji se protive izgradnji džamije da li oni sada prave crkve kakve su bile ranije ili mnogo veće i luksuznije?  "Pitamo ih kako bi se oni osjećali da je munara na Humu umjesto križa, ili džamija u mjestu gdje je većina hrvatskih stanovnika, kao što je to slučaj u mjestima gdje su sagrađene crkve, iako su većina mještana Bošnjaci i da li bi prihvatili bošnjačkog generala za predsjednika FBiH kao što su Bošnjaci prihvatili hrvatskog generala bh. porijekla", stoji u priopćenju BPNS-a.

BPNS naglašava da daje potpunu podršku inspekciji koja poštuje odluke Ministarstva prostornog uređenja FBiH i ne prihvaća tu političku zavrzlamu.

      Livanjska kriza

16.10.2011. Za protivnika u nogometnom baražu dobili smo Portugal, što je mnoge zabrinulo. Obradovali su se, međutim, oni koji su zazirali od duela s reprezentacijom Hrvatske. Ali ne zbog snage njihove momčadi, koliko zbog straha od atmosfere koja bi se u BiH neminovno stvorila oko takvog dvomeča i koja bi, bez sumnje, bila puna negativnih naboja.

Rovite odnose između dvije nacionalne politike nije teško oslikati u nekoliko rečenica. Atmosfera u Mostaru, recimo, nikad u novoj bh. državi nije bila dobra, pa nije ni sada. U srednjoj Bosni, pak, prilično snošljivi međusobni odnosi već godinu su na silaznoj putanji, opterećeni neformiranjem nove vlasti i nesuglasicama između stranaka koje zastupaju Hrvate, s jedne, i Bošnjake, s druge strane.

Posavina je, u ovom domenu, vidjela puno ljepših i skladnijih dana od ostalih područja u kojima po brojnosti dominiraju Bošnjaci i Hrvati. Sada se, međutim, i tamo ispod površine sve više burka i treska. O Livnu da i ne govorimo: tamo ključa!  Hrvatsku verbalnu ofanzivu na livanjske Bošnjake dovoljno ilustrira zapjenušani otpor gradnji lokalne džamije. Prema nekim procjenama, to bi čak moglo dovesti i do nasilja nad bošnjačkim povratnicima i rušilačkog obrušavanja na njihove bogomolje.

Livanjska kriza vođena je i orkestrirana iz stranaka s hrvatskim predznakom. Jedan njihov funkcionar, zastupnik u općinskoj skupštini Toni Miloloža, javno je posegnuo i za krajnjim rješenjem: istupanjem ovoga grada iz sastava Federacije BiH. On je zvanično predložio da se održi referendum na kojem bi se odlučilo o pripajanju Livna Republici Srpskoj!

U ovako naelektriziranoj atmosferi zaista je, da se još jednom naglasi, visokorizičan svaki događaj koji bi rasplamsane strasti potakao da se izliju iz korita, događaj kakav su mogle postati nesuđene nogometne utakmice između naše i hrvatske selekcije. No, ako nas je sreća, u tom smislu, ovoga puta pogledala, pitanje je šta će biti s nekim narednim sticajem (ne)sretnih okolnosti. Zli duhovi rijetko do kraja ostaju zatvoreni u boci.  (Vlastimir Mijović - Oslobođenje)

        Ante Sanader: Gradit će se autocesta Split - Banja Luka 

22.06.2011.  Splitsko-dalmatinski župan Ante Sanader izjavio je u utorak u Banjoj Luci da je Republika Hrvatska zainteresirana za gradnju autoceste između Splita i Banje Luke te da će o tome razgovarati s vlastima Republike Srpske tijekom dvodnevnog posjeta tome gradu.

- To je naš interes (igradnja autoceste) kako bi se veze prema splitskoj luci koja gravitira cijelim ovim banjalučkim područjem što više ostvarile i to će biti tema razgovora s resornim ministrima u Republici Srpskoj - rekao je Sanader na konferenciji za novinare. Pojasnio je da je Institut graditeljstva Hrvatske izradio idejno rješenje za autocestu koja bi povezala Dalmaciju s tim dijelom Bosne i Hercegovine. Vlasti RS-a su u svojim planovima postavile autocestu kroz zapadni dio Bosne jednim od strateških prioriteta, prenosi Hina. Splitsko-dalmatinski župan nalazi se u dvodnevnom posjetu Banjoj Luci na poziv tamošnjeg biskupa Franje Komarice.

        Livnjak Filip Vujeva novi prvi čovjek Cesta FBiH

I u Cestama Federacije BiH nametnuta vlast u Federaciji BiH nastavila je s čistkama bez ikakvih kriterija, osim stranačke podobnosti. U samo 24 sata provedena je procedura smjene i imenovanja novih kadrova na čelo uprave. U ponedjeljak je, naime, zasjedala nametnuta Vlada Federacije BiH i smijenila Nadzorni odbor Uprave za ceste FBiH. Imenovala je famozni privremeni Nadzorni odbor, iako takva mogućnost ne postoji ni po jednome zakonskom uporištu. Za predsjednika NO-a Uprave cesta imenovan je Zijad Požegić, a za članove Ranko Krneta, Amadeo Mandić, Miroslav Galić i Marko Musić.

Sutradan je odmah sazvana Skupština društva na kojoj je potvrđeno imenovanje Nadzornog odbora. Ekspresno je novi Nadzorni odbor smijenio predsjednika uprave, direktora Ljubu Pravdića, izvršnog direktora za ekonomske i pravne poslove Begu Murtića te izvršnog direktora za tehničke poslove Mirsada Dizdarevića. Umjesto Pravdića su na poziciju prvog čovjeka Cesta imenovali Filipa Vujeva iz Livna, koji je diplomirani inženjer geodezije. Da bi to uspjeli provesti, Nadzorni je odbor morao mijenjati Statut i opće uvjete koji su potrebni da bi se na čelu Uprave za ceste našao netko izvan graditeljske branše. Tako je navedeno da budući predsjednik Uprave može biti i netko iz ekonomske ili pravne branše. Samo dan kasnije Nadzorni je odbor vratio na svoje pozicije Murtića i Dizdarevića. Za sve te odluke potrebna je još formalna potvrda Vlade Federacije i oko promjena Statuta Uprave, ali i imenovanja novog prvog čovjeka Uprave za ceste Federacije BiH.

Ovakav red stvari u izmjenama vodećih kadrova federalnih uprava, agencija i institucija nimalo ne čudi budući da je na još upitniji način upravo imenovana nova Vlada Federacije BiH. I sve druge ekspresne izmjene u javnim poduzećima i upravama motivirane su isključivo željom da se domogne što više fotelja koje bi se mogle dodijeliti stranačkim kolegama. Zanimljivo je da nova vlast nije do sada donijela niti jedan reformski zakon koje su navodili kao prioritete u budućem radu.

       SDP loše kadrove prošle vlasti mijenja gorim

04.06.2011.  Zlatko Lagumdžija i njegovi poslušnici iz SDP-a nastavljaju sa neprincipijelnim kadrovskim „čistkama“ u javnim ustanovama, upravama, agencijama i institucijama Federacije BiH. Trenutna im je preokupacija stvaranje zakonskih pretpostavki za već pripremljena kadrovska potčinjavanja, discipliniranja i čistke u istražnim organima i upravama FBiH.

Za potčinjavanje i discipliniranje za sada "neposlušnog" direktora Federalne uprave policije Dragana Lukača zadužen je poznati SDP-ov policajac koji trenutno obnaša dužnost ministra unutrašnjih poslova FBiHPredrag Kurteš, a za stvaranje zakonskih pretpostavki za kadrovske promjene na čelu Finansijske policije i Porezne uprave FBiH zaduženi su premijer Vlade FBiH Nermin Nikšić i pomoćnik federalnog ministra finansija za pravne poslove Tihomir Ćurak.

Inače, Ćurak je bh. javnosti poznat kao jedan od sudionika afere Am Šped u kojoj je proračun FBiH bio oštećen za 1,7 milijuna KM. Novčana sredstva poreskih obveznika su nezakonito, voljom sedam vladinih službenika i jednog bankarskog činovnika, prešla u džep Mirka Anića, vlasnika i direktora firme „Am Šped“ iz Orašja. Potom je jedan dio novčanih sredstava završio u Grazu, na računu firme Sicurex INC, čije je sjedište u američkoj državi Deleware, dok je drugi dio Anić navodno predao u ruke jednom od suvlasnika spomenute firme, Zagrepčaninu hercegovačkog porijekla Livnjaku Tinu Brali. Podsjećanja radi, u jeku afere „Am Šped“ Zlatko Lagumdžija se na terasi sarajevskog hotela Holiday Inn sastao i razgovarao sa Tinom Bralom.

Drugi SDP-ovac, koji je kao tadašnji direktor Carinske uprave FBiH bio jedan od učesnika afere „Am Šped“, Slavko Sikirić, već je instaliran na poziciju ministra unutrašnjih poslova Srednjobosanskog kantona. No, vratimo se Tihomiru Ćurku koji je od 2002. do 2010. bio revnosni izvršitelj zapovjedi HDZ-ovih ministara financija Dragana Vrankića i Vjekoslava Bevande. Ovaj novopečeni SDP-ovac iz Livna je za svoju poslušnost nagrađen unosnim članstvom u Nadzornom odboru Union banke i pozicijom predsjednika Odbora za reviziju Bor banke. SB

       Ratko Mladić: Udarite na Livno

Vrijeme je da se objavi i “Direktiva br. 8”, zapovijed generala Ratka Mladića od 3. kolovoza 1995., kojom se srpskim snagama nalaže ofenziva na snage HV-a, HVO-a i Armije BiH, u cilju ostvarivanja ratnog preokreta. Krajem srpnja 1995. odlučivao se ishod ratova u Hrvatskoj i u BiH. To su znali i vojni i politički vrhovi, kako u Hrvatskoj i Srbiji, tako i oni u Republici Srpskoj, u “Republici Srpskoj Krajini” te oni u Sarajevu. Svi su već znali za učinke masakra koji su Mladićeve snage počinile u Srebrenici, a pred padom je bila bihaćka enklava, koja je bila četiri-pet puta brojnija od srebreničke. Svijet nije mogao dopustiti nekoliko puta veći masakr Bošnjaka, a Hrvatska nije mogla dopustiti potpuno spajanje srpskih vojski. Oslobađanje okupiranih krajeva postalo bi tada gotovo nemoguća misija. General Ante Gotovina, u završnim borbama za pripremu operacije oslobađanja Knina, 28. srpnja ulazi u Grahovo, dan poslije u Glamoč. Otprije već drži dominantne kote na Dinari. U tom trenutku međunarodna politika još nije sklona dati RH zeleno svjetlo za završne operacije oslobođenja, pa hrvatski politički i vojni vrh planira i ograničenu akciju uspostave mostobrana prema Bihaću.

Napad je trebao početi 1. kolovoza 1995., preko Slunja i s područja Ogulina, a cilj mu je bio uspostava 20-ak kilometara širokog koridora spasa do Bihaća. General Mladić shvaća da je idući korak napad hrvatskih snaga na Knin. Stoga se odmah nakon pada Grahova pojavio u Kninu i hrabrio srpske suborce tvrdnjom da slijedi njegov protunapad. Već je bila osmišljena operacija koju je Mladić nazvao Vaganj – 95. Na sastanku u Bosanskom Petrovcu, gdje su se 30. srpnja ‘95. okupili vojni zapovjednici dviju srpskih vojski, koje su predvodili Mladić i general Dušan Lončar iz Knina, Mladić otkriva namjere. Prema izvješću obavještajca vojske RSK, koje je završilo u hrvatskim rukama, Mladić je vojnom vrhu objasnio potrebu protunapada na hrvatske i snage HVO-a i Armije BiH, a cilj je bio vraćanje Grahova i Glamoča. Osim objašnjenja operacije Vaganj, naveo je da akcije istodobno moraju početi i na istoku i jugu. “Jedinice Drinskog, Istočnobosanskog i Hercegovačkog korpusa odmah će krenuti u napad dolinom Neretve, ka Metkoviću i moru... da se na više mesta razvuku ustaške snage, nanese udarac na naosetljivijim mestima, tako da se zauvek ustašetine nateraju da razmisle kad će da se odluče za rat sa Srbima...”.

Nakon to strategijskog sastanka, vojni zapovjednici srpskih snaga dogovoreno provode u djelo. Mrkšić je 31. srpnja izdao “zapovest” o pregrupiranju svojih snaga u cilju zaustavljanja prodora Gotovininih snaga. U naredbi kaže: “Razvoj situacije na glamočko-grahovskom pravcu doveo je snage vojske krajine u nepovoljan operativno strategijski položaj... zbog toga je iz operacije ‘Mač’ izvučen deo jedinica SVK i doveden za dejstva na ugroženim pravcima.” Mrkšić, dakle, izvlači svoje snage s bihaćkog područja i priprema se za operaciju Vaganj. R. Mladić radi isto, navlači snage prema Drvaru, Jajcu, Bugojnu i 3. kolovoza 1995. izdaje Direktivu br. 8. Kaže da zajednički neprijatelj (Hrvati i Bošnjaci) imaju vojsku snage od 28 do 32 brigade te da pokreće srpske vojske kako bi u nekoliko etapa, u ukupnom trajanju od 20 do 30 dana, postigle zaustavljanje daljnjih prodora neprijatelja na svim pravcima te pregrupiranje. Potom treba “preći u protivudar na Livanjskom pravcu, ka Glamoču i Grahovu.., a daljnjim dejstvima i Kupres...” Plan je da se zauzme i livanjski prostor. Mladić za prvu fazu, oslobađanje Grahova i razbijanje neprijatelja u Grahovskom polju i na planini Šator, blokadu snaga na Dinari i prodor prema Glamoču, daje od šest do osam dana. U drugoj etapi traži oslobađanje Glamoča u roku od pet do sedam dana. “U trećoj etapi u trajanju od 16 do 30 dana osloboditi Kupres i izbiti na liniju Čedlebić – Kruge – Donji Malovan – Zvirnjača – Vukovsko polje – Kupreška vrata”, naređuje.

Mladić potanko daje zadatke svojim jedinicama, a za zapovjednike prodora postavlja generale R. Tomanića i M. Talića. Nalaže povratak Kupresa i produljenje napada na Livno, uz istodobni nastavak operacija prema Bihaću na sjeveru. Obavještava svoje oficire: “Celokupnom operacijom Vaganj-95 ću rukovoditi lično.” Mladić je za ovu operaciju “navukao” oko 25.000 vojnika, kojima je naredio početak napada 5. kolovoza u 6 sati ujutro. Računao je i na 10.000 Mrkšićevih vojnika iz krajinske vojske. Na istoku i jugu, istodobnim pokretanjem triju korpusa snaga RS (od 45 do 50.000 vojnika), planirao je krenuti na svim frontama istodobno te razvući hrvatske i bošnjačke snage i s više od 80.000 svojih vojnika ostvariti preokret na kraju rata. Problem za Mladića bilo je to što su i Hrvati imali isti plan – krenuti u ofenzivu istodobno, na svim smjerovima, i razvući srpske snage.

Dok su vrhovi svih vojski organizirali vojske za ofenzivu, tog 3. kolovoza 1995. u Ženevi su propadali mirovni pregovori između RH i RSK. Martić i Milošević odbili su plan Z-4 i Tuđmanove uvjete. HV je u zadnjem stupnju pripravnosti. Snage su se, stalnim nizom mobilizacija, osam mjeseci dovlačile na početne pozicije za napad. I onda je odlučeno – Oluja kreće, ne može se čekati. Na golemoj fronti podignuti su deseci tisuća vojnika HV-a i HVO-a. Ofenziva hrvatskih snaga krenula je u napad dan prije Mladićevih, 4. kolovoza, u 5 sati ujutro. Gotovina je s Dinare zauzeo Knin pa je Mladiću ostalo tek da drži postojeće pozicije u BiH. Svoj protunapad pokrenuo je tek 12. kolovoza, no nakon početnih uspjeha (prekidanje prometnice Knin – Grahovo), povratkom Gotovine na bojište, morao se početi povlačiti. U idućim mjesecima, sve do Banje Luke. Da je svoj Vaganj uspio pokrenuti prije Oluje, unio bi dosta nereda. No, zakasnio je 25 sati. Večernji list

18.11.2011.  Tužilaštvo BiH ne vodi nikakvu istragu protiv hrvatskog generala Ante Gotovine, što je, kako smatraju stručnjaci, ali i političari iz RS, uobičajena vijest kada su u pitanju ratni zločini nad Srbima. Pripadnik mirovne misije UN-a u bivšoj Jugoslaviji Stefan van Zanten optužio je Gotovinu da je 1992. godine zapovijedao u BiH na područjima Livna i Kupresa, gdje su srpski civili zlostavljani i deportirani.

"Imamo određene predmete koji se odnose na događaje iz 1995. godine, operacije 'Južni potez', 'Skok' i 'Maestral', u kojima su prijavljene osobe koje su bile zapovjednici Hrvatske vojske (između ostalih taj predmet tretira ratne zločine u Mrkonjić Gradu), kao i neke predmete za 1992. godinu, uglavnom za područje Posavine", saopćili su iz Tužilaštva BiH uz obrazloženje da ne mogu govoriti o imenima optuženih i o detaljima istrage.

Van Zanten je kao pripadnik mirovne misije 1992. godine boravio u BiH, a o proživljenoj traumi sa prve linije fronta, zbog čega je nakon 19 godina obolio od posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP), svjedočio je na nizozemskoj državnoj televiziji. Tom prilikom rekao je kako se sjeća slika ubistava, mučenja, prebijanja u logorima smrti i deportacija srpskih civila, kao i Ante Gotovine, za koga u prilogu navodi da je zapovijedao u nekim mjestima koja je sam prošao.

U CJB Banjaluka su potvrdili da su u suradnji sa Tužilaštvom u Banjaluci proslijedili nekoliko izvješća vezanih za događaje od 1992. do 1995. na području Livna i Kupresa, ali da nema informacija o daljim istragama. Gotovini, inače, sude u Haškom tribunalu, zajedno sa hrvatskim generalima Ivanom Čermakom i Mladenom Markačem, za ratne zločine nad Srbima za vrijeme i poslije akcije "Oluja", a Tužilaštvo u Hagu za njega traži kaznu od 27 godina zatvora.

Iz Operativnog tima RS za traženje nestalih osoba potvrdili su da su na ukupno 14 lokacija na području Livna do sada pronađeni posmrtni ostaci 111 lica srpske nacionalnosti, te da je najviše poginulih nađeno na području Čaparzlije i jame Zastinje. "U jami Zastinje, koja je bila dubine 17 metara, pronađeno je 21 tijelo, a ostali lokaliteti na kojima smo pronalazili skeletne ostatke su uglavnom bili na okolnim planinama", kazao je šef Operativnog tima Goran Krčmar, napomenuvši da su neki od pronađenih posmrtnih ostataka dovučeni sa teritiorije Hrvatske.

       Vozači, godišnje imate pravo na tri besplatne usluge

22.05.2010.  Nitko još nije registrirao vozilo a da među tuce uplatnica nije ispunio i uplatio onu na kojoj piše "Pomoć - informacije na cestama SPI". Nažalost, mali je broj onih koji znaju zašto taj novac ide i kakva su prava vlasnika motornog vozila koja proistječu na osnovi spomenute uplatnice.

-Mi imamo naputke o iznosu, te račune na koja se sredstva uplaćuju, a koja prava ima vlasnik vozila koji je uplatio taj novac, to zaista ne znamo, kažu iz jedne autokuće u Livnu. Prema tim napucima, vlasnik za osobno vozilo na ime pomoći dužan je uplatiti 8 KM; za teretna, priključna i kombinirana vozila po 15 KM te 4 KM za motocikle.

Prema statističkim podacima dobivenim od od Agencije za identifikacijske dokumente, evidenciju i razmjenu podataka u BiH u protekloj 2009. godini registrirano je ukupno 905.418 cestovnih motornih vozila. Računajući samo po 8 maraka za svako vozilo, dobije se iznos od 7.243.344 KM, što i nije zanemariv broj.

-Na osnovu spomenute uplate vlasnik vozila ima godišnje pravo na tri besplatne usluge, tvrdi Ronald Čuljak iz BIHAMK-a.  Dok mnogi misle kako se namjerno krilo da vozači imaju pravo na neke besplatne usluge BIHAMK i HAK BiH, oni opet tvrde kako o tome izvještavaju svoje korisnike.   Doznajemo kako plaćanjem spomenute stavke Službi za pomoć i informiranje (SPI) prilikom registracije vozila, vlasnici imaju pravo na besplatne intervencije kao što su popravak manjih kvarova na vozilu te šlepanje, koje je moguće samo kada nisu u stanju otkloniti kvar na licu mjesta, a prijevoz se vrši do najbližeg servisa.

Što spada u sitne popravke?  BIHAMK pod sitnim popravcima podrazumijeva: kontrolu, popravak ili zamjenu svjećica, filtra goriva, razvodne kape, platinske dugmadi, fingera, termoprekidača, osigurača, kabela, crijeva, sijalica, remena, dosipanje motornoga ulja ili goriva, pumpanje ili zamjenu puknutih guma, propuhivanje dizni, namještanje karburatora i druge popravke za nastavak vožnje automobila i sve to besplatno.

      Livno je rekorder po broju osoba u Njemačkoj 

16.04.2010.  Iako je prošlo točno 19 godina od zadnjeg popisa stanovništva u BiH, podatci vezani za tadašnju brojnost osoba, posebice Hrvata, na “privremenom” boravku u inozemstvu i dalje su zanimljivi. Dugo je trajalo dok su isti u potpunosti izašli na svjetlo. Agencije za statistiku BiH, odnosno tadašnji Zavod  publicirao ih je u  svom “Statističkom biltenu” tijekom rata, u lipnju 1994., dok su se na Internetu pojavili tek u zadnje vrijeme. Prema tom popisu ukupno je u inozemstvu boravilo 234.213 građana Bosne i Hercegovine (Muslimana: 55.139, Srba 59.707, Hrvata 91.498, i ostalih 27.869). Hrvati su činili 39,07% svih inozemaca (Srbi: 25,49%, Muslimani: 23,54%), a od njihovog cjelokupnog broja 12,03% su se nalazili izvan zemlje, što je u odnosu  na Srbe (4,37%) i Muslimane (2,9%) bilo za oko 3 puta bilo više. Poraznost tih podataka za Hrvate vidljiva je kad se promatraju brojevi prema općinama. Tako je Livno s 7.705 Hrvata bio naš “glavni” gastarbajterski grad, iza kojeg je odmah slijedio Tomislavgrad s 7.639, potom Brčko 6.351, Odžak 4.890, Ljubuški 4.446, Široki Brijeg 3.684, Orašje 3.366…

Livno je “rekorder” i prema zemljama boravka. Po broju osoba koji se nalaze u Njemačkoj( 5.735), Australiji (633) i Francuskoj (69) zauzima prvo mjesto, Kanadi (485) drugo, a u SAD-u (120) treće. Posmatraju li se podatci prema udjelu od svog naroda onih što borave u inozemstvu, među hrvatskim mjestima ova dva grada su zamjenila pozicije: 29,41% Hrvata iz Tomislavgrada bili su “vani” (Srbi: 1,56%, Muslimani: 5,72%), dok je u Livnu stanje bilo malo “blaže”, 26,28% Hrvata (Srbi: 3,68%, Muslimani: 4,03%). Ovi brojevi jasno pokazuju maćehinski odnos komunističkog sustava prema Hrvatima, gdje im se umjesto prospriteta u vlastitoj zemlji radije nudila putovnica i time poticala njihova raseljenost.

Ukupan broj Hrvata iz BiH u Njemačkoj iznosio je 48.254 (svih građana BiH 113.306), Švicarskoj 14.794 (svih građana BiH 38.494), Austriji 16.069 (svih građana BiH 50.367). Ove tri “klasične” gastarbajterske zemlje udomaćile su preko 86% BH Hrvata koji su krenuli preko granice trbuhom za kruhom, naravno ne računavši one zemlje u kojima su postali trajni iseljenici ili uzeli njihove putovnice. Prema njemačkim statističkim podacima od 2007. godine, u toj zemlji s državljanstvom Bosne i Hercegovine prebivalo je 158.158, a državljanstvom Hrvatske 225.309 osoba. Kako će izgledati novi podatci, ako dođe do planiranog popisa stanovništva 2011. godine, biti će za sve narode u BiH od izuzetnog značaja. Ratne posljedice, posebice za Hrvate Posavine i srednje Bosne,  kao i nerazvijeno gospodarstvo u mnogim sredinama i politička nesređenost, mogle bi još jasnije prikazati dramatičnost položaja Hrvata u Bosni i Hercegovini.

        Idu li bh. Hrvati s Hrvatskom u EU

Ulaskom Hrvatske u Europsku uniju Hrvati iz dijaspore, pa tako i iz BiH, koji posjeduju hrvatsko državljanstvo, također će postati građani EU-a, iako je BiH miljama daleko od ulaska u EU. Upravo ta situacija posljednjih mjeseci “muči” predstavnike EU-a koja poručuje Hrvatskoj da kroz ustavne promjene nađe optimalno rješenje i kada je u pitanju dvojno državljanstvo.
“Novim ustavom trebalo bi se pronaći i rješenje za pitanje dvojnog državljanstva Hrvata koji žive u BiH, kojima bi ta država trebala postati domovina”, izjavio je izvjestitelj Europskog parlamenta za Hrvatsku Hannes Swoboda.

I iz ove izjave jasno je kako predstavnici EU-a pred Hrvatsku stavljaju “vruć krumpir” koji se mora riješi u što skorije vrijeme. Prema sadašnjoj situaciji, u trenutku ulaska Hrvatske u EU, svi njezini državljani imali bi sva prava i povlastice koje donosi ulazak u EU. Sam pojam EU-a jest slobodna trgovina i kretanje ljudi, tako primjerice hrvatski državljanin iz BiH moći će otići raditi u bilo koju zemlju EU-a bez radne dozvole. Osim toga, svaki hrvatski državljanin trebao bi imati i razne druge pogodnosti primjerice lakše kupovina imovine, određena socijalna prava, razne zdravstvene pogodnosti… Swoboda je naveo kako EU ne želi Hrvatskoj nametnuti svoje rješenje, da ne traži radikalne promjene, ali smatra da je za obje države dobro da se to pitanje jasno riješi. Prema njegovim riječima sadašnje ustavno rješenje je u tom kontekstu nejasno. Swoboda poručuje da nitko ne želi dovesti u pitanje državljanstvo Hrvatima koji žive izvan Hrvatske, ali mu je znakovito to što na dan izbora, BiH izgleda kao “proširena Hrvatska”.

S druge pak strane, naš izvor iz Hrvatskog sabora, navodi kako postoji europska povelja o državljanstvu koju je potpisala i Hrvatska, prema kojoj svaka država suvereno odlučuje tko su njezini građani. Kao primjer, naš izvor navodi Italiju, koja u Hrvatskoj ima nekoliko tisuća svojih građana, koji bez problema glasuju i ostvaruju svoja prava u obje zemlje. “Državljanstvo nije upitno i ljudi će se moći kretati bez ograničenja”, kategorički tvrdi naš izvor. Napomenimo kako je stajalište službenog Zagreba kako se državljanstva neće ukidati i da s te strane ne treba dolaziti do bilo kakve bojazni hrvatskih državljana u inozemstvu. Napomenimo kako i kod ove situacije, koja u svakom slučaju predstavlja pogodnost za bh. Hrvate, treba gledati i s druge strane – moguće dodatno iseljavanje Hrvata iz BiH. Ako u obzir uzmemo sve pogodnosti koje nosi EU, lako je zaključiti da će se određeni broj hrvatskih državljana iz BiH iseliti “trbuhom za kruhom”.

       Svećenici se raduju izborima

04.02.2010.  Predsjednik HDZ-a 1990. Božo Ljubić je prije nekoliko dana uputio otrovne strelice prema svom ljutom političkom protivniku i rivalu Draganu Čoviću, predsjedniku HDZ-a BiH, optuživši ga da iznova, podmićivanjem i donacijama, želi potkupiti crkvene velikodostojnike te da on i njegova stranka to nemaju namjeru činiti. Povod za Ljubićev otvoreni istup, koji se svakako može protumačiti i kao zamjerka svećenicima, jest donacija koju je Dragan Čović obećao prije nekoliko dana u Zenici u župnome uredu župe sv. Ilije . Na toj su se večeri, nakon obilježavanja 20. godišnjice zeničkoga HDZ-a, gostili i neki Ljubićevi stranački dužnosnici, i oni su vjerojatno svome šefu dojavili kako je Čović tamošnjem župniku obećao financirati uvođenje grijanja u župnoj crkvi. Čelnik HDZ-a BiH nastavlja prepoznatljivu, uhodanu i, nadasve, za sebe i svoju stranku, korisnu praksu doniranja i pomaganja napaćenih i opustošenih župa i župnika diljem BiH. On želi iskoristiti njihovu moć i utjecaj na Hrvate katolike i priskrbiti njihovu potporu na izborima u tobožnjoj sudbonosnoj borbi za svehrvatske nacionalne interese, a u obrani od crvenih, od radikalnih muslimana i Srba, i na koncu od Ljubićevih disidenata, Zubakovih izdajnika, Jurišićevih crnokošuljaša itd.

Lukavo i politički pragmatično se ponaša Dragan Čović. On vrlo dobro zna da crkveni velikodostojnici s oltara izravno šalju poruke tisućama vjernika. Ne čude postupci političkih čelnika, međutim, šokantno je s kakvom lakoćom vjerski velikodostojnici bivaju potkupljeni i ovisni o političkim opcijama i personama. Frapantno je i nepojmljivo to kako pojedini najviši katolički dužnosnici Dragana Čovića u zadnje vrijeme oslovljavaju kao “najveće političko zlo” u Hrvata, opasnu osobu koja “ima pamet”, ali nema svijetlu prošlost i nema slobodu, a na terenu po župama Čovića “hara” i stavlja u sluganski odnos masu svećenika koji mu zauzvrat s oltara donose odlučujuće glasove na izborima i legitimitet vođe hrvatskoga naroda u BiH.

U toj nemoralnoj utrci za novac i glasove kratkoročno dobivaju i politički spletkaroši i vjerski dužnosnici, dok se dugoročno srozava ugled vjerskih zajednica. Blijedi i nestaje onaj dio moralnoga i mističnoga. Narod će platiti štetu, a Bog će ga nagraditi, samo kako sve to obuzdati i kontrolirati u mogućem predizbornome kaosu. Moralni i obrazovani vjerski velikodostojnici, kojih još puno ima, moraju pobijediti materijalno zlo u svojim redovima. Prokletstvo zvano novac, đavo je koji napada i razara, a zna se tko ispovijeda, barem kod katolika. 

Dragan Čović je jako sposoban političar, ali je ucijenjen dugotrajnim zatvorom. Bošnjaci i oni koji zagovaraju BiH kakva sada jeste mogu u svakom trenutku Dragana Čovića poslati iza rešetaka, s obzirom koliko ima kaznenih prijava i nepravomoćnih presuda. Međutim, on je njima bolji na slobodi jer će odraditi "posao" za njih. Oni su njemu vjerojatno sugerirali (ili se to samim tim podrazumijeva) da pred izbore obećava što je više moguće. Tako će dobiti glasove od lakovjernih Hrvata. On jednostavno mora pobijediti hrvatsku konkurenciju. Sve dok Dragan Čović "igra" za bošnjčku i inu stranu - neće u zatvor. Čim prestane tako igrati - zna se ... Sada neće moći čak ni pobjeći, kao drugi prije njega, u Hrvatsku, jer dvije države uskoro potpisuju sporazum o izručenju osuđenika. Njegov je "zadatak" da Hrvatima pred izbore najviše obećava, čak i ono što je realno neostvarivo, samo da bi dobio glasove. A poslije izbora - ništa. Obećavao je kanal na hrvatskom jeziku, ravnopravnost Hrvata, ... Niži dužnosnici HDZ-a BiH su vjerojatno toga svjesni, ali su potkupljeni funkcijama ili jeftinim stanovima i - šute. Svi su se dobro omastili.

Zahvaljujući nelegalnom izboru Dragana Čovića za šefa stranke hrvatsko je glasačko tijelo prepolovljeno na dva dijela - osnivanjem (uz pomoć nesposobnog Ive Sanadera) nove stranke - HDZ 1990. No, njihov je problem što pred izbore manje obećavaju od konkurencije. Kakav je izlaz iz ovakve situacije. Nema izlaza sve dok dvojica na slici razgovaraju o detaljima "deal-a". Kad naše neuko i bogobojazno pučanstvo vidi ovakve slike - zna što mu je činiti.

       Hrvatski "ofental"

28.01.2010.  Doći ću ti o Božiću mala, ako Švabe dadnu ofentala. Te su stihove gangali hercegovački gastarbajteri šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća kada su masovno krenuli na zapad. ‘Ofental’ je zapravo Aufenthal, što znači pravo boravka u Njemačkoj. A bez toga prava nisi mogao kao sezonski radnik napuštati Njemačku, niti u nju ući bez vize. Oni koji bi dobili ‘ofental’ bili su sretnici. I većinom su stanovali u barakama. Stotine njih na istoj, obično adresi firme, s naznakom broja barake. I sve u redu. Imali su sva prava, osim prava glasovanja, do čega im nije bilo ni stalo. No, ako se ogriješe o zakon, prijetio im je ‘Abschibung’, izgon u zavičaj, čega su se najviše i bojali. Tako su ‘ofental’ i ‘abšibung’ obilježili tih godina život ne samo Hercegovaca, nego svih gastarbajtera u Njemačkoj i njihovih obitelji u zavičaju. Ofental gut, ali ti Abšibunga đava odnija, govorila su čeljad u mome selu za koje su ta dva ‘junaka’ bili metafora epske i biblijske borbe između dobra i zla. I najveći bećari su toliko cijenili Ofentala i bojali se Abšibunga da su samo radili i šutjeli.

 - Issa mi draga, volio bi da su me protrali iz zavičaja nego iz Njemačke, govorio je stalno rodijak Iko koji je nakon Ofentala dobio Abšibung zbog neke kavge. Danas se Hrvati u BiH i dijaspori susreću sa sličnim problemom. Ali gle apsurda, sada imaju, kao hrvatski državljani, pravo glasa, ali im se zakonom prijeti da će izgubiti ‘ofental’ u Hrvatskoj.

 - Odavno sam, sve sam proša i znam šta govorim - veli rodijak Iko. Ali ja bi da sva prava, pa i pravo glasa, za Ofental. Šta će nama Ercegovcim pravo glasa, kad nas samo sutim zajebavaju. Daj ti meni da mogu odat po Rvackoj, da mogu radit, vozit auto, zapivat, zaplakat, dicu školovat... Mene stra ako me zatvore tu u zavičaj. Uistinu, Hrvati u BiH su osjetljiva i ranjiva etnička skupina koja je kroz povijest nakupila puno frustracija. Njihova matična država Hrvatska trebala bi to uvažiti i ne rukovoditi se pri donošenju zakona samo diktatom EU-a, nego i sagledavanjem pozicije i potreba tih ljudi. Inače će Hercegovci dobiti sva prava, jer će za pedesetak godina svi preseliti u Hrvatsku. SD

       Mostar nikada neće biti hrvatski stolni grad

Iz SDA su poručili Draganu Čoviću da on nikad neće osigurati potporu za hrvatski treći entitet, jer SDA nikad neće pristati na formiranje tog entiteta u Bosni i Hercegovini, kao ni na to da Mostar bude hrvatski stolni grad. Predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović je pred novinarima otvoreno progovorio o onome što Hrvati zaista žele u sklopu ustavnih promjena u BiH. “Hrvati u BiH, kako god ona bude organizirana, žele imati organiziranu državu na tri razine vlasti, a na ovoj srednjoj žele imati federalnu jedinicu sa sjedištem u Mostaru, a o svemu drugom možemo razgovarati”, rekao je Čović. On je taj dan potpisao i sporazum o suradnji s HKDU-om, čiji je predsjednik Ivan Musa posljednjih godina bio najglasniji i najjasniji zagovaratelj trećeg entiteta.

“Potpisivanje strateških sporazuma koji za cilj imaju uspostavu trećeg entiteta kao federalne jedinice, ne može rezultirati ničim ozbiljnijim osim sakupljanjem jeftinih političkih poena”, priopćeno je iz SDA. Ova stranka ističe da Dragan Čović za projekt trećeg entiteta nikada neće osigurati dovoljnu potporu, a SDA će uvijek biti protiv takvih i sličnih ideja. Ova stranka naglašava da Mostar nikada nije bio hrvatski stolni grad, nego da je to oduvijek grad svih onih koji žive u njemu - Bošnjaka, Hrvata i Srba. “Ono što nije pošlo za rukom Šušku i Bobanu, sigurno neće ni Čoviću, čija politika, u nedostatku potpore službenog Zagreba, sve više sliči politici Milorada Dodika. Očito je da je Dragan Čović već započeo predizbornu kampanju na programima koji su poraženi još u 1990-im”, navode u SDA. Kako ističu, SDA je bio, jest i uvijek će biti brana svim antidržavnim politikama bez obzira na to s koje strane dolazile.

Mato Franjičević, predsjednik Kluba zastupnika HDZ-a BiH u Predstavničkom domu Parlamenta FBiH, nosilac je takođe odlikovanja Red hrvatskog trolista. "Sa ovom naknadom stipendiram djevojku iz moje šire obitelji. Ona je studentica koja je u ranoj mladosti ostala bez majke, a otac joj je rudar", kazao je Franjičević, napomenuvši kako od toga ne želi da pravi medijski spektakl. Među nekoliko tisuća vlasnika “Hrvatskog trolista” je i Dragan Čović, predsjednik HDZ-a BiH, koji je optuživan za dezerterstvo. Donedavni glavni direktor “Aluminija” Mijo Brajković, koji je najveći dio rata proveo u Trogiru, također je vlasnik “Trolista”. Na popisu korisnika novčanih naknada iz Federalnog ministarstva branitelja, po ovoj osnovi odličja, nalaze se i njihova imena. A bivši mostarski gradonačelnik Ljubo Bešlić uz naknadu za “Trolist” od 350 KM prima i invalidninu za 70-postotno oštećenje, oko 240 KM, i redovito igra nogomet. SD

        U Livnu održan okrugli stol o promjeni Ustava BiH

         Kaldrma je beterisana!

24.08.2009.  Cestarska je služba 18. kolovoza postavila dvojezične prometne znakove na prilazima Livnu, ispisane ćirilicom i latinicom, što je u skladu s Pravilnikom o prometnim znakovima u BiH od 1. siječnja 2007. godine za koji su glasovali i hrvatski zastupnici. Prema tom pravilniku, dvojezične natpise treba do kraja ove godine postaviti na čitavom području BiH. 

U Livnu su kriomice ćirilični natpisi precrtani i izbrisani već istog dana, pa se po tome može pretpostaviti da ih slična sudbina čeka i u mnogim drugim mjestima u Federaciji kada budu postavljeni. Ćirilica i latinica u BiH već dugo su ne samo kulturološko nego još više političko pitanje. U vrijeme komunizma ćirilica je forsirana kao dominantno pismo, tako da su i djeca u hrvatskim naseljima u prvom razredu morala kao prvo pismo učiti ćirilicu.

Zbog toga su je, samu po sebi, ni krivu ni dužnu prezirali kao simbol političke potčinjenosti. Njezin povratak na prometne znakove neki tumače kao provokaciju i lukavu srpsku političku igru. Ako hoćete ravnopravnost, postavimo na čitavom području BiH prometne natpise na ćirilici i latinici, predložili su Dodikovi ljudi, argumentiravši to činjenicom da su oni to već učinili u Republici Srpskoj. Uistinu, u Republici Srpskoj većina prometnih znakova je dvojezično napisana. To je činjenica.

No činjenice su nerijetko isprazne, radi se o tome kako ih tumačiti. A ovdje je stvar jasna. U globalizacijskom svijetu latinica postaje dominantno pismo, pa ni Rusi ne mogu bez nje komunicirati sa svijetom, a kamoli Republika Srpska. Tako su uvođenje latinice kao nužnu potrebu u Republici Srpskoj naplatili simboličnim i vidljivim širenjem ćirilice (i srpstva) na čitavu BiH. Kada bi se političari u Republici Srpskoj tako zalagali za ravnopravnost u svim segmentima života u BiH, ovaj problem se ne bi ni spominjao. Ovako ćemo imati situaciju da će se, primjerice, obavijest o oštećenju na cesti morati pisati na tri jezika i dva pisma: srpskom – PUT HAVARISAN, hrvatskom – CESTA OŠTEĆENA i bošnjačkom – KALDRMA BETERISANA.  Petar Miloš