|
|
||
| Interview: bend Andrija Livno | ||
|
||
| Interview: Gordana Boban | ||
02.12.2007.
Gordanu Boban trenutno gledamo u ulozi tajnice Ivane u popularnoj
humorističkoj seriji "Lud, zbunjen, normalan" na Federalnoj
televiziji. Ova istaknuta glumica, rodom
iz Livna, dala je svoj doprinos sarajevskom kazalištu. Glumila je u
najmanje trideset kazališnih komada, te oživjela glavne ili sporedne
likove u filmovima: "Mliječni put", "Nafaka",
"Gori vatra" i "Preko granice". Ona je majka, domaćica,
sasvim obična žena koja je kao srednjoškolka razmišljala da
jednog dana nastavi obiteljsku tradiciju i postane inženjer
agronomije.
"Moj otac je diplomirani inženjer agronomije i kao dijete puno sam putovala s njim i vidjela mnogo voćnjaka, plantaža i farmi. Uvijek mi je bilo zanimljivo slušati ga kad govori o proizvodnji hrane. Sviđala mi se ideja o tome da proizvodim hranu i hranim ljude. Onda je gluma došla po mene i odvela me u drugom pravcu. Pitala sam se nebrojeno puta zašto sam izabrala glumu i shvatila da se u životu mora nahraniti i čovjekova duša. Ne živi čovjek samo o kruhu nego i o riječi, kako kaže Biblija. Lijep je i čudan osjećaj istovremeno, kada, igrajući neku ulogu, uspijem u gledatelju probuditi emociju, kada ga uspijem navesti da o nečemu što je upravo gledao na sceni dublje promisli, kada ga uspijem nasmijati ili rasplakati. I smijeh i plač oslobađaju čovjeka svih napetosti, strahova i stresova. I u tome pronalazim ljepotu i izazov glume", kaže Gordana.
NN: Šta je za Vas veći izazov rad na filmu,
predstavi ili u seriji?
Izazov je rad na ulozi. Rad na filmu je teži, jer je proces snimanja tehnički zahtjevan, skup i od glumca zahtijeva veliku koncentraciju i spremnost na sve moguće napore koje snimanje podrazumijeva. Prednost je u tome što te uloga na filmu i televiziji predstavi puno većem broju gledalaca, ali meni je kazalište uvijek bilo na prvom mjestu. Raditi u kazalištu je drugačije, radi se u puno intimnijoj atmosferi od one na filmu. Kazalište podrazumijeva koncept rada, koji je glumcu, po mom mišljenju, mnogo prirodniji i ja više volim raditi u kazalištu. NN: Može li se živjeti od glume u BiH?
Jedva.
NN: U čemu je problem?
Problem je u temelju i u krovu. Mislim na našu državu, koja trenutno nema ni temelja ni krova. Kultura je marginalizirana. Sistem ljudskih i drugih vrijednosti je potpuno poremećen. Šta nam se događa zadnjih 14 godina?! Zašto nikako ne možemo stati na noge?! NN: Da li biste se okušali u politici, te se tako "borili" za bolji status svoje profesije? Čovjek mora biti rođen za sve što radi. Čast izuzecima, ali raditi s ljudima koji trenutno vode državu i koji od svojih ega i vlastitih interesa ne vide nikog drugog i pri tome očekivati da se izboriš za neki napredak i boljitak, nažalost je nemoguća misija. Kad narode koji žive u ovoj državi budu predstavljali i vodili ljudi koji žele zajedničku državu, koji budu radili sve da bi ista bila sigurna, prosperitetna i ekonomski jaka, onda će svi moći živjeti od svog rada. Ako uporedimo našu državu sa kućom u kojoj živi tročlana obitelj, na primjer, dobićemo sljedeću sliku: jedan član obitelji želi da mu trpezarija bude centar svijeta, drugi da je to spavaća soba, a treći smatra da je to hodnik. Svako živi sam za sebe, vuče na svoju stranu, vodi svoju politiku i svi se međusobno optužuju za lošu situaciju koja u kući vlada. Može li se tu uopće govoriti o normalnom životu? Nema šanse! Ljudi moraju živjeti zajedno u kući, voljeti tu kuću i svaki njen dio, jer je svaki jednako važan i vrijedan, da bi osjetili ljepotu života, rasta i napretka u njoj. Na ovim egoističnim temeljima, na ovoj politici samoživosti i arogancije, pljačke, kriminala i korupcije, koju već predugo vode političari u našoj zemlji, ne može se izgraditi ništa dobro. NN: Glumili ste u kazalištima širom Evrope. Zašto ste se vratili i odlučili da karijeru ipak nastavite u Sarajevu i u BiH? Ovdje sam rođena, tu mi je obitelj, dom i prijatelji. Zaista volim biti ovdje. Kao student, imala sam priliku da ostanem raditi u Francuskoj, Velikoj Britaniji i Sjedinjenim Američkim Državama, ali mene to nije privlačilo. Mene ne zanima blještavilo Zapada i nikada me nije zanimalo. Volim živjeti ovdje. Meni je privlačno ovo nebo, ovaj zrak i ovaj način života koji živim. Živim normalnim životom, volim posao kojim se bavim, imam svoju obitelj, družim se sa svojim prijateljima i mogu "skoknuti" kad god hoću svojim roditeljima u Livno. NN: Imate li neki ritual koji upražnjavate kada ste u svom rodnom gradu? Tamo se uživa, odmara, pune se baterije koje su se radeći istrošile i tamo se dobro jede. Uživamo u plodovima iz naše bašte koju vrijedno obrađuje moj otac, a mama, zna se, kuha najbolje. Lijepo je kad smo svi na okupu. Moja sestra i brat, svi sa obiteljima. Pričamo lijepe priče o tome gdje smo bili, šta smo doživjeli, šta smo čitali, razgovaramo o problemima koji nas muče. Naši roditelji često dođu kod nas u Sarajevo. To je način života koji mnogo volim i poštujem i sretna sam što tako živim. To je ono što ljudi na Zapadu, nažalost, nemaju. Moraju naporno i puno raditi, jer ih sistem na to tjera, stalno su "u mašini" i ostaje im malo vremena za uživanje u životu. Moj suprug je filmski snimatelj i često radi u Turskoj, posebno u Istanbulu. Imamo mogućnost da odemo živjeti tamo, ali nas to ne zanima. Nama je dovoljno da radimo i volimo posao kojim se bavimo, da živimo mirnim životom i da nam dijete odrasta u miru i ljubavi između nas. NN: Glumite u humorističkoj seriji "Lud, zbunjen, normalan". Kako je raditi na ovom projektu koji je vrlo gledan u BiH i Hrvatskoj? Prvi put igram u seriji i bilo je vrlo lijepo raditi s ekipom izvrsnih glumaca, predvođenih Mustafom Nadarevićem. Nisam sumnjala u kvalitet glumačke ekipe, ali sam imala probleme vezane za pojedine dijelove scenarija. Na kraju je sve dobro i uspješno završeno. Zadovoljna sam urađenim poslom, a reakcije publike su izvan mog očekivanja. NN: Da li biste voljeli da svoje glumačke sposobnosti okušate i u sapunici? U principu nisam za te "trakavice" koje nemaju kraja, a koje ljudima na kraju i dosade. Ali, znate, postoji onaj drugi faktor, a to su financije. Naravno, sve zavisi od ponuđene uloge. Dakle, dobro bih razmislila i odvagnula prije konačne odluke, kao što, uostalom, uvijek i radim. NN: Kada glumite ljubavnu scenu, da li osjećate malu dozu nalogode? Neprijatnost postoji, ali samo dok razmišljam o tome kako scena treba da se uradi. U trenutku dok radiš tu scenu, neprijatnosti više nema, jer u tom trenutku radiš svoj posao. Tada igram ulogu Sabe ili Sene ili... i to je sve. NN: Kako Vaš muž reagira na takve scene? Mirsad je snimao film "Nafaka" i bilo je zezanja i "pilanja" od strane filmske ekipe, nakon što smo kolega Senad Bašić i ja snimili scenu "vođenja ljubavi u rovu". Moj muž se slatko nasmijao na sve te "provokacije", a i ja također. Mi radimo svoj posao i trudimo se da ga radimo najbolje što možemo. A situacije u koje vas posao dovede su samo mali dijelovi, zanimljive sličice mozaika života. Važan je temelj, fundament, ono na čemu se život gradi. Naši su temelji - armirani beton. (Š.I.) |
||
| Cetinski mi je ukrao pjesmu koju je čitao na Tošinom pogrebu | ||
| Livnjak optužio Tonija Cetinskog | ||
| Zagrebački fotograf i pjesnik, podrijetlom iz Livna, bio je šokiran kada se u javnosti pojavila vijest da je autor pjesme posvećene tragično preminulom makedonskom pjevaču zapravo Tony Cetinski, koji je Crnjaku obećao da će u medijima to demantirati i kazati pravu istinu, ali mu se nakon toga prestao javljati na telefon | ||
O
pogibiji Toše Proeskog ispisane su brojne stanice, no ostalo je nepoznato
tko je pravi autor posvećene mu pjesme, a koja je do suza ganula hrvatsku i
makedonsku javnost. Tu pjesmu na komemoraciji Toši u Zagrebu, ali i na
pokopu u rodnom mu Kruševu, pročitao je njegov prijatelj i suradnik Tony
Cetinski, za kojega se vjeruje da ju je i napisao. Nakon što je pjesma
objavljena u jednim bosanskohercegovačkim novinama, slučajno ju je pročitao
Stjepan Crnjak, rođeni Livnjak, koji već četvrt stoljeća živi i
radi u Zagrebu. Ima svoj fotografski studio, ali piše i pjesme, skuplja
stare razglednice gradova i priređuje izložbe istih. Prije tri godine
objavio je i knjigu "Pozdrav iz Livna" u kojoj je rječju i starim
razglednicama predstavio svoj rodni grad.
- Odmah sam vidio da je to moja pjesma i obradovao se. Cetinskom sam, naime, preko jednog zajedničkog prijatelja poslao stihove te pjesme, a koju sam posvetio svojoj kćerki, koja je bila na operaciji, i svojoj slijepoj nećakinji za koju sam iznimno vezan. One su bile nadahnuće za ovu moju pjesmu. Osjetio sam da je vrijedna uglazbljenja pa sam je poslao Cetinskom, a on je to zloupotrijebio. Možda u prvi mah nesvjesno, jer mu je zatrebala na oproštaju od dragog prijatelja, pa i nije bilo nužno da kaže tko je autor pjesme. Međutim, kada se pjesma počela pojavljivati u novinama i pripisivati Cetinskom, to me naljutilo. Našao sam se s njim na kavi i on je rekao da će demantirati, zapravo da će objaviti kako je autor pjesme Stjepan Crnjak. Vrijeme je prolazilo, a on to nije uradio. U tekstu su objavljeni moji stihovi ali dopunjeni Tonyjevim. Nazvao sam ga ponovno s ciljem da se ispravi tekst i objavi pravi autor pjesme, na što mi je njegova majka rekla da će me Tony nazvati. Još me nije nazvao. Arena |
||
|
DOK je Tony Cetinski putovao u Makedoniju na sprovod prijatelja i
suradnika Toše Proeskog, njegovi kolege u Zagrebu su na komemoraciji
plakali na stihove pjesme koju je rovinjski pjevač, potaknut tragedijom,
napisao, a potom je dao medijima za objavu. Ovih se dana u medijima oglasio
izvjesni Stjepan Crnjak, koji tvrdi da mu je Tony ukrao pjesmu, dok Ivana
Nobilo, Tonyjeva supruga i menadžerica, kaže kako je riječ o
"nemoralnom čovjeku upitnog psihičkog zdravlja".
"Osjetio sam da je pjesma vrijedna uglazbljenja pa sam je poslao Cetinskom, a on je to zloupotrijebio. Možda u prvi mah nesvjesno, jer mu je zatrebala na oproštaju dragog prijatelja, pa i nije bilo nužno da kaže tko je autor pjesme. Međutim, kad sam nakon dva dana u novinama vidio bitno izmijenjen tekst bio sam neugodno iznenađen. Našao sam se s njim na kavi i on je rekao da će objaviti tko je autor pjesme", tvrdi Stjepan Crnjak, vlasnik fotografskog studija koji u slobodno vrijeme piše pjesme. "Vrijeme je prolazilo, a on to nije uradio. Više mi se ne javlja na pozive, a njegova supruga Ivana uputila mi je vrlo ružnu, uvredljivu poruku. Na telefon mi se javila njegova majka i rekla da će me potpisati kao koautora. Koautora, a pjesma je moja!", rekao je Crnjak za tjednik Arenu. Ivana Nobilo Cetinski, pak, ima potpuno drugačiju priču - priznaje da je pjesma isprva zabunom plasirana kao samostalni rad njezinog supruga, no Crnjak ispravkom, prema njenim riječima, nije bio zadovoljan. "Pitavši ga kako mogu to ispraviti, rekao je 'novcima' i to da mu 'dam toliko novaca da se on totalno povuče iz koautorstva' (što god to značilo). Sastala sam se s njim nekoliko puta, ali on je stalno izbjegavao odgovor koliko novaca bi izliječilo njegov povrijeđeni ego. Na kraju priče, on je počeo s ucjenama da će novinarima reći da mu je pjesma ukradena i slične svinjarije, ako mu ne platimo nerazuman iznos. To maltretiranje traje već tjednima", kaže Tonyjeva supruga. "Prestrašna je spoznaja da se netko može baviti ucjenama i željeti steći „slavu“ na mrtvom čovjeku. Mislim da vam ne moram reći koliko je ta priča potresla Tonyja i to u trenutku koji je sam po sebi za njega bio vrlo težak, obzirom da je izgubio prijatelja i kolegu. Ova pjesma je nastala kao oproštajno obraćanje Toši, bez intencije komercijalnog iskorištavanja, te mi je deplasirano uopće reći da je Tony u ovoj priči žrtva jednog nemoralnog čovjeka upitnog psihičkog zdravlja", tvrdi Ivana Nobilo Cetinski. Index.hr |
||
| Novi hit Jakova Kasala - Ovdje živim ja | ||
29.10.2007.
Nakon velikoga hita "Srce kupreško", koji je Jakov Kasalo
uradio sa momcima iz HKD-a "Napredak" iz Kupresa, a nakon toga i
snimio spot za isti, donosimo vam novu pjesmu pod nazivom "Ovdje živim
ja". Kako je i rekao sam Jakov "Vi ćete je prvi
dobiti", a odnosilo se to na Kupreški radio. Jakov je obećanje i
ispunio, te je glazbenom uredništvu radija predao snimku svoje nove pjesme.
Razlog tomu je "velika zahvalnost kupreškom radiju, koji mi je uvijek
izlazio u susret, kaže Jakov.Autori teksta su kao i u pjesmi "Srce kupreško" već poznati dvojac, otac i sin Nikola i Ivan Keškić-Ravančić. Glazbu potpisuje čovjek kojega poznajemo kao bivšeg gitarista i suradnika Marka Perkovića Thompsona, ali i kao velikoga kantautora mnogih poznatih izvođača-kako sa Hrvatske, tako i s BiH scene, a radi se o Anti Pupačiću, poznatijim pod nadimkom "Pupi", koji isto tako potpisuje aranžmane i produkciju. Sve je snimano u studiju koji je u njegovom vlasništvu, a nalazi se u Splitu. Programiranje potpisuje Dean Clea Brkić iz poznate grupe "Osmi putnik". Muške dionice pratećih vokala je otpjevao Teo Brajčić koji prateće vokale pjeva i Gibonniju, a za ženske dionice su zaslužne cure iz KUD-a "Podhum", Ana Pavić i Ivana Perković, kao i već nezaobilazna Brankica Brodarić (Ladarice), kada govorimo o pratećim vokalima. (Kupreški radio) |
||
| Božidar Jokić Boško, gitarista grupe "Andrija" iz Livna | ||
| Inspiraciju tražimo u prostoru u kojem živimo | ||
| SB: U subotu, 15. rujna, prvi put ste se predstavili sarajevskoj publici, u klubu Bock | ||
-U
najavi za taj koncert navedeno je da imamo 23 pjesme, ali
"Andrija" ima 35 pjesama. Radi se o tri konceptualno gotova
albuma. Naš demo album se zove "Zar i ti, sine, bildaš?" i
objavila ga je legendarna, nezavisna i neprofitna etiketa Zdenka Franjića
"Slušaj najglasnije". Na tom albumu se nalazi deset nasumično
odabranih pjesama sa naša tri nesnimljena studijska albuma: "Grdna
rano", "Neumjerenost u iću, piću i krvoproliću" i
"Borba bikova". Tako da je ovaj "Zar i ti, sine, bildaš?"
kompilacijski album koji predstavlja presjek našeg opusa do sada. |
||
| SB: U koji ćemo vas muzički žanr svrstati? | ||
| -"Andrija" svira što mu se prohtije. Andrija traži inspiraciju u prostoru u kojem živi i u narodima koji žive na ovim prostorima. Gdje god da je do sad svirao, drugačije je bio najavljen. Čak je Andrija naletio i na kovanicu "dinarski alter rock". Andriju ne zanima toliko koji je žanr, jer se ni po jednom žanru ne ravna. Negdje je opisan kao "art bend". Sa tim se Andrija slaže. A "Andrijina" čeljad su: Miran (bubnjevi), Danko (vokal), Duško (bas gitara) i Boško (solo gitara). Do kraja godine Andrija planira odsvirati koncerte u Rijeci, Zagrebu, Kninu, možda i u Splitu i Dubrovniku. | ||
Premda
smo o ovome albumu prije nekoliko mjeseci napravili recenziju još kad je
bio u formatu demo-snimke, za ovu priliku ponoviti ćemo istu. Album to
zaslužuje, kao i sam band koji je uz Viva Glorio, Infra-Red, Gatuzo,
Heroinu i The Orange Strips najkreativniji dolazeći tuzemni rock band današnjice.
Baš smo neki dan Def i ja komentirali njihov album, uglavnom riječima
"fenomenalno, genijalno i originalno" spram svih novih mlađahnih
rock bandova koji se kao pijani plota drže starih ofucanih furki punka,
h/c-a, ska, metala, harda, grungea i nekih otrcanih fora koje podržavaju
stari oldtajmeri sposobni za bajkerijadu i slične "in" dogodovštine.Remek djelo! Rock album godine! Andrija je sastav koji dolazi iz Livna i čine ga Miran (bubnjevi), Danko (vokal), Drago (bas) i Božidar Jokić - Boško (gitara). Kao petog člana navode Andriju (koji se uglavnom odnosi na publiku) kao inspiraciju, te tvrde ukoliko će netko od njih otići iz postave, band kao takav više neće postojati. Osnovani su koncem 2002., te su pune tri godine uvježbavali svirku da bi se prvi puta javno pojavili krajem 2005. Iz priloženog press materijala uočava se da se radi o vrlo samosvjesnim glazbenicima i umjetnicima koji rado vole samokritiku, samoironiju, ali su i skloni apstrakcijama. Do sada svoj rad komentiraju preko tri faze koje su pretočili u nikad snimljene albume - "Grdna rano" (2005.), "Neumjerenost u iću, piću i krvoproliću" (lipanj 2006.) i "Borba bikova" (ljeto 2006.). Za sve nesnimljene albume, odnosno cikluse rada tvrde da su apstraktni, beskompromisni i brutalni. Tijekom petogodišnje karijere svoje javne nastupe počeli su raditi tek 2005. samo da bi došli do saznanja kako ljudi reagiraju na njihov do tada anoniman rad za kojeg su smatrali da u Livnu neće naći pristaše zbog pretovarenosti sa turbo-folk scenom. Tvrde da je publika donekle shvatila njihovu poruku, ali nitko nije shvatio glazbu uz čuđenje da Andrija ne svira niti jednu obradu. Kasniji koncertni nastupi 2006. obuhvatili su svirke u Drvaru, učešće na festivalu Ex-Yu Rocks!, te na West Herzegowina Festu gdje su u konkurenciji od 20 izvođača osvojili prvo mjesto i nagradu snimanje video-spota i pjesme. Također su nastupili na sinjskom S.A.R.S. festivalu, održali su samostalni koncert u Kninu, te su u Mostaru odsvirali dva koncerta, u klubu Abrašević (festival demo bendova) i u klubu Stolica (samostalni koncert), te u Imotskom u klubu Yuma (proslava prve godine postojanja kluba). Tijekom mjeseca ožujka 2007. su nastupili u sklopu Banjalučkog POP projekta sa Punkart iz Tuzle i Unutrašnjom Emigracijom iz Prijedora i Banja Luke kada su održali mini turneju po Hrvatskoj (Osijek - Mini Teatar, Križevci - Klub Kulture, Zagreb - Krivi Put i Vrbovec - AKC Garaže). Svi njihovi koncerti su popraćeni sa veoma pozitivnim i pohvalnim kritikama.
Sve skladbe su brzog tempa (izuzev laganijeg,
atmosferičnijeg izleta u dijelu skladbe "Rojem čela") kojeg drži
odličan bubnjar (3/4, 4/6 i uglavnom vrlo isprekidani taktovi), gitara je
koncizna, distorzirano nabrušena i fila opake harme, riffove i mjestimične
solo dionice, bas je u funkciji melodijsko-ritmičnog pratioca (ponegdje
"plete"), dok je vokal vrlo prepoznatljiv i po tonalitetu, te načinu
interpretacije ima veoma podudarnih točaka s David Thomasom (Pere UBU) i
David Yowom (The Jesus Lizard), a na momente čak zazvuči i poput Milana (EKV)
ili genijalnim otišli-u-zaborav Mamojebcima zahvaljujući čestim povicima.
Tekstovi... eh, to je vrlo duga priča koja govori o njihovom životu,
okolini, mnogim neskladima, kritikama na račun društva, lopovluku,
perverzijama, socijalno-individualnim aspektima, samoironiji... na vrlo ukrašeni
sarkastričan i crnim humorom prozaičan način koji njihovim tekstovima
pridodaje šarm naoko nabacanih tekstura koje djeluju kao
"izresci" iz novina. Bez ikakve vulgarizacije, Andrija vrlo oštro
govori i treba ga pomno analizirati jer se radi o vrlo kompleksnoj prozi
koju je očigledno napisao veoma nadahnuti pjesnik, tj. netko od samih članova
sastava (nije navedeno). Tekstovi su veoma vješto aranžirani u sklop
samih, uglavnom dvominutnih glazbenih komada koji su međusobno povezani
sukladnim odnosom teksta i glazbe. |
||
| Plesni klub Paganini iz Livna 3. kolovoza u Sinju | ||
|
Livno, 03.07.2007. Plesni Klub "Paganini" Livno gostovao je u nedjelju 1. srpnja na 9. festivalu scenskih umjetnosti u Bihaću, a dan poslije u Kaštel Štafiliću u sklopu Kaštelanskog ljeta. Tom prigodom nastupili su predstavnici iz sedam gradova: Splita, Kaštela, Segeta, Vodica, Šibenika, Sinja i kao posebni gosti iz BiH- PK "Paganini" iz Livna. Tom prigodom Paganini je dobio poziv za gostovanje u Sinju 3. kolovoza na predstavljanju alkara povodom Sinjske alke. Fotogalerija Paganini OVDJE |
||
![]() |
||
| Livanjka proglašena najljepšom sportašicom Hrvatske | ||
| Livno 29.06.2007. Jazz plesačica iz Livna Andrea Čečura nova je Miss sporta Hrvatske, a osim zlatne tijare, ljepotu od sada može naglasiti i ogrilicom od bijeloga zlata zlatarne Palić. Žiri u hotelu Antunović sinoć je osvojila duhovitim i kratkim odgovorom na pitanje što bi učinila s nagradom. - Nagradu bih vozila! - “ispalila” je Andrea, koja će sljedećih godinu dana voziti citroen C1 autokuće Peba. Prva je Andreina pratilja šarmantna odbojkašica Željka Ivačić iz Čakovca, favoritkinja poznatog, uvijek kritički nastrojenog plastičnog kirurga Miroslava Kinčla, koji je uz Mirzu Džombu, Matiju Babića, rukometašicu Maidu Arslanagić i večernjakova sportskog novinara Damira Mrveca - također bio u žiriju. Druga je pratilja visoka rukometašica iz Sinja Iva Milanović - Litre, koja “cijeni vjeru”. U zabavnom dijelu programa nastupila je i Minea, tokom čijeg je “povratničkog nastupa” rukometaš Mirza Džomba s kojom su ga povezivali - napustio Izbor. Srećom, glasovi su već bili izbrojani. (VL) | ||
|
|
||
| ISTRAŽIVANJE U LIVNU | ||
| Većina srednjoškolaca u Livnu sluša "cajku" | ||
| Livno, 15.06.2007. Rezultati ankete koju je na uzorku od 300 učenika livanjskih srednjih škola provelo Udruženje "Genius" pokazali su da gotovo dvije trećine mladih voli narodnu muziku. Na pitanje da li slušaju narodnu muziku, čak 65 posto anketiranih srednjoškolaca odgovorilo je potvrdno, odnosno da redovno sluša tu vrstu glazbe, a u toj grupi 50 posto njih izjasnilo se kako "svi u njihovom društvu slušaju narodnu muziku". Oko 30 posto anketiranih odgovorilo je da narodnu muziku slušaju jer im se "narodnjaci" sviđaju, a 20 posto voli slušati folk muziku "jer u tekstovima pronalazi sebe". Nešto više od trećine anketiranih, 35 posto, odgovorilo je da ne sluša narodnu muziku, a samo rijetki su odgovorili da ne vole tu vrstu muzike. | ||
|
|
||
| Plesna revija u Livnu | ||
LIVNO,
30.04.2007. Dvorana Narodnog sveučilišta u Livnu bila je pretijesna za poklonike plesa koji su htjeli nazočiti rijetkom kulturnom
događaju u ovom gradu, plesnoj reviji plesnog kluba Paganini iz Livna.
Jozo Rimac, stručni voditelj i plesni koreograf plesnog kluba Paganini ne
krije zadovoljstvo odzivom i reakcijom publike na cjelovečernji program u
kojemu je sudjelovalo 180-ero djece. Plesni klub Paganini uz domaćine
nastupio je i sa svojim članicama iz Ljubuškog i Čapljine, a plesnu
reviju uveličale su i gošće iz plesnog kluba "Miss" iz Bihaća,
potom djeca s Melodija Mostara, Kristina Zlopaša i Dragan Dropuljić te
livanjka Slavica Marijan, koja je osvojila treće mjesto na ovogodišnjem
mostarskom dječjem festivalu i Doris Dragičević, finalistica OBN-ovog
Music Talents-a. Plesna revija istog sadržaja bit će predstavljena i u Čapljini.
Pokrovitelj sinoćnje revije je Ministarstvo prosvjete, kulture i sporta u
Vladi HBŽ-a. U povodu desete godišnjice djelovanja ovog plesnog kluba, iza
kojih je veliki broj nastupa i nagrada, Rimac najavljuje i veliki koncert
koji će se održati ove jeseni u Livnu. (RL)
Ovdje
možete pogledati i galeriju sa revije! |
||
| Livanjska rock skupina Andrija na mini turneji | ||
|
Četvrtak 8. ožujka, Osijek "Mini Teatar" |
||
| Glamour nije privilgija samo "velikih" | ||
|
|
||
Bazen hotela Park u Livnu |
||
|
12. siječnja otvoren se bazen hotela park u Livnu. Počela je prodaja članskih iskaznica.. Hotel nudi školu plivanja po cijeni od 50 KM mjesečno, obiteljske iskaznice, potom srebrne iskaznice koje vam uz unaprijed dogovoren termin nude mogućnost korišćenja bazena dva puta tjedno po dva sata, te zlatne VIP iskaznice koje omogućavaju korišćenje bazena bez ograničenja. Trebate se samo javit na recepciju hotela Park ili na brojeve telefona: 202-149, 201-836 ili na broj mobitela 063 890 923. Bazen će biti otvoren svaki dan od 10 do 23 sata. |
||
|
|||