Samsung Galaxy
S4 u Mtel-u 99 KM u HT Eronet-u 429 KM
Odlučili ste možda za novi Samsung Galaxy S4 - mobitel ili što već? U ponudi
je HT Eronet-a i Mtel-a za postpaid korisnike (pretplata) dok ga u BH
telekomu nemaju.
Uporedili smo cijenu uređaja u ponudi pod istim uvjetima prema zvaničnom
cjeniku sa web stranice na dan 10.5.2013. i evo rezultata:
Zaključak:
HT Eronet za iznos pretplate nudi dosta više minuta, sms i interneta na
jeftinijim opcijama od 15 i 25 KM od Mtel-a pa je dugoročno gledano u toj
opciji bolje kupiti S4 u Eronetu.
Kad se zbroje minute, sms i internet a oduzme razlika u cijeni, više daje
Eronet.
U tarifi od 50 KM je tu negdje.
Ali u jedinoj tarifi u kojoj su rame uz rame s ponudom a to je tarifa od 80
KM cijena uređaja se drastično razlikuje u korist Mtel-a.
U slobodnoj prodaji u trgovinama s garancijom i bez ugovorne obveze cijena
mu se kreće od 1200-1350 KM. (univerzalno.com 1250 KM).
Usporedite tko je bolji: HT
Eronet ili Global Internet
Global Internet d.o.o. Novi Travnik je poduzeće koje se bavi bežičnim
prijenosom interneta do korisnika preko svojih AP (pristupnih točki). A
djelatnost HT-a već znate. Uzeo sam ih za primjer jer jedino ova dva
internet providera postoje na području Livna.
O GLOBALU
Za priključenje interneta isključivo je potrebna optička vidljivost prema
AP-u a za područje Livna postojeća je na dimnjaku u krugu bivšeg UNIMAX-a,
na bazenu u gornjem gradu i u Smričanima (Čečurine kuće) na brdu između
Smričana i Potoka (ispod Bašića kuća).
Ako je uvjet ispunjen i vidljivost postoji onda se odabere jedan od
postojećih paketa:
WADSL FLAT-RATE (NEOGRANIČENI PROMET) paketi 802.11a/n (5 GHz)
paket mjesečni promet brzina (down/up)
cijena s PDV-om
WADSL FLAT 2M neograničen 2048 / 256 Kbps 15 KM
WADSL FLAT 6M neograničen 6144 / 256 Kbps 18 KM
WADSL FLAT 8M neograničen 8192 / 384 Kbps 28 KM
WADSL FLAT 10M neograničen 10240 / 384 Kbps 38 KM
WADSL FLAT 16M neograničen 16384 / 512 Kbps 48 KM
WADSL FLAT 20M neograničen 20480 / 512 Kbps 70 KM
Promet je 100% neograničen, dakle nema Fair Use.
Oprema koja se instalira kod klijenta je antena: Nano Stattion LocoM5 (slika
je identična)
Antena je veličine 16 cm, širine 8 i debljine 1,5 cm. Postavlja se vani (ili
na prozor) i usmjerava prema AP-u.
Od nje ide mrežni UTP kabel do adaptera (do 20 m udaljenosti ili najviše 30
m) te se preko adaptera uključuje u struju za napajanje a sa adaptera ide
mrežni kabel prema jednom računalu. U ovom slučaju se radi samo o jednom
priključku.
Ako bi se koristilo više priključaka (2 ili više računala ili bežično
povezivanje unutar kuće ili ureda) potrebno je o svom trošku nabaviti uređaj
koji to omogućuje: Spliter, router ili wi-fi ruter. Cijene žičnih opcija su
oko 20-40 KM a bežičnih od oko 40 i više KM.
Antenu, adapter, konektore, nosač, mrežni kabel i montažu osigurava GLOBAL.
Montaža opreme i oprema je besplatna.
Antena se uzima u najam ili na korištenje.
Razlika u te dvije opcije je sljedeća:
NAJAM - to znači da se svaki mjesec plaća dodatno 6 KM (PDV u cijeni) za
antenu cijelo vrijeme pretplate pa ako je račun za internet 18 KM na to se
dodaje 6 KM i tada je račun 24 KM.
KORIŠTENJE - Plati se 60 KM (PDV u cijeni) ali se tada ne plaća mjesečno
ništa više cijelo vrijeme pretplate osim samog interneta. Pogodno za
korisnike koji planiraju koristiti internet duže od 12 mjeseci i više.
Isplativo već nakon 11 mjeseci korištenja i ako bi bilo kvarova na opremi
Global besplatno mijenja opremu o svom trošku u oba slučaja.
Opcija: Ako niste sigurni da će te koristiti internet duže od 2-3 mjeseca
onda uzmete opremu u najam pa ako je sve uredu, možete se lako prebaciti s
najma na korištenje, plati se tada 60 KM i ubuduće nema mjesečne naknade za
najam. Opremu možete i sami kupiti ali cijena ove antene je 150 KM i Global
je ne prodaje već neke druge trgovine mrežne i računalne opreme.
Pregled prometa, iako nije bitan jer je neograničen, može se preko web
stranice www.global.net.ba također i svi ostali podaci o plaćenim računima i
slično.
Vremenskih ugovora NEMA.Postoji
samo ugovor da će korisnik uredno plaćati internet i ako poželi prekinuti
pretplatnički odnos da će omogućiti djelatnicima Globala da bez problema
skinu opremu koja je u vlasništvu Globala.Ugovor
se može prekinuti uvijek.Isto
tako i promjena paketa je moguća od svakog prvog u mjesecu. Bez problema se
obratite na besplatni broj 080 080 010 i dogovorite paket po želji. Svaki
mjesec ako treba.
Račun dolazi na kućnu adresu i može se platiti kao i svaki račun na
šalterima pošte ili banke, internetom, karticama itd..
Osim na kućnu adresu obavijest o računu stiže email-om i SMS-om pa se može
platiti i online putem 2CO i Paypal-om.
Računi se plaćaju unazad, po isteku mjeseca a ne za mjesec u kojem dođe
račun (kao kod HT-a).
Dakle, ako vam je račun stigao za 1. mjesec, treba ga platiti do kraja 2.
mjeseca. Ako nije plaćen prvog dana trećeg mjeseca, sustav automatski
isključuje svakog prvog u mjesecu u ponoć.
USPOREDBA GLOBALA i HT-a. (Prednosti i mane)
Priključak u HT-u je 1 KM, u Globalu je besplatan.
HT u ponudi ima Wi-FI modem-router pa ne treba kupovati već se može iznajmit
za 9 KM mjesečno bez ugovora, 3 KM mjesečno za 12 mjeseci ugovora i 1 KM
mjesečno za 24 mjeseca ugovora.
Da bi koristili Global internet bežično trebate kupiti vlastiti router.
Prednost Globala je fleksibilnost paketa, promjena kad hoćeš i koji hoćeš,
dok u HT-a ako se potpiše ugovor na 12 ili 24 mjeseca može se prelaziti samo
na veće pakete, nikako na manje i jeftinije(bar
ja ne znam da može).
Najveća brzina neograničenog HT ADSL paketa je 8192/512 kbps (115 KM/mj.)
Najveća brzina neograničenog Globala je 20480 / 512 kbps (70 KM/mj.)
Telefonski priključak imaju gotovo svi pa za postavljanje HT opreme ( adsl
modem, spliter) ne treba mnogo vremena jer je uglavnom sve već provedeno.
Za postavljanje Globalove opreme (antene) često je potrebno postavljanje UTP
(mrežni) kabela od unutrašnjosti prema vani i ponekad nosača za antenu za
što treba malo više vremena.
Priključenje na HT ADSL se čeka do 1-3 dana.
Priključenje na Global se često čeka i više od 35 dana zbog puno zahtjeva za
priključenje i često nedostatka korisničkih antena.
itd...
Usporedba cijena:
Cijena HT-a brzine 4 Mbit/320 je 35 KM + modem (1,3,9 KM) + telefon (13 KM)
+ PDV = 57 KM/mjesečno (42 bez telefona)
Cijena Globala brzine 6 Mbit/256 Kbit je 18 KM + antena ( 6KM) = 24
KM/mjesečno (PDV u cijeni) ili 18 KM ako se uzme antena na KORIŠTENJE.
(Napomena: Uzeo sam za primjer brzinu 6 Mbps jer ne postoji 4 Mbps).
Usporedimo troškove na 12 mjeseci:
HT za paket 4 Mbit/320 Kbit iziđe 35 KM + 3 KM (wi-fi modem) x 12 mjeseci +
17% = 533 KM (ne računajući telefonsku pretplatu 15,21 KM ). HT ima SOLO
pakete koji se može uzeti i bez telefonskog priključka. U tom slučaju
mjesečna naknada za brzinu 4 Mbps/256 je 51 KM.
Realno gledano HT za paket 4 Mbit/320 Kbit sa telefonskom pretplatom od
15,21 x 12 mjeseci = 182 KM + ADSL pretplata 12 mjeseci 533 KM = 715 KM
Global za paket 6 Mbit/256 Kbit iziđe 18 KM + 6 KM (najam antene) x 12
mjeseci = 288 KM (cijene su s PDV-om). Plus WI-FI Router (ako ga kupujete,
jednokratno) cca 40-60 KM = 348 KM.
Global za paket 6 Mbit/256 Kbit sa antenom na korištenje (korištenje 60 KM),
18 KM x 12 mjeseci = 216 + 60 + 60 ( WI-FI Router) = 336 KM
Dakle razlika je ogromna, čak DUPLA To je za godinu dana.
Na 24 mjeseca ili 2 godine situacija je i daleko u korist Global-a:
Izračunati je lako HT-u za 24 mjeseca platit će te oko 1374 KM (ako
potpišete ugovor na 24 mjeseca) a Globalu oko 552 KM. (24 mjeseca interneta
po 18 KM + Antena na korištenje 60 KM + WIFI router 60 KM). Razlika je više
nego dupla.
Zaključak:
Obzirom da mnogi imaju i po više mobitela doma, te ih jednako plaćaju,
razmislite treba li vam telefon.
Nekada je pretplata na telefon bila 5-6 KM, od 1.1.2013. pretplata je 13 KM
+ PDV = 15,21 KM. To za mjesec nije mnogo, ali pomnožite to sa 12 mjeseci =
182 KM, na 2 godine koje samo tako brzo prođu ta cifra je dupla: 364 KM a da
ne govorimo još i dalje. A mobitele svakako imate i plaćate najmanje 10 KM
mjesečno po mobitelu.
Telefon kada odjavite, skoro uvijek ga ponovno možete priključiti za dan-dva
ako vam baš bude nedostajao, ali pare koje date za pretplatu nikada nećete
vratiti.
I još jedna napomena. HT je počeo sa zaračunavanjem kamata ako kasnite sa
plaćanjem računa za telefon ili internet i ovisno o iznosu računa kreće se
od 10 feniga pa nadalje. Što znači da i na postojeće račune godišnje se još
zbog toga plati bar 5-10 KM. Ako vama poštar račun donese 15-20. u mjesecu
pa ga vi platite odmah sljedeći dan, eto već kamata na zakasninu. Pa vi
nekomu objasnite da je poštar kasnio. U Globalu nema zakasnine, niti
zateznih kamata itd...
Često čujem da je HT fleksibilniji u plaćanju računa od Globala. U HT-u
možete račun platiti do 25-tog dana sljedećeg mjeseca a u Globalu isti
mjesec u kojem je račun stigao. To je točno. Ali zašto?
Ako ste od HT dobili račun u svibnju, logično je da ga možete platiti do
25.lipnja jer je to račun za svibanj a ne za travanj jer ste račun za
travanj dobili u travnju. Dakle, HT šalje račune unaprijed i za mjesec u
kojemu je račun poslan. Global će vam u svibnju poslati račun za travanj a
ne za svibanj i zato ga treba platiti isti mjesec. Praktično gledajući,
račun za prošli mjesec HT-u treba platiti do 25-26. u mjesecu a Globalu do
30-31. kako bi bilo evidentirano na računu. Po tomu Global je ipak
fleksibilniji 5-6 dana.
Ovoga
puta ću vam predstaviti još jedan mladi i perspektivni bend. U pitanju
je The Ranch iz Livna.
Bend uživo nastupa već dvije
godine, ali na našu žalost samo na lokalnim koncertima u Livnu, te
poznatoj livanjskoj Motorijadi i na još par mjesta u Hercegovini.
Bend čine tri zgodna,
zanimljiva i talentirana momka, koje je nemoguće ne primjetiti. Puni su
energije, svestrani su i pozitivni.
Stipe (gitara) ja zabavljać
u bendu, pa je i samo ime benda nastalo iz neke njegove šale. Gitaru je
počeo svirati prije jedanaest godina, ugledajući se na starijeg brata
Gorana, koji ga je naučio osnovama i navukao na ovu vrstu glazbe. Prije
ovog sastava, svirao je sa svoja dva brata. Njegov najveći uzor od dana
kada je uzeo gitaru u ruke mu je Kirk Hammett, ali i mnogi drugi
(Dimebag Darrell, Dave Mustaine, James Root, Wes Barland, te Mike
Einziger, Tom deLonge…). Osim muzike Stipe se bavi I likovnom
umjetnošću, te studira Likovnu akademiju.
David (vokal I bubnjevi) je
mozak benda. Bubnjeve počinjesvirati
sa 13 godina, kada je sviaro po loncima ili bilo čemu što bi moglo
proizvesti zvuk koji je imao u glavi. Nakon nekog vremena dobija svoje prve
i jedine bubnjeve, koji mu mijenjaju život i postaju najbolji prijatelji.David
sa braćom osniva grupu, te tako uranja u svijet glazbe. To ih povezuje i
stvara sasvim novu sliku o svijetu.Poslije
srednje škole, pravi veliki korak i odlazi u Boston na Berklee College Of
Music, gdje upravo završava svoj drugi semestar. Prvi glazbenu uzori su mu
Lars Ulrich,Mike
Portnoy, Joey Jordison, Travis Barker, Simon Phillips…
Amar (bass) je zavodnik, sa
najviše prikupljenih telefonskih brojeva. :) Bass
svira od dvanaeste godine, kada i počinje slušati metal. Na tu vrstu
glazbe ga je navukao stariji brat, s kojim je neko vrijeme i svirao u
bendu do njegovog odlaska u Njemačku. Od tada svira u ovom sastavu.
Najveći uzori su mu Cliff Burton, Steve DiGiorgio, Alex Webster i
Dominic ˝Forest˝ Lapointe. Te
pored glazbe i faxa se bavi sportom, trenira taekwondo već četiri
godine, te se rekreativno bavi i kickboxom i Muay Thai-om.
Ovaj bend iza sebe ima
dosta svirki, studijski album sa njihovim najdražim cover pjesmama. A
nadam se da će uskoro zasvirati i na nekom od festova u Bosni. Tu je i
slika za djevojke ;) I naravno pjesma za one koji požele da ih čuju. :D
Momcima želim puno sreće u daljem radu, te neku svirku u mom kantonu.
PK
Paganini: Plešite i prepustite se ritmu života
29.04.2013.
Danas se obilježava Svjetski dan plesa, koji se slavi od 29.travnja 1982.
god., a širom svijeta čitaju se međunarodne i nacionalne poruke
ljudi neraskidivo vezanih uz ples. Osnovna ideja ovog dana je podsjećanje
javnosti na ples kao umjetnički oblik izražavanja te uživanje u njegovoj
univerzalnosti koja prevladava sve kulturne, političke i etičke prepreke.
Povodom
obilježavanja Svjetskog dana plesa, razgovarali smo sa voditeljem plesnog
kluba Paganini, Jozom Rimcem. Navedeni klub djeluje već 15 godina i jedan
je od prvih klubova na našim prostorima koji se bavi modernim i društvenim
plesovima.
Što
za vas predstavlja ples?
Ples
je za mene radost življenja. Ekspresija tijela, oblik umjetnosti, ali prije
svega način prevođenja emocija i misli, odnosno izražavanje samoga sebe.
Uloga plesa je da donese vizije, svijest, da prenese poruku u svrhu
stvaranja boljeg svijeta. Ples je izvanredna pojava jer dovodi u vezu tijelo
i dušu. Čovjek je od pamtivijeka imao potrebu da se plesno izrazi, što
dokazuju crteži u pećinama. U modernom društvu ples ima važnu ulogu u očuvanju
tijela budući živimo u eri tehnologija, loše prehrane i nedovoljnog
kretanja. Ples nam nudi potpuno drugačiji svijet, pun pokreta, mašte,
glazbe, čarolije. Svijet koji energijom puni baterije, liječi stres,
odmara i duh i tijelo te omogućava potpunu slobodu kretanja. Ples je postao
filozofija. Nesvjesno povezuje ljude s iskonskim ritmom prirode.Ples je ne
samo oblik vježbanja i rekreacije, nego i dio kulture, sa savršenim spojem
fizičkog i psihičkog ispunjenja i zadovoljstva, što se teško nađe kod
drugih oblika vježbanja i rekreacije. Za vrijeme i nakon plesa osjećamo se
apsolutno ispunjenima. Ples nas ispunjava osjećajem postignuća, razvija naše
samopouzdanje i komunikaciju, smanjuje ljutnju, rješava nas frustracije i
nezadovoljstva, poboljšava kognitivne funkcije. Ukratko: postoje prečice
do radosti, ples je jedna od njih. Plesati znači predati se ritmu života.
Za
koje se plesove na ovim područjima najviše iskazuje interes? Koji su
tzv. moderni plesovi?
Na
našim prostorima najviše se interesa pokazuje za tzv. moderne plesove,
koji najviše privlače mlađu populaciju, a to su: samba, rumba, chacha,
pasodoble, jive, salsa, mambo itd. A veliki je interes i za društvene
plesove: engleski i bečki valcer, foxtrott, tango, discofox, blues, twist
te rock?n?roll. Podjela plesova se vrši prema njihovom zemljopisnom,
vremenskom i kulturološkom podrijetlu.Obzirom da je plesova bezbroj: neki
isti plesovi nose i više imena, ponekad i različiti plesovi nose isto ime,
neki plesovi jednostavno i nemaju imena (npr. ples u paru Fred Astairea),
neki su na granici društvenog plesa i folklora (npr. cuban-rumba), iz nekih
stilova pojedinih plesova se izrodi novi ples, kod nekih se zapravo radi o
mješavini raznih plesova (salsa), neki u drugim dijelovima svijeta dobiju
sasvim novi karakter (brazilski tango). Ukratko, ples je živa materija,
koja se razvija zajedno s ljudima koji se njome bave, i samim tim će popis
i kategorizacija svih plesova uvijek biti nedovršeni.
Kada
je vaš plesni klub počeo s radom?
Počeli
smo prije petnaest godina. Put je bio dosta težak i trnovit, ali je
vjerojatno i slast uspjeha poslije slađa. Ljudi su u početku kod nas imali
krivu percepciju plesa te ga nisu valorizirali na adekvatan način. Danas ga
poimaju drugačije, sve mu više pridaju važnosti i daju mu mjesto koje mu
pripada s aspekta sporta, kulture i umjetnosti.Ponosan sam da upravo PK
„Paganini“ ima velike zasluge u popularizaciji plesa na ovim prostorima
jer je jedan od prvih klubova na našim prostorima, koji se bavi modernim i
društvenim plesom.
Što
biste poručili onima koji tek kreću u plesne vode?
Ostavite
iza sebe predrasude i kriva mišljenja. Ples predstavlja civilizacijsku
potrebu. Plešite i prepustite se ritmu života. Čovjek u plesu nikad nije
sam, stoga pružimo ruke jedni drugima i zaplešimo zajedno. mimedia.ba
Ovca
se ojanjila 200 metara od centra
grada
25.04.2013.
Mladen:
Ima nade za naš grad, 200
metara od centra grada ovca se
ojanjila, stoka mirno pase,
zagarantirana budućnost. Danas
u 13 sati.
Relax Livno vs. Livno Online
Koji je vaš prvi izbor kada su
u pitanju informacije iz Livna na internetu? Je li to Relax- Livno koji
je estetski dosta siromašniji i zaostaliji ili Livno-online
koji nudi pristojan izgled? Ili vas izgled stranice toliko i ne zanima
koliko ažurnost informacija i kvaliteta istih? Kroz ovaj članak na blogu
pokušati ću analizirati ove dvije “naše” stranice, koristeći se
informacijama koje nudi www.alexa.com, web-tvrtka koja se bavi analiziranjem
web-stranica i slična web-tvrtka who.is. Osim toga ću analizirati tip
vijesti koje stranice nude, način objavljivanja, ažurnost i svoje
iskustvo.
Prvo bih počeo s Livno-online.com,
dugo vremena mi je bio prvi izbor, ali u zadnje vrijeme situacija se
promjenila. Za ovu stranicu možemo reći da je lokalni portal koji je isto
usmjeren na svjetsku scenu. Pa tako uz informacije iz našeg grada i Općine,
možete se informirati i o događanjima u svijetu, vijesti koje su uglavnom
preuzete s nekih drugih stranica. Stranica je online već osam godina i s
pravom mogu reći da je pionir u objavljivanju vijesti iz Livna na
internetu. Većina današnjih posjetitelja stranice su iz BiH (73.9%), druga
je Hrvatska(17.3%), a nešto klikova ima i iz Njemačke(7.1%). Sve statističke
podatke možete vidjeti ovdje (podaci
nisu 100% točni). Kao što sam prije rekao stranica ima pristojan izgled i
tako lako pregledljive informacije poslagane po kategorijama. Nedavno je
uveden novi sustav komentiranja, malo odbojniji za čitatelje, jer da bi
vrijeđali u komentarima sad treba malo duži proces prijave, što mi je
drago. Mislim da ljudi nisu bili toliko zainteresirani za samu bit vijesti u
nekom trenutku nego su isključivo posjećivali Livno-online da pročitaju
komentare ili napišu isti, što je sigurno bilo dobro za poslovanje Livno-onlinea,
klikovi su dolazili, a naslov vijesti je trebao biti samo poticaj. Kada su u
pitanju kritički članci, bili to na političku scenu, gospodarsku ili bilo
kakvu, oni su rijetki, mogu reći da ih uopće nema. Sportski izvještaji su
oskudni, uglavnom se prati NK Troglav, ali i to rijetko, možda svaku petu
utakmicu bude neka slika. Kulturna scena je koliko-toliko zastupljena na
stranici, možda zbog toga što “kulturnjaci” uvijek pošalju određeni
članak na određeni događaj, a i nismo kraj koji vrvi kulturnim dogođanjima
osim kada su neki posebni datumi.
Relax-Livno.com,
na prvi pogled kada uđeš na stranicu u oči upada estetika stranice.
Izgled na koji se treba navikunti, što jesam. Ali moram reći da
organizacija vijesti i pregled za današnje suvremene informacijske portale
su vrlo oskudni, rekao bih zaostali. Portal mi se afirmirao kao vjesnik za
jedan dan, jer ako želiš naći vijest koja je objavljena prije nekoliko
dana, moraš biti malo snalažljiviji. Ali kada su po pitanju ažurnost
objavljivanja i količina mislim da možemo biti zadovoljni. Ako stavimo
estetiku na stranu, iz prve ruke možemo dobiti informacije iz Livna, možda
ponekad bude previše “trash” informacija. Ali taj zastarjeli izgled i
organizacija stranice u jednu ruku i odgovara, većinom vremena idem preko
mobitela na internet i Relax-livno.com mi nudi ono što želim znati na
naslovnici. Alexa.com nudi nešto oskudnije informacije kada je u pitanju
Relax-livno, piše da većina “klikera” dolazi iz BiH 88.6%). Sviđa mi
se posebno što je stranica “otvorenog tipa”, što objavljuje pisma
svojih čitatelja, tj. Livnjaka. Ono što mi se nije sviđalo je isto kao na
Livno-online, oglašavanje političkih stranaka tijekom izbora, oskudni
izvještaji.
Kao zaključak, mislim da
dobivamo dovoljno informacija s oba portala, ali smatram da manjka
kvalitetnih i razrađenih članaka, kako informativnih, a tako i
konstruktivnih po pitanju politike, gospodrastva, sporta… Nešto što me
posebno smeta je što su portali iskorišteni za politička smeća tijekom
izbora. Znam da je dobra lova od oglasa tijekom izbora, nešto kao turistička
sezona za Dalmaciju, ali opet svaka stranica bi trebala imati svoje
principe, samopoštovanje. Možda imam i prevelika očekivanja od naših
stranica, kada pogledamo u kakvom društvu živimo, ali opet orginalnosti više
nebi škodilo. Vihor.blog.com
Livanjski
bikeri pomažu konjima
Na
granitnim brdima iznad Livna, u oštroj klimi,živi
malo krdo konja.
Zime su teške, a planinska trava rijetka, alinajveća
prijetnja za konjeje
život u zemlji sa problemima sa zaštitom ljudskih prava, ekonomskom krizom
i posljedicama rata.U
ovim brdima živi250
ili višepotomaka
nekadašnjih radnih konja, koji su nakon 2. svjetskog rata zamijenjeni
traktorima.Život
nije lak za njih.
Godinama ih lokalni stanovnici ubijaju iz zabave, za hranu za pse, kradu ih
ili pripitomljavaju za zemljoradnju.
Ipak,
livanjski divlji konji imaju saveznika -malu
bandu bikera veterana
rata zvanih "Vukovi".
Oni
puše mnogo cigareta, provode noći u barovima i izgledaju mnogo starije
nego što imaju godina. Oni su tema novog filma zvanogWild,
čikaškog režiseraShawna
Conveya,
koji je nedavno producirao dokumentarac o terapiji plesom u Indiji zvani DMT,
pišeDpxgear.com
Prije
tri godineConvey
je napustio posaokao
komercijalni marketinški fotograf u New Yorku i okrenuo se ka filmskoj
industriji, zatim je prodao sve što je imao i preselio se u BiH. Bio je u
Hrvatskoj prije, ali još nikad u Bosni, gdje je među "Vukovima"
našaobalkansku
pričuvrijednu
pripovijedanja.
Na
pitanje šta mu je fascinacija, Convey je rekao"ratom
ojačani ljudismekšani
konjima, to je priča".
Conveyev
dokumetarac je o bikerima, konjima iborbi
za iskupljenje.
To je poređenje marginaliziranih veterana rata i divljih konja.¸
Zahvaljujući
"Vukovima", kao i drugim aktivistima,sada
postoje zakoni o zaštititi životinja.
Nije jasno ko je vlasnik konja i ko je odgovoran za njih, ali oni više ne
mogu biti uzmeniravani, ubijani ili kradeni. Ovi ljudi rade na njihovom
spasenju, ali i konji spašavaju njih.
"Ovi
momci imaju PTSP.
Da, oni pomažu konjima, ali konji njima pomažu više. Old timeri počinju
shvaćati da su njima konji potrebniji nego oni konjima", rekao je
Convey.
Convey
se 2009. susreo sa vođom "Vukova" Lijom.Lija
je njihov organizator,
glavna figura i osoba oko koje se okupljaju. Ovaj film je priča o ljudima i
jedna od najtežih stvari za dobiti je da vam se ljudi otvore. Lija je dao
Conveyu tu privilegiju i donekle je Lija omogućio nastanak ovog filma.
Kada
je Convey sreo Liju, očeličeni ratni veteran je unajmljen kao vozač.
Filmaš Convey je bio samo turista iLija
ga je odveo u planinuda
vidi konje, takođe je ispričao Conveyu šta on i banda rade da održe
konje divljima.
Ovaj
bivši borac je pokušao objasniti fascinaciju životinjama: "Živio
sam dovoljno dugo da znam da su ljudska prava i nacionalizam toliki problem
da jebaviti
se spašavanjem konja rijetkost".
"Što
više gledam u to,bolja
priča postaje.
Svaki put kad mislim da sam shvatio, nađem još jedan dio slagalice",
rekao je Convey.
Convey
želi završiti snimanje u Bosni do kraja augusta. Lija ima političku ulogu
u Livnu i njegova odvojenost od „Vukova“ostavlja
bandu u neizvjesnoj budućnosti,
a da ne govorimo o budućnosti konja.
„Reakcija
mnogo ljudi je bila 'to je hrabro'“, rekao je Convey. „Ali nije. Nije teško
ići za onim što hoćete. Mislim da jehrabro
raditi posao koji mrzite,
gdje niste sretni“.
Film
je kod producenata, emitera i ostalih predstavnika filmske industrije u
Evropi i SAD-u izazvao pozitivni interes. Za Conveya, sljedećih šest
mjeseci je presudno.Wildće
možda bitilansirna
rampa za njegovu karijeru,
a on misli da će upravo to i biti.
„Tu
su veterani rata, bikeri, priroda, konji, politika. Morate bitiprilično
dosadna osoba da vam se to ne svidi“,
rekao je Convey.
VIDEO:
Titula na prepad
Na Desetim jubilarnim njemačkim pozorišnim igrama u Varaždinu, mala amaterska skupina livanjskih gimnazijalaca, od samo pet učenika, osvojila je publiku u tom gradu. Odlučili su se na neobičan potez - rep na njemačko-hrvatskom jeziku.
Maturanti strukovne škole darivali krv
Mijenjaj igru, nedaj da ona mjenja tebe!
Što
znači kada si u mladeži stranke?
Osim onoga da ćeš dobiti
posao prije nego nestranački čovjek naravno. Divim se osobama koji ulaze u
stranke, točnije u njihove mladeži. Divim se kako već s 18, 19, 20 godina
imaju jasne političke stavove, pitam se što se meni dešava pa nisam još
u nekoj. Valjda zato što većina tih stranaka donijela više loših nego
dobrih odluka? Ako možemo uopće njihovu pasivnost nazivati odlukama.
Razumijem zašto su ušli u stranke, trbuhom za kruhom, lakšim putem do
posla. Ali da nakon ulaska tako gorljivo brane “svoju” stranku mi ne može
biti jasno, imaju li oni imalo racionalnoga razmišljanja? Istina, brane ih
gorljivo samo prije izbora, dok ih zaboli đon za one godine koje nisu
izborne. Ili ako njihova stranka nije na vlasti, a ona koja je, napravi neki
gaf prvi će se javiti sa statusom na facebooku. Većina njih da ih pitate
za program stranke, odgovoriti će kritiziranjem loših strana drugih
stranaka. Tako u krug. Zaboravljaju ili nikad nisu znali, da stranka
predstavlja svoj program i svoju viziju vlasti u što ne spada nikakvo
populističko pljuvanje po drugima. Što nije problem samo kod mladih
“političara” nego i ostalih generacija “političara”.
Zašto se učlaniti u
neku stranku?
Teško je to reći za naše
stranke, ali evo kako to ide u nekim zemljama. Prvi i glavni cilj bi trebao
biti plan i program stranke, pronalazite se u njihovim idejama i želite
doprinijeti. Lijevo-desno (iako je danas teško definirati što je lijevo, a
što desno; postoje polemiziranja da takve stranke više ne postoje uzrokom
kapitalizma, lova na prvom mjestu) više ovisi o odgoju i tradiciji u
obitelji, neki ulaze u neku stranku kao znak pripadnosti njegovih predaka i
tako pokazuju poštovanje tradiciji. Kao što rekoh teško je to reći za naše
političke stranke kada ih ljudi gledaju s gađenjem i ne nude nam ništa.
Mi smo glavni krivci zbog toga, šutimo i trpimo dok oni uživaju.
Industrija, proizvodnja, porast stope zaposlenosti samo su neke od mislenih
imenica. Vrijeme prolazi, ulaganja nema nikakvih u gradu i okolici, većina
manjih poduzetnika stavlja ključ u bravu i zatvara radnje. Vjerujem
kada bi se desila samo jedna veća investicija, ulazak većeg kapitala u naš
grad i otvaranja više stotina mjesta da bi to bio velik okidač za
pokretanje iz ove sumorne situacije, kako gospodarske tako i u našim
glavama. Pitanje je tko taj kapital može dovesti u naš grad i hoće li ga
uopće biti? Hoće li odgovorni krenuti raditi za narod? Pripremiti
kvalitetan teren za moguće investitore? Bilo to poreznim olakšicama, riješavanjem
sve papirologije klikom, da to bude tako da investitor samo treba reći kada
želi početi graditi/proizvoditi jer je sve riješeno za njega već? Pa
ebemu, ako to mogu drugi gradovi u našoj blizini, zašto smo mi crna ovca?
Livanjski forum
Vrijeme je da se osnuje nekilivanjski
forumpoduzetnika, stručnjaka,
ambicioznih studenata, apolitičnih osoba koji svojim znanjem i iskustvom
mogu nešto promjeniti. Ukazati što se treba mijenjati, za to iskreno ne
treba biti stručnjak, ali oni će sigurno znati kako kvalitetno krenuti
naprijed. Vidljiv je sve veći izljev livanjskih intelektualca iz njihovog
grada i to se treba što prije spriječiti, gdje nema znanja, nema ni
napretka… vihor.blog.com
Možemo li više? Moramo!
Imam
već odavno želju dotaknuti se tema vezanih za mogući razvoj turizma i
stvaranje sadržaja više u našem gradu. Osim prirodnih ljepota i
alkoholnog turizma ne nudimo nešto puno više.
Moto susret u Livnu
Svako ljeto u Livnu imamo
okupljanje zaljubljenika u motore iz svih krajeva svijeta. I svake godine se
održava već tradicionalan program. U program je uključena vožnja kroz
centar grada, meni najljepši dio programa, kada se rijeka motorista slije u
grad i sa svojim motorima užare atmosferu. Samo mi se nekako čini da svake
godine bude sve manje i manje atraktivna ta vožnja kroz grad, uvijek na
isti način, a ja se uvijek nadam nekom iznenađenju. Smatram da bi bilo
pametno da se nešto promjeni, ubaci neki dodatni sadržaj, neke dimne bombe
pri dolasku kolone, i slična hollywood sredstva. Druga stvar, kada se
motoristi svi parkiraju, poslje jurnemo svi na pivo ili kako tko šta
preferira. Ne znam kako nikomu nije palo napamet, da se tijekom tog dana
postave kućice na trg s ponudom točenog piva, sokova, kobasice i ostalih
detalja na kojima se taj dan može napraviti zarada više. Vukovi da imaju
svoj štand, prodavajući svoje majice i ostale suvenire s njhovim logom.
Isto tako ostali Livnjaci koji proizviode nešto livanjsko da taj dan budu u
mogućnosti promovirati svoj proizvod i zaraditi koju marku. Iskoristiti što
više taj dan kada dođe masa stranaca da što bolje osjete Livno i kupe nešto
livanjskoga. MC Vukovi su praktički napravili većinu posla, brandirali su
Livno s motorijadom, napravili su događaj vrijedan posjeta, sad je na nama
da ga što bolje iskoristimo, kako financijski tako i promocijski.
Festival
Zašto nemamo glazbeni
festival u Livnu? To sam se uvijek pitao, imamo prekrasnu rijeku Sturbu koja
mi se čini kao odlično mjesto za vruće ljetne dane da se održi neki
koncert. Festival neka traje jedan dan za početak, jer ne vjerujem da je nešto
veće financijski moguće dok se ne vidi koliko će biti uopće odaziva na
sami festival i kako će proći među publikom. Smatram da je Livno vrijedno
posjeta nekih bendova koji nisu u koleraciji s cajkom i ostalom jeftinom
glazbom. Neki DJ možda, ništa skupo i pretjerano fancy, đir glazbe nešto
kao na Tommorwlandu, vjerujem da bi prošlo odlično. Odrediti cijenu
jednodnevne ulaznice koja bi bila primjerena za takav događaj. Uključiti u
cijenu isto mjesto za kampiranje. Ne znam zbilja tko bi mogao ovakvo nešto
organizirati u našem gradu, ali ako netko bi (možda studenti?), poklonio
bih mu se sigurno.
Informativne ploče/table,
kako god se nazivale
Znamo svi u kakvom su stanju
i kako izgledaju. Pošto smo grad s dosta degenerika, svaki, baš svaki je
prešaran ili potpuno uništen. Vrijeme je da se nešto poduzme po tomu
pitanju i da se dovedu u red i izgled kakav zaslužuju. Kolege iz Zagreba su
bili oduševljeni dumanom, konjima i prirodom, ali kažu kad bi sami došli
u grad i nebi imali pojma o Livnu uopće ne bi znali za te ljepote. Jer u
gradu nema nikakvih znakova, smjernica kako doći do određenih mjesta. Ima
tu koja info ploča, ali nude oskudne informacije. Vrijeme je da odgovorni
nešto poduzmu po tom pitanju, u Livnu ima dovoljno mladih koji su spremni
pomoći i osmisliti izgled info ploča, da budu u jednu ruku kreativne i
jednostavne za čitati.
Zašto baš turizam?
Smatram da se kroz turizam
privatnici mogu probiti lakše nego kroz neke druge oblike gospodrastva. U
svakoj grani gopodarstva ovisite o politici, ali sigurno je lakše nešto
napraviti u turizmu nego pokušati to kroz industriju, industriju za koju je
potrebno puno više resursa i borbe s papirologijom koja može uzeti puno
vremena i stajati dosta živaca. Moramo biti svejsni da odgovorni (čitajte
političari) ne mare za neki napredak, njima je zgodno u njihovim foteljama,
iz kojih se uopće ne moraju ustajati, jer njima će plaća sjesti radili
oni dobro ili loše. Pokušati s malim turističkim promjenama, za koje nije
niti potrebno puno kapitala za početak, prvo iskoristiti ovo poetncijala što
imamo, od njih stvoriti dodatnu zaradu za moguće nove investicije. Ljeto
ubrzo stiže, i svatko tko misli iole išta zaraditi za ljeto u Livnu, morao
bi sada krenuti s planiranje i mogućim potezima! vihor.blog.com
Vabec dovodi u Livno Ukrajinke i Bjeloruskinje
18.02.2013.
Selo Podhum pokraj Livna vjerovatno se ni po čemu ne bi
razlikovalo od ostalih mjesta u Hercegbosanskoj županiji da
nije neobičnog običaja njihovih muškaraca i mladića koji ne
žele da se žene! Nije to nešto što stanovnici ovog pitomog
mjesta u kojem velikom većinom žive Hrvati odmah neće
priznati. Štaviše, pokazuju neobičan ojsećaj ponosa zbog
činjenice da ih ''nitko nije uspeo da prevari''.
Shvaćaju, kako
vele, da taj njihov ponos mogu razumjeti i mnogi danas
oženjeni muškarci širom svijeta. Kada smo Miroslava
Perkovića zvanog Babo pitali da li je Podhum, zaista, mjesto
s toliko neženja, spremno je prihvatio razgovor:
„Na pravom ste mjestu. Točno je da ovdje ima toliko
neoženjenih muškaraca. Većina mještana nekada je radila u
Njemačkoj i Austriji i tako su izdržavali obitelji. Očevi
današnjih neženja bili su sinovi tih ljudi. I svi su živjeli
od tih plaća, a kasnije i mirovina. Neženje i njihovi očevi
zbog toga nemaju nijednog dana radnog staža“, pojasnio je
Babo.
Vlasnik „Tri ruže“ Vlado Perković kaže da je problem nastao
početkom rata u BiH. Perković tvrdi kako muškarci u selu,
kao i u drugim dijelovima BiH, danas ne vide perspektivu, a
mentalitet Podhumljana je da ukoliko sebi nije osigurao
egzistenciju, neće ni da se ženi.
"Neće
da stvaraju sirotinju. Ovdje ima puno više muških nego
ženskih. Nema žena dovoljno, a problem je i ekonomske
prirode. Ne traže žene nigdje drugo, jer ne znaju dalje od
kuće. Znaju do Splita. Sve je to neuko i neškolovano. Većina
školovanih ide dalje, vani“, tvrdi Perković. Žene su,
napominje, ipak, snalažljivije pa se udaju. Neke u Bosni, a
neke u Dalmaciji.
''Za 20 godina u selu će ostati 500-600 ljudi. I ovako, po
posllednjem popisu, u selu ima 2.200 ljudi. Od tih 2.200,
najmanje ih je 1.000 staraca. A od mlađih je preko 350
neoženjenih. Imamo školu koja je ranije imala više od 900
učenika. A sad ih ima 250, te kombinirana odjeljena. Čak i
po dva razreda zajedno idu u jednu smjenu. Područne škole se
zatvaraju, jer nema djece“, upozorava Vlado Perković.
On je dodao da je ove godine u prvi razred upisano samo 13
djece.
Ali, možda za selo, ipak, ima nade. Boreći se za
egzistenciju Perkovićev
prijatelj
Zdravko Velić zvani Vabec tijekom rata je iznajmio lokal i
otvorio kavanu. Malo po malo, ljudi su počeli dolaziti na
druženje i muziku. Velić je u Kaštelima upoznao djevojku iz
Bjelorusije, koja je došla kod njega. Zaljubio se i oženio
ju. Potom je ona u Podhum dovela još 11 svojih prijateljica
iz Bjelorusije koje su se udale za mještane. Danas Velić ima
misiju da na sličan način spase svoje selo. Osnovaće
agenciju za spajanje parova.
„Namjeravam otvoriti agenciju. Dovodiću nevjeste iz one
države koja se nekom sviđa. Sve legalno. Gledaćemo da te
djevojke udamo za one koji su bolje situirani i imaju kuće,
da ih ne bi unesrećili“, pojasnio je Velić.
On tvrdi da
su za veliki broj neoženjenih mladića krive i njihove majke.
Mame su ih, rekao je Velić, razmazile. Koji se ne oženi,
mama mu dadne nadimak "Braco". Dio krivice, istakao je Velić,
pripada i onim majkama koje su birale nevjeste.
''A kada zađu u godine onda je daj šta daš. Muškarci nemaju
posla i boje se žena. Ima ih, koje ja poznajem, pod stare
dane imaju simpatiju i ne smiju da im priđu. Nemaju iskustva
iz mladih dana. A sa agencijom im planiram dosta pomoći“,
tvrdi Velić.
Dio odgovornosti je, vele naši mjesni ''sociolozi'', i na
današnjim djevojkama. Perković kaže da više piju nego
muškarci. I to je jedan razlog.
''Momci neće da se žene ženama koje konzumiraju alkohol i
cigarete. E, tako će sad naš Zdravko, zvani Vabec, otvoriti
tu agenciju i te Ukrajinke i Bjeloruskinje da usreći tu, da
nas ne pobije ta bijela kuga, kako je moderno nazivaju. Ta
bijela kuga je sam đavo“, zaključuje Vlado Perković.
Škola iz Livna pobjednik
nagradnog natječaja VIDEO
08.11.2012.
Jučer je u Elektrotehničkoj školi za energetiku u Sarajevu održana izložba
radova prijavljenih na natječaj „Kruženje vode u prirodi“, kao i
proglašenje pobjednika. Natječaj je priređen u sklopu kampanje „Voda
vrijedi da se štedi“, koju su zajednički organizirali Fond za zaštitu
okoliša Federacije BiH i agencija McCann Erickson Sarajevo, a koja je imala
za cilj podizanje javne svijesti o značaju vode i njenom očuvanju.
Prvo mjesto na natječaju,
prema ocjeni stručnog žirija, osvojili su učenici Srednje strukovne škole
Livno. Drugo mjesto pripalo je učenicima Osnovne škole Ruđer Bošković
iz Orašja, dok su treće mjesto podijelili učenici Internacionalne
privatne gimnazije iz Mostara i učenici osnovne škole Centra za djecu i
omladinu sa posebnim potrebama Los Rosales, također iz Mostara. Dobitnici
prve nagrade su osvojili laptop, drugoplasirani su za svoj rad nagrađeni
kamerom, a dobitnici treće nagrade foto aparatima.
„Za sve članove žirija,
veliko je zadovoljstvo bila činjenica da se na natječaj prijavio ovako
veliki broj škola iz cijele Federacije BiH. Samim tim, ocijeniti radove
nije bilo nimalo jednostavno, jer su svi iznimno kvalitetni te rađeni sa
izrazitom posvećenošću. Učenici nisu razmišljali samo o prostom
prikazivanju kruženja vode, nego su prikazali uništenje okoliša i sve
druge negativne uticaje na ovaj prirodni proces. Zato od srca čestitamo
svim sudionicima. Ova kampanja je pokazala da postoji potreba za podizanjem
javne svijesti o značaju i očuvanju vode, te da se mladi ljudi trebaju
aktivno uključiti u taj proces.“ istakla je dr.sci. Suvada Borić Šaćiragić,
stručni suradnik na ovom projektu.
Kao jedna od mnogobrojnih
aktivnosti koje su činile ovu kampanju, u osnovnoj školi ”Aleksa Šantić”
u Sarajevu realiziran je i projekat zamjene starih slavina sa potisnim
štednim slavinama. Nakon mjesec dana od ugradnje ostvarene su uštede, a
procesom mjerenja i usporedbe rukovode učenici ove škole. Kampanja
„Voda vrijedi da se štedi“ pokazala je da je ova tema posebno
zanimljiva mlađoj populaciji, te da su mladi spremni uključiti se i u
druge slične projekte očuvanja okoliša.
Vruće popodne u Livnu
18.07.2010. Strašne vrućine
prisiljavaju ljude na pronalaženje kreativnih načina rashlađivanja, jer
si klimatiziran prostor rijetki mogu priuštiti. Aleksandra Grdić i sestra
Stefany Hohnjec, Matea, nisu mogle izdržati nalet vrućine u Livnu pa su se
bez imalo ustručavanja, rashladile na središnjem trgu. Manekenke su
iskoristile hladan mlaz vode iz vodoskoka na trgu pa se odlučile osvježiti,
praćene brojnim znatiželjnim pogledima. Matea je lagano zadigla haljinu kako bi se osvježila vodom po leđima te je
pritom pokazala šarene gaćice i dobar dio guze. Aleks je bila u ružičastom
grudnjaku i kratkoj suknji te se polijevala po tijelu. Iako su iz okolnih
kafića svi doslovno zurili od njih, nitko se nije pridružio djevojkama.
Jedino je hrabri dječak zastao u prolazu i zagledao atraktivne starlete.
Stefany Hohnjec nam kaže kako su njena sestra i Aleks otišle na otvaranje
jednog kluba u Livno, a ona im se nije pridružila, jer je u Dubrovniku gdje
se priprema za oproštajni party uoči puta u Papuu Novu Gvineju.
Neistražena jama Bezdanka
20.10.2009.
Na Krug planini
(oko 400 km2) nalazi se bezbroj vrtača, škrapa, pećina i jama. Na
zeljmovidima su neke označene, a jedna od tih je i jama Bezdanka, koja se
nalazi na nadmorskoj visini od 1290 m, sjeverno od Doma livanjskih planinara
i udaljena je cca 1000 m. Koliko je duboka i kakve tajne krije nitko ne zna.
Speleolozi, evo vam izazova!
I nikome ne
bi tijesno
28.09.2009.
U današnjoj Obrtničkoj ulici vrlo je malo obrtnika, a prije šest desetljeća
tu je bio dućan do dućana, ćepenak do ćepenka: obućar do terzije, kavedžija
do samardžije, slastičar do limara, zlatar do komoćara... Živjelo se tu
vrlo veselo, harmonično - bas susjedski.
Nekadašnji Konak plac (u Perkuša mahali), današnji omaleni Trg branitelja
Livna (donedavno Trg narodnih heroja) uokviren je hotelom
"Dinara", zgradom Pošte, Kujundžića kućom i zgradom u kojoj već
duže od stoljeća stoluje livanjska vlast (u raznim razdobljima ovdje
poznata kao "konak", "kotar", "srez" i
"općina"). Na Trgu je 1916. godine podignut spomenik caru Franji
Josipu I. Za Kraljevine Jugoslavije vlast mijenja ime trga (postaje Trg
kralja Petra), s postolja skida cara i postavlja (1924. god.) kralja (kralja
Petra), a za NDH (1941) nestaje i kralja i postolja na kojemu je stajao.
Stanemo li danas bas na to
mjesto okrenuti prema istoku, za tren pogledom obuhvatimo gotovo cijelu današnju
Obrtnicku ulicu. Kao i drugima, i ovoj je livanjskoj ulici svaka nova vlast
davala ime po svome ukusu: za Austrije bila Wurtemberova, za Kraljevine
kralja Aleksandra, za NDH Ante Pavelića, a poslije II svjetskog rata Vojina
Zirojevića. Iako danas u njoj dotrajava samo još poneki obrtnik (1
staklar, 1 električar, 3 obućara, 1 limarska i 2 frizerske radionice),
sadašnje joj ime (Obrtnička) bas pristaje, bolje od svih prethodnih - i to
ne po tome kakva je danas, nego, mnogo više, po onome kakva je nekada bila:
prepuna svakojakih zanatlija i sitnih trgovaca, načičkana ćepencima, na
kojima bi vlasnici izlagali svoju robu i mamili mušterije. Bilo tu uvijek
živo.
Danas su u toj ulici samo tri osobe svjedoci njezina izgleda prije II
svjetskog rata: Ljubica Kasalo, zvana Beba (kći Ivice Bezine) i Tidža, kći
Abdulaha Dizdara, te najstariji, još uvijek aktivni, livanjski obućar
Salih Mulić (sve troje rođeni iste - 1923. godine). Obućarski je zanat
Salih izučio u toj ulici u radionici svoga oca Sulejmana, koju je on tu
otvorio 3-4 godine poslije I svjetskog rata. Već šest desetljeća Salih iz
dana u dan strpljivo i, na zadovoljstvo mušterija, uredno i čestito
obavlja posao u svojoj skromno uređenoj radionici, koju sada vodi sin mu
Mirsad. Rijetko ćete sresti čovjeka koji kao on začuđujuće detaljno
poznaje povijest svoje ulice: ama baš svaku njezinu stopu, svaku osobu koja
je tu živjela u zadnjih šest desetljeca. Radoznalce ce susretljivo
provesti ulicom i pokazati im gdje je šta bilo i čime se tko tu bavio
prije šezdeset godina, otkad tu radi u očevoj radionici kao kalfa (od
1935. godine).
Ako ste se odlučili s njim prošetati od Trga branitelja do Žitarnice, slušat
ćete njegova sjećanja i neosjetno prijeći u jedno drugo vrijeme, u sasvim
drukčiji ambijent, u kojemu gotovo da jasno vidite i ljude i predmete koji
nezaustavljivo naviru iz toga doba. Odmah na početku ulice, s desne strane,
u Kujundžića kuci kao da razabirete kako su u trgovini Rade Radete
poredani konopi, plugovi, kace, metle, gravlje, lopari... (uglavnom
proizvodi domaćih seoskih majstora). Zamišljate dalje kako u susjednoj
knjižari Mirko Stević nudi sasvim drukčiju robu i drugoj vrsti mušterija,
uz nju braću Pirije u njihovoj piljarnici i tik do njih u šimlatom dućanu
Zaima Šeremeta, u kojega ste osim voća mogli i kruha kupiti. U prvoga mu
susjeda Mahe Šeremeta na izbor je bilo šta god hoćete od rukodila
livanjskih kovača: čavala, burgija, sklopača i kojekakvih drugih noževa,
bradvi, srpova... U krojača Joze Popovića, velikog zafrkanta, mušteriji
je moralo biti zabavno, kao i u susjednoj gostionici Ivica Bezine, koji je
uz jelo i piće gostima nudio i obilje svojih zanimljivih šala. Do njega uz
mesnicu Saliha Maslića bila pekara Mustafe (Muica) Đonlagića i magazin
trgovca Vrdoljaka, te limarska radionica braće Vrebaca (Saliha, Sulejmana
zvanog Ejke i Osmana), majstora na velikom glasu. Ljubitelje slatka tu do
njih čekao je slastičar Albanac Šemso i sin mu Skender, a slabo obuvenima
svoje proizvode na svojim su ćepencima nudili obućari Sulejman Mulić i
Dane Rimac.
Poredani jedan do drugoga dalje
su sjedili: trgovac Đorđe Mitranić, mesar Havo Jeleč, ćevabdžija Dervo
Klinac, trgovac Ibrahim Halulić (mjesovita roba), kavedžija Nasko Mulić,
trgovac Dervo Krivić (mješovita roba), pekar Maho Hozo, mesar Mujo Lemo, a
onda malo zivlji trgovac svakojakom robom Ejub Latifić, odmah do Perkuše džamije.
Vakufskim dućanima s ćepencima završavala je ulica i prelazila u Žitarnicu,
a svoje ćepenke još su tu imali obućar Tade Vujanović i piljar Salih Đeldum,
zvani Đigaga. Stigli smo, dakle, na Žitarnicu, do samardžije Joze Špike,
limara Mate i Ante Cvitana i obućara Matka Radnića Baje.
Da pogledamo sada s kim smo se mogli sresti uoči II svjetskog rata na
lijevoj strani iste ulice i šta se to nudilo nasemu pogledu. Krenimo
takodjer s današnjega Trga branitelja Livna. Najprije ste mogli svratiti u
prodavaonicu željezne robe i oružja Živka Pavlovića, pa u Srpsku banku,
a onda kod limara Josipa Kaića - potom u kavanu Ale Mulića. Koji su imali
potrebe i novca svraćali su u susjednu zlatarnicu Pere Vujčića, a
seljaci, radi konjske opreme, obvezno kod komoćara Ive Grgića, te kod
susjeda mu Pere Markova (ako im je trebalo opute, kajase, kože za opanaka),
a u Jake (Tomije) Mihaljevića radi voća i povrća, pa i kruha i sira.
Zanimljivo je bilo u Osme Mulića (od konjskih repova pravio četke, frče
za krečenje, izrađivao nanule, pletitke igle, od žute žice savijao kukce
za čakšire...). U Đulke Talića bilo šta i u Pere Markova, a u braće
Vrdoljaka (Tomo, Dane, Ivo) u bogatoj trgovini bilo svega i svačega (kože
đona, kalupa, tekstila, konca, igala, pribora za raznovrsne zanatlije...).
Slijede jedan do drugoga dvojica terzija (Ruždija Trbić i Ahmo Fehimović,
pa bakalin Ale Pivčić. Do obućarske radionice Stipe Bagarića, zvanog
Vice bila Zemaljska banka, uz nju kožar Smail Jarebica (otkupljivao kože
lisica, kuna i druge divljači), obućar Ivan Ćubela, terzija Jusuf Dizdar,
zvani Turkuša, obućar Paso Tufekčić, prodavac kruha Maho Topal, te
piljar Ćamil Burkic. Iza dviju trgovina mješovitom robom (Ljube Kaića i
Alojzija Sučića) bila kavana Ahmeta Mulica, pa mali foto-atelje Ale Terzića
i trgovina Tadije Tadića. I, eto, tko uz veliku uzbrdicu stigne do dvojice
potkivača Safića (Sulje i Hase), vec je na Žitarnici.
Bilo je zabavno gledati kad bi oni najsnažniji odmjeravali snagu. Pamti se,
tako, da bi vrlo snažnom Mahi Hozi znao doći gorostas Nediljko Franjičević
- Vranac da se okušaju: sjeli bi jedan naspram drugom, ispružili noge,
naslonili tabane, rukama čvrsto stegli željeznu ćuskiju iznad
priljubljenih tabana i snažno potežući svaki pokušavao protivnika privući
na svoju stranu (ne znamo pretjeruju li oni koji kazuju da se i ćuskija
znala iskriviti među njihovim snažnim šakama).
U obućarskoj radionici Stipe Bagarića uvijek bilo veselo, pjesma kad tiša,
kad vrlo glasna pratila je ritam kuckanja postolarskih čekica. Nije bilo
rijetko, ni neobično, da se na sred ulice, na prašnjavom makadamu svirkom
na usnoj harmonici oglasi obućar Sulejman Mulić i za tili čas eto veselja.
Ugodno i besposlenima bilo proći Obrtničkom ulicom, ali bilo je i onih
koji su je znali zaobići. To se dešavalo dužniku koji nije do dogovorenog
vremena uredno vratio dug svome majstoru ili trgovcu. Takav bi prema Žitarnici
obično krenuo zaobilazno: da bi izbjegao neugodni susret, krenuo bi današnjom
Đačkom ulicom, koju su oni iz Obrtničke u šali prozvali Dužnička
ulica.
Danas je u asfaltiranoj Obrtničkoj ulici sve drukčije. Obrtnici su gotovo
izgurani. Istisnuli ih po temelju, nek im bar u imenu ulice ostane trag da
se zna da su bili i gdje su bili. Stipo Manđeralo
Livanjska djeca s kolodvora
ZOO
29.06.2009.
Livno se sve češće suočava s nedostatkom kulturnih
sadržaja, koncerata i sličnih događanja.
Osim nekoliko tradicionalnih manifestacija,
koje se tradicionalno održavaju svake godine.
Održavanje koncerata u Livnu je prava rijetkost.
Posljednji koncert, ili bolje rečeno nastup,
bio je prije otprilike mjesec dana. U zadnje
vrijeme, nema čak ni najava da će netko
gostovati u dva livanjska noćna kluba. Dolaskom
ljeta, u Livnu boravi sve veći broj
ljudi, koji najčešće dolaze iz inozemstva na
godišnje odmore. To je također vrijeme kada dolaze studenti, koji uz odmor
traže i zabavu. Nastupi su nešto češći tijekom
srpnja i kolovoza, ali ni tada većina ljudi
nije zadovoljna, prvenstveno zbog repertoara. Tada najčešće gostuju folk
pjevači i pjevačice. Kroz razgovor s mladima,
saznajemo da su nezadovoljni ovakvom situacijom, jer su primorani, u potrazi
za koncertima ići u druge gradove.
Svake
godine se redovito održavaju koncerti livanjske glazbene škole, nastupi
kulturno-umjetničkih društava, manifestacije koje
organizira Turistička zajednica Livno te
poneka predstava za osnovnoškolce, a još rjeđe za srednjoškolce.
Međutim, ljudi
jednostavno nisu zadovoljni ovako malim brojem kulturnih događanja.
Iako se ponekad i organizira neki koncert
ozbiljne glazbe, Livnjaci bi željeli da ih ima
više. Pojedini Livnjaci, najčešće u dobi od
15 do 20 godina i ne znaju što je to kino, jer
kino u Livnu duži niz godina ne prikazuje
filmove. Iznimka je bila prošla godina, kada
su se održavali ''Dani europskog filma''. Mladi ljudi, ali i oni srednje
starosne dobi, bi rado željeli pogledati neki film
u livanjskom kinu, ali na žalost, to im nije
omogućeno. Mladi u Livnu sve češće se vole
zabavljati na zabačenim i mračnim mjestima, koja su
na lošem glasu te su rezervirana samo za odabrane “ekipice”. Najčešća
okupljališta su dvorište vrtića ''Pčelice'', dvorišta
dviju osnovnih škola te
iza Narodnog sveučilišta, odnosno na
Kolodvoru, koji je usput rečeno smješten nasuprot
policijske postaje. Mladi često, potaknuti
znatiželjom posjećuju takva mjesta te na taj
način pokušavaju izraziti svoj adolescentni
bunt i pronaći zabavu.
Prolazeći
ulicom, u kojoj je smješten dječji vrtić ''Pčelice'',
u kasnim noćnim sat ima može se čuti buka i
razbijanje, koje dolazi iz dvorišta dječjeg
vrtića. Tijekom dana, tu borave djeca sa
svojim odgajateljicama i roditeljima, a u noćnim satima igralište za djecu
pretvara se u mjesto okupljanja osoba koje u
enormnim količinama konzumiraju alkohol, a
sigurno se tu nađe i nešto droge. Iako je nedavno u
okolici vrtića postavljen reflektor, koji
osvjetljava skoro čitavu ulicu, on nije spriječio
okupljanje ''ekipa''. Noćni posjetitelji se mogu vidjeti posvuda, na
klupama, na travi, pa čak i na krovu samog
objekta. Uz nesnosnu buku, može se čuti
razbijanje boca, a nisu rijetke prepirke i fizički
obračuni. Prozori na vrtiću su bili razbijani
više puta, a suvišno je i spominjati pisanje
grafita po zidovima. Već duži niz godina,
''Kolodvor'' je postao sinonim za mladež, ko
ja se želi skriti od nepoželjnih pogleda. Ime
je dobio po popularnoj knjizi ''Mi djeca s kolodvora ZOO" koji opisuje
život narkomanke,
ko ja je bila ovisna o heroinu. Generacije
su od rastale uz ''pijanke'' na Kolodvoru
te na taj način obilježili jedno razdoblje
svog života. Kroz duži niz godina, na
navedenom mjestu su se, priča se, skupljali
narkomani, a u zadnje vrijeme može
se primijetiti da se njihov broj naglo povećao.
Nekad je ''Kolodvor'' bio sinonim za
skrivanje od odraslih i mjesto gdje se mogao
naći mir te nesmetano uživanje s društvom,
a danas je sinonim za razuzdane pijanke
i uživanje u drogama. Rano ujutro se
mogu vidjeti šprice i igle, koje su ostale od proteklih noći.
Usprkos
zabrani prodavanja alkoholnih i duhanskih
proizvoda maloljetnim osobama, svakim
danom raste broj maloljetnika koji konzumiraju
alkohol. Kroz razgovor s trgovkinjom, u
trgovini mješovite robe, saznajemo da
djeca najčešće kupuju jeftina vina. Prodaja
alkoholnih proizvoda vrlo je visoka vikendom,
ali kako je nastava već odavno završila,
prodaja alkoholnih pića je velika i običnim,
radnim danima, i to naravno od strane
maloljetnih osoba. U jednakom broju alkohol
kupuju dečki i cure. U Livnu su česta i
trovanja alkoholom, a koliko se takvih slučajeva
dogodilo u ovoj godini, nismo uspjeli doznati, zbog nedostupnosti podataka.
Stručnjaci tvrde da mladi konzumiraju
alkohol zbog mnogih razloga, koji ovise o osobnim i društvenim sklonostima
i okolnostima. Činjenica da se u
Livnu povećava broj ovisnika o
drogama je zabrinjavajuća. Ne radi se
više samo o konzumaciji lakih droga, već
se povećao broj ovisnika o teškim drogama. U
ljekarnama se također povećala prodaja šprica
i igala. Alarmantno stanje u Livnu, pokazuje
i činjenica da mladi vikendom sve više
konzumiraju tablete s alkoholom, a najčešće su u pitanju apaurini, a
dobna granica konzumenata opojnih
droga na području Livna sve je niža. I. Čolak i S. Ivanuš -
Dnevni list
Jezivi krici u Prnjavorkinoj kući strave
24.05.2009.
Već dugi niz godina u Livnu i okolici
kruži priča o čudnoj ukletoj kući smještenoj u selu Prisap, koje je
osam kilometara udaljeno
od Livna. Za ovo
malo selo u livanjskom kraju se vjerojatno ne
bi ni čulo u svijetu, da nije bilo brojnih
ekipa novinara i znatiželjnika, koje su htjele
istražiti misterij vezan uz “Kuću strave”. Među
mještanima kruže zastrašujuće priče o
paranormalnim pojavama od kojih se ledi krv u
žilama. Noću se,
navodno, iz napuštene, oronule kuće
na osami čuju jezivi krici, koji kao da dopiru s
tavana, dječji plač, koji dopire iz zidova, glasno
lupanje, koje dolazi iz zidova, podova garaže…
Na kući se
nalazi veliki križ, na kojemu
polupana crvena stakla od kojih je izrađen. Postojanje
križa čini kuću još mističnijom, a Prisapljani
su nam potvrdili da nikad nije postojao
običaj postavljanja križeva na kuće u ovom
kraju. Na kući su velika crvena vrata od željeza,
koja su zaključana, no to ne može spriječiti znatiželjnike
da uđu u kuću, jer su prozori koji
su nekad bili zakovani daskama, kao i balkonska
vrata na katu polupani. Posjetili
smo kuću u poslijepodnevnim satima i
djelovala nam je sablasno, ali ne toliko strašno
kako izgleda u noćnim satima. Nalazi se odmah
uz cestu, a do nje vode oštećene kamene stepenice.
Raslinje uz kuću je visoko gotovo metar
pa nas je uz strah dok smo se približavali ukletoj
kući mučilo i to što je moguće da nam put
prepriječe otrovne zmije. Kako smo mogli vidjeti
kroz prozor, unutrašnjost je jako devastirana, a
na kamenoj terasi ispred kuće su ostaci nekakve
drvene građe. Vrata mistične garaže su bila
poluotvorena, no zbog zapuštenosti terena i visokog
raslinja nismo mogli prići. Zbog drveta čija
krošnja kroz prozor dopire u unutrašnjost prostorije
nismo uspjeli ući, pa nam se mještanin, koji
je bio spretniji od nas, ponudio da fotografira
kuću iznutra. Potpuno novi, ispravni fotoaparat
s novim baterijama u jednom je trenutku
mistično zatajio, a kako čujemo to se znalo
dogoditi i drugim pa se pitamo radi li se o slučajnosti
ili…
Vlasnik ove kuće,
koja budi veliki interes
je Marko Marčenko, rodom iz Prnjavora, koji
je oženio djevojku iz Prispa, a kuću je
kupio davno prije rata. Mještani tvrde da je njegova
obitelj vrlo kratko živjela u toj kući te da
se odselila u Njemačku. Priča se da sad žive u
Kaštelima te da vrlo rijetko dolaze u Prisap. Tijekom
rata, u na prvi pogled jezivoj kući, utočište
su pronašle izbjeglice iz Jajca, koje su se nakon
mjesec dana odselile zbog strašnih i neobjašnjivih pojava.
Međutim, mještani koje smo
pronašli u seoskoj gostionici,
tvrde da su često boravili u kući
s izbjeglicama i navode da su se odselili zbog
velikog broja neobično velikih zmija, a ne zbog
neobjašnjivih pojava. “Dica su se pripala zmija
i zato su oni otišli u kuću na drugom kraju sela”
rekao je jedan od mještana, koji nas je otpratio
do “Prnjavorkine kuće”, kako je u selu zovu.
Tvrdi da je znao i prenoćiti tu, ali navodno nikad
ništa neobično nije čuo, vidio ili doživio te
da su izbjeglice bile nezadovoljne smještajem u
kući, koja je u vidno lošem stanju pa da su zato
pričali strašne priče o kući, ne bi li na taj način
od općine dobili bolji smještaj. Na naš upit
gdje je ta druga kuća, u koju su bili smješteni,
rukom nam je pokazao na suprotni kraj
sela dok smo stajali pred vratima uklete kuće,
da bi nakon par minuta rekao da izbjeglice tu
više na žive. Nakon izbjeglica tu su privremeno bili
smješteni vojnici, koje je u kuću pustio njezin
vlasnik, kako bi opovrgnuo sablasne priče.
No ni oni nisu dugo izdržali. Mještanima su
rekli da više nisu mogli podnijeti užasne krikove, stravično
lupanje i dječji plač, koji ih je dovodio do ruba živčanog sloma! Dva
vojnika, koja su tu
boravila su tragično završila… Na
ime, jedan od njih se nedugo nakon odlaska
iz uklete kuće ubio, a drugog je ugrizla zmija,
zbog čega je preminuo. Međutim
mještani s kojima smo razgovarali ne
vjeruju ovim pričama, tvrde da su to sve izmišljotine. Svaki
naš upit o neobičnim pojavama izazvao
je reakciju paničnog opovrgavanja bilo kakvih
čudnih događaja, što je u nama dodatno probudilo
sumnju…Dodali su i to da je vlasnik, navodno,
htio prodati kuću i premda je bilo zaint eresiranih
kupaca, od te namjere je odustao.
Kuća
na groblju
Dugi niz godina
s generacije na generaciju se
prenosi legenda da je kuća sagrađena na židovskom groblju,
kao i to da su na tom mjestu u prošlosti
djevojke i žene zakopavale izvanbračnu djecu,
koju bi pobacile. Naši sugovornici tvrde da
su te priče izmislile “dokone” babe da bi uplašile djecu
te da su jedina neobična pojava u “kući
strave” velike, debele zmije. Kažu da se ni najstariji
mještani, navodno, ne sjećaju nikakvog židovskog
groblja te da uz katoličko postoji još samo tursko
groblje, smješteno nedaleko od kuće. Odlučno
tvrde da je cijela priča preuveličana te
su nas pozvali da se vratimo navečer i da se nakon
pića u seoskoj gostionici, uputimo prema ukletoj
kući, kako bismo se mogli uvjeriti da se tu
ne događa ništa strašno. Odlučile
smo se ipak same vratiti u noćnim satima.
Vozeći se do kuće po “mrklom” mraku, parkirali
smo kraj spomenutih kamenih stepenica i čule zvuk, koji je djelovao kao da
se nešto srušilo.
Hrabrost nas je napustila pa nismo mogli provjeriti
je li bila riječ o posjeti divlje životinje, urušavanju
zida u kući ili o nekoj drugoj pojavi… Pišu: I. Čolak, S.
Ivanuš - Dnevni list
Plesna
skupina Paganini
30.04.2007. Dvorana Narodnog sveučilišta u Livnu bila je pretijesna za poklonike plesa koji su htjeli nazočiti rijetkom kulturnom
događaju u ovom gradu, plesnoj reviji plesnog kluba Paganini iz Livna.
Jozo Rimac, stručni voditelj i plesni koreograf plesnog kluba Paganini ne
krije zadovoljstvo odzivom i reakcijom publike na cjelovečernji program u
kojemu je sudjelovalo 180-ero djece. Plesni klub Paganini uz domaćine
nastupio je i sa svojim članicama iz Ljubuškog i Čapljine, a plesnu
reviju uveličale su i gošće iz plesnog kluba "Miss" iz Bihaća,
potom djeca s Melodija Mostara, Kristina Zlopaša i Dragan Dropuljić te
livanjka Slavica Marijan, koja je osvojila treće mjesto na ovogodišnjem
mostarskom dječjem festivalu i Doris Dragičević, finalistica OBN-ovog
Music Talents-a. Plesna revija istog sadržaja bit će predstavljena i u Čapljini.
Pokrovitelj sinoćnje revije je Ministarstvo prosvjete, kulture i sporta u
Vladi HBŽ-a. U povodu desete godišnjice djelovanja ovog plesnog kluba, iza
kojih je veliki broj nastupa i nagrada, Rimac najavljuje i veliki koncert
koji će se održati ove jeseni u Livnu. Fotogalerija