Samsung Galaxy S4 u Mtel-u 99 KM u HT Eronet-u 429 KM

      Usporedite tko je bolji: HT Eronet ili Global Internet

29.04.2013.  Danas se obilježava Svjetski dan plesa, koji se slavi od 29.travnja 1982. god., a širom svijeta čitaju se međunarodne i nacionalne poruke  ljudi neraskidivo vezanih uz ples. Osnovna ideja ovog dana je podsjećanje javnosti na ples kao umjetnički oblik izražavanja te uživanje u njegovoj univerzalnosti koja prevladava sve kulturne, političke i etičke prepreke.

Povodom obilježavanja Svjetskog dana plesa, razgovarali smo sa voditeljem plesnog kluba Paganini, Jozom Rimcem. Navedeni klub djeluje već 15 godina i jedan je od prvih klubova na našim prostorima koji se bavi modernim i društvenim plesovima.  

Što za vas predstavlja ples?

Ples je za mene radost življenja. Ekspresija tijela, oblik umjetnosti, ali prije svega način prevođenja emocija i misli, odnosno izražavanje samoga sebe. Uloga plesa je da donese vizije, svijest, da prenese poruku u svrhu stvaranja boljeg svijeta. Ples je izvanredna pojava jer dovodi u vezu tijelo i dušu. Čovjek je od pamtivijeka imao potrebu da se plesno izrazi, što dokazuju crteži u pećinama. U modernom društvu ples ima važnu ulogu u očuvanju tijela budući živimo u eri tehnologija, loše prehrane i nedovoljnog kretanja.  Ples nam nudi potpuno drugačiji svijet, pun pokreta, mašte, glazbe, čarolije. Svijet koji energijom puni baterije, liječi stres, odmara i duh i tijelo te omogućava potpunu slobodu kretanja. Ples je postao filozofija. Nesvjesno povezuje ljude s iskonskim ritmom prirode.Ples je ne samo oblik vježbanja i rekreacije, nego i dio kulture, sa savršenim spojem fizičkog i psihičkog ispunjenja i zadovoljstva, što se teško nađe kod drugih oblika vježbanja i rekreacije. Za vrijeme i nakon plesa osjećamo se apsolutno ispunjenima. Ples nas ispunjava osjećajem postignuća, razvija naše samopouzdanje i komunikaciju, smanjuje ljutnju, rješava nas frustracije i nezadovoljstva, poboljšava kognitivne funkcije. Ukratko: postoje prečice do radosti, ples je jedna od njih. Plesati znači predati se ritmu života.

Za koje se plesove na ovim područjima najviše  iskazuje interes? Koji su tzv. moderni plesovi?

Na našim prostorima najviše se interesa pokazuje za tzv. moderne plesove, koji najviše privlače mlađu populaciju, a to su: samba, rumba, chacha, pasodoble, jive, salsa, mambo itd. A veliki je interes i za društvene plesove: engleski i bečki valcer, foxtrott, tango, discofox, blues, twist te rock?n?roll. Podjela plesova se vrši prema njihovom zemljopisnom, vremenskom i kulturološkom podrijetlu.Obzirom da je plesova bezbroj: neki isti plesovi nose i više imena, ponekad i različiti plesovi nose isto ime, neki plesovi jednostavno i nemaju imena (npr. ples u paru Fred Astairea), neki su na granici društvenog plesa i folklora (npr. cuban-rumba), iz nekih stilova pojedinih plesova se izrodi novi ples, kod nekih se zapravo radi o mješavini raznih plesova (salsa), neki u drugim dijelovima svijeta dobiju sasvim novi karakter (brazilski tango). Ukratko, ples je živa materija, koja se razvija zajedno s ljudima koji se njome bave, i samim tim će popis i kategorizacija svih plesova uvijek biti nedovršeni.

Kada je vaš plesni klub počeo s radom?

Počeli smo prije petnaest godina. Put je bio dosta težak i trnovit, ali je vjerojatno i slast uspjeha poslije slađa. Ljudi su u početku kod nas imali krivu percepciju plesa te ga nisu valorizirali na adekvatan način. Danas ga poimaju drugačije, sve mu više pridaju važnosti i daju mu mjesto koje mu pripada s aspekta sporta, kulture i umjetnosti.Ponosan sam da upravo PK „Paganini“ ima velike zasluge u popularizaciji plesa na ovim prostorima jer je jedan od prvih klubova na našim prostorima, koji se bavi modernim i društvenim plesom.  

Što biste poručili onima koji tek kreću u plesne vode?

Ostavite iza sebe predrasude i kriva mišljenja. Ples predstavlja civilizacijsku potrebu. Plešite i prepustite se ritmu života. Čovjek u plesu nikad nije sam, stoga pružimo ruke jedni drugima i zaplešimo zajedno. mimedia.ba

Prvo bih počeo s Livno-online.com, dugo vremena mi je bio prvi izbor, ali u zadnje vrijeme situacija se promjenila. Za ovu stranicu možemo reći da je lokalni portal koji je isto usmjeren na svjetsku scenu. Pa tako uz informacije iz našeg grada i Općine, možete se informirati i o događanjima u svijetu, vijesti koje su uglavnom preuzete s nekih drugih stranica. Stranica je online već osam godina i s pravom mogu reći da je pionir u objavljivanju vijesti iz Livna na internetu. Većina današnjih posjetitelja stranice su iz BiH (73.9%), druga je Hrvatska(17.3%), a nešto klikova ima i iz Njemačke(7.1%). Sve statističke podatke možete vidjeti ovdje (podaci nisu 100% točni). Kao što sam prije rekao stranica ima pristojan izgled i tako lako pregledljive informacije poslagane po kategorijama. Nedavno je uveden novi sustav komentiranja, malo odbojniji za čitatelje, jer da bi vrijeđali u komentarima sad treba malo duži proces prijave, što mi je drago. Mislim da ljudi nisu bili toliko zainteresirani za samu bit vijesti u nekom trenutku nego su isključivo posjećivali Livno-online da pročitaju komentare ili napišu isti, što je sigurno bilo dobro za poslovanje Livno-onlinea, klikovi su dolazili, a naslov vijesti je trebao biti samo poticaj. Kada su u pitanju kritički članci, bili to na političku scenu, gospodarsku ili bilo kakvu, oni su rijetki, mogu reći da ih uopće nema. Sportski izvještaji su oskudni, uglavnom se prati NK Troglav, ali i to rijetko, možda svaku petu utakmicu bude neka slika. Kulturna scena je koliko-toliko zastupljena na stranici, možda zbog toga što “kulturnjaci” uvijek pošalju određeni članak na određeni događaj, a i nismo kraj koji vrvi kulturnim dogođanjima osim kada su neki posebni datumi.

Relax-Livno.com, na prvi pogled kada uđeš na stranicu u oči upada estetika stranice. Izgled na koji se treba navikunti, što jesam. Ali moram reći da organizacija vijesti i pregled za današnje suvremene informacijske portale su vrlo oskudni, rekao bih zaostali. Portal mi se afirmirao kao vjesnik za jedan dan, jer ako želiš naći vijest koja je objavljena prije nekoliko dana, moraš biti malo snalažljiviji. Ali kada su po pitanju ažurnost objavljivanja i količina mislim da možemo biti zadovoljni. Ako stavimo estetiku na stranu, iz prve ruke možemo dobiti informacije iz Livna, možda ponekad bude previše “trash” informacija. Ali taj zastarjeli izgled i organizacija stranice u jednu ruku i odgovara, većinom vremena idem preko mobitela na internet i Relax-livno.com mi nudi ono što želim znati na naslovnici. Alexa.com nudi nešto oskudnije informacije kada je u pitanju Relax-livno, piše da većina “klikera” dolazi iz BiH 88.6%). Sviđa mi se posebno što je stranica “otvorenog tipa”, što objavljuje pisma svojih čitatelja, tj. Livnjaka. Ono što mi se nije sviđalo je isto kao na Livno-online, oglašavanje političkih stranaka tijekom izbora, oskudni izvještaji.

Kao zaključak, mislim da dobivamo dovoljno informacija s oba portala, ali smatram da manjka kvalitetnih i razrađenih članaka, kako informativnih, a tako i konstruktivnih po pitanju politike, gospodrastva, sporta… Nešto što me posebno smeta je što su portali iskorišteni za politička smeća tijekom izbora. Znam da je dobra lova od oglasa tijekom izbora, nešto kao turistička sezona za Dalmaciju, ali opet svaka stranica bi trebala imati svoje principe, samopoštovanje. Možda imam i prevelika očekivanja od naših stranica, kada pogledamo u kakvom društvu živimo, ali opet orginalnosti više nebi škodilo. Vihor.blog.com

Ipak, livanjski divlji konji imaju saveznika - malu bandu bikera veterana rata zvanih "Vukovi". 

Oni puše mnogo cigareta, provode noći u barovima i izgledaju mnogo starije nego što imaju godina. Oni su tema novog filma zvanog Wild, čikaškog režisera Shawna Conveya, koji je nedavno producirao dokumentarac o terapiji plesom u Indiji zvani DMT, piše Dpxgear.com

Prije tri godine Convey je napustio posao kao komercijalni marketinški fotograf u New Yorku i okrenuo se ka filmskoj industriji, zatim je prodao sve što je imao i preselio se u BiH. Bio je u Hrvatskoj prije, ali još nikad u Bosni, gdje je među "Vukovima" našao balkansku priču vrijednu pripovijedanja.

Na pitanje šta mu je fascinacija, Convey je rekao "ratom ojačani ljudi smekšani konjima, to je priča".

Conveyev dokumetarac je o bikerima, konjima i borbi za iskupljenje. To je poređenje marginaliziranih veterana rata i divljih konja.¸

Zahvaljujući "Vukovima", kao i drugim aktivistima, sada postoje zakoni  o zaštititi životinja. Nije jasno ko je vlasnik konja i ko je odgovoran za njih, ali oni više ne mogu biti uzmeniravani, ubijani ili kradeni. Ovi ljudi rade na njihovom spasenju, ali i konji spašavaju njih.

"Ovi momci imaju PTSP. Da, oni pomažu konjima, ali konji njima pomažu više. Old timeri počinju shvaćati da su njima konji potrebniji nego oni konjima", rekao je Convey.

Convey se 2009. susreo sa vođom "Vukova" Lijom. Lija je njihov organizator, glavna figura i osoba oko koje se okupljaju. Ovaj film je priča o ljudima i jedna od najtežih stvari za dobiti je da vam se ljudi otvore. Lija je dao Conveyu tu privilegiju i donekle je Lija omogućio nastanak ovog filma.

Kada je Convey sreo Liju, očeličeni ratni veteran je unajmljen kao vozač. Filmaš Convey je bio samo turista i Lija ga je odveo u planinu da vidi konje, takođe je ispričao Conveyu šta on i banda rade da održe konje divljima.

Ovaj bivši borac je pokušao objasniti fascinaciju životinjama: "Živio sam dovoljno dugo da znam da su ljudska prava i nacionalizam toliki problem da je baviti se spašavanjem konja rijetkost ".

"Što više gledam u to, bolja priča postaje. Svaki put kad mislim da sam shvatio, nađem još jedan dio slagalice", rekao je Convey.

Convey želi završiti snimanje u Bosni do kraja augusta. Lija ima političku ulogu u Livnu i njegova odvojenost od „Vukova“ ostavlja bandu u neizvjesnoj budućnosti,  a da ne govorimo o budućnosti konja.

„Reakcija mnogo ljudi je bila 'to je hrabro'“, rekao je Convey. „Ali nije. Nije teško ići za onim što hoćete. Mislim da je hrabro raditi posao koji mrzite, gdje niste sretni“.

Film je kod producenata, emitera i ostalih predstavnika filmske industrije u Evropi i SAD-u izazvao pozitivni interes. Za Conveya, sljedećih šest mjeseci je presudno.Wild će možda biti lansirna rampa za njegovu karijeru, a on misli da će upravo to i biti.

„Tu su veterani rata, bikeri, priroda, konji, politika. Morate bitiprilično dosadna osoba da vam se to ne svidi“, rekao je Convey.

Osim onoga da ćeš dobiti posao prije nego nestranački čovjek naravno. Divim se osobama koji ulaze u stranke, točnije u njihove mladeži. Divim se kako već s 18, 19, 20 godina imaju jasne političke stavove, pitam se što se meni dešava pa nisam još u nekoj. Valjda zato što većina tih stranaka donijela više loših nego dobrih odluka? Ako možemo uopće njihovu pasivnost nazivati odlukama. Razumijem zašto su ušli u stranke, trbuhom za kruhom, lakšim putem do posla. Ali da nakon ulaska tako gorljivo brane “svoju” stranku mi ne može biti jasno, imaju li oni imalo racionalnoga razmišljanja? Istina, brane ih gorljivo samo prije izbora, dok ih zaboli đon za one godine koje nisu izborne. Ili ako njihova stranka nije na vlasti, a ona koja je, napravi neki gaf prvi će se javiti sa statusom na facebooku. Većina njih da ih pitate za program stranke, odgovoriti će kritiziranjem loših strana drugih stranaka. Tako u krug. Zaboravljaju ili nikad nisu znali, da stranka predstavlja svoj program i svoju viziju vlasti u što ne spada nikakvo populističko pljuvanje po drugima. Što nije problem samo kod mladih “političara” nego i ostalih generacija “političara”.

Zašto se učlaniti u neku stranku?

Teško je to reći za naše stranke, ali evo kako to ide u nekim zemljama. Prvi i glavni cilj bi trebao biti plan i program stranke, pronalazite se u njihovim idejama i želite doprinijeti. Lijevo-desno (iako je danas teško definirati što je lijevo, a što desno; postoje polemiziranja da takve stranke više ne postoje uzrokom kapitalizma, lova na prvom mjestu) više ovisi o odgoju i tradiciji u obitelji, neki ulaze u neku stranku kao znak pripadnosti njegovih predaka i tako pokazuju poštovanje tradiciji. Kao što rekoh teško je to reći za naše političke stranke kada ih ljudi gledaju s gađenjem i ne nude nam ništa. Mi smo glavni krivci zbog toga, šutimo i trpimo dok oni uživaju. Industrija, proizvodnja, porast stope zaposlenosti samo su neke od mislenih imenica. Vrijeme prolazi, ulaganja nema nikakvih u gradu i okolici, većina manjih poduzetnika stavlja ključ u bravu i zatvara radnje.  Vjerujem kada bi se desila samo jedna veća investicija, ulazak većeg kapitala u naš grad i otvaranja više stotina mjesta da bi to bio velik okidač za pokretanje iz ove sumorne situacije, kako gospodarske tako i u našim glavama. Pitanje je tko taj kapital može dovesti u naš grad i hoće li ga uopće biti? Hoće li odgovorni krenuti raditi za narod? Pripremiti kvalitetan teren za moguće investitore? Bilo to poreznim olakšicama, riješavanjem sve papirologije klikom, da to bude tako da investitor samo treba reći kada želi početi graditi/proizvoditi jer je sve riješeno za njega već? Pa ebemu, ako to mogu drugi gradovi u našoj blizini, zašto smo mi crna ovca?

Livanjski forum

Vrijeme je da se osnuje neki livanjski forum poduzetnika, stručnjaka, ambicioznih studenata, apolitičnih osoba koji svojim znanjem i iskustvom mogu nešto promjeniti. Ukazati što se treba mijenjati, za to iskreno ne treba biti stručnjak, ali oni će sigurno znati kako kvalitetno krenuti naprijed. Vidljiv je sve veći izljev livanjskih intelektualca iz njihovog grada i to se treba što prije spriječiti, gdje nema znanja, nema ni napretka… vihor.blog.com

Imam već odavno želju dotaknuti se tema vezanih za mogući razvoj turizma i stvaranje sadržaja više u našem gradu. Osim prirodnih ljepota i alkoholnog turizma ne nudimo nešto puno više.

Moto susret u Livnu

Svako ljeto u Livnu imamo okupljanje zaljubljenika u motore iz svih krajeva svijeta. I svake godine se održava već tradicionalan program. U program je uključena vožnja kroz centar grada, meni najljepši dio programa, kada se rijeka motorista slije u grad i sa svojim motorima užare atmosferu. Samo mi se nekako čini da svake godine bude sve manje i manje atraktivna ta vožnja kroz grad, uvijek na isti način, a ja se uvijek nadam nekom iznenađenju. Smatram da bi bilo pametno da se nešto promjeni, ubaci neki dodatni sadržaj, neke dimne bombe pri dolasku kolone, i slična hollywood sredstva. Druga stvar, kada se motoristi svi parkiraju, poslje jurnemo svi na pivo ili kako tko šta preferira. Ne znam kako nikomu nije palo napamet, da se tijekom tog dana postave kućice na trg s ponudom točenog piva, sokova, kobasice i ostalih detalja na kojima se taj dan može napraviti zarada više. Vukovi da imaju svoj štand, prodavajući svoje majice i ostale suvenire s njhovim logom. Isto tako ostali Livnjaci koji proizviode nešto livanjsko da taj dan budu u mogućnosti promovirati svoj proizvod i zaraditi koju marku. Iskoristiti što više taj dan kada dođe masa stranaca da što bolje osjete Livno i kupe nešto livanjskoga. MC Vukovi su praktički napravili većinu posla, brandirali su Livno s motorijadom, napravili su događaj vrijedan posjeta, sad je na nama da ga što bolje iskoristimo, kako financijski tako i promocijski.

Festival

Zašto nemamo glazbeni festival u Livnu? To sam se uvijek pitao, imamo prekrasnu rijeku Sturbu koja mi se čini kao odlično mjesto za vruće ljetne dane da se održi neki koncert. Festival neka traje jedan dan za početak, jer ne vjerujem da je nešto veće financijski moguće dok se ne vidi koliko će biti uopće odaziva na sami festival i kako će proći među publikom. Smatram da je Livno vrijedno posjeta nekih bendova koji nisu u koleraciji s cajkom i ostalom jeftinom glazbom. Neki DJ možda, ništa skupo i pretjerano fancy, đir glazbe nešto kao na Tommorwlandu, vjerujem da bi prošlo odlično. Odrediti cijenu jednodnevne ulaznice koja bi bila primjerena za takav događaj. Uključiti u cijenu isto mjesto za kampiranje. Ne znam zbilja tko bi mogao ovakvo nešto organizirati u našem gradu, ali ako netko bi (možda studenti?), poklonio bih mu se sigurno.

Informativne ploče/table, kako god se nazivale

Znamo svi u kakvom su stanju i kako izgledaju. Pošto smo grad s dosta degenerika, svaki, baš svaki je prešaran ili potpuno uništen. Vrijeme je da se nešto poduzme po tomu pitanju i da se dovedu u red i izgled kakav zaslužuju. Kolege iz Zagreba su bili oduševljeni dumanom, konjima i prirodom, ali kažu kad bi sami došli u grad i nebi imali pojma o Livnu uopće ne bi znali za te ljepote. Jer u gradu nema nikakvih znakova, smjernica kako doći do određenih mjesta. Ima tu koja info ploča, ali nude oskudne informacije. Vrijeme je da odgovorni nešto poduzmu po tom pitanju, u Livnu ima dovoljno mladih koji su spremni pomoći i osmisliti izgled info ploča, da budu u jednu ruku kreativne i jednostavne za čitati.

Zašto baš turizam?

Smatram da se kroz turizam privatnici mogu probiti lakše nego kroz neke druge oblike gospodrastva. U svakoj grani gopodarstva ovisite o politici, ali sigurno je lakše nešto napraviti u turizmu nego pokušati to kroz industriju, industriju za koju je potrebno puno više resursa i borbe s papirologijom koja može uzeti puno vremena i stajati dosta živaca. Moramo biti svejsni da odgovorni (čitajte političari) ne mare za neki napredak, njima je zgodno u njihovim foteljama, iz kojih se uopće ne moraju ustajati, jer njima će plaća sjesti radili oni dobro ili loše. Pokušati s malim turističkim promjenama, za koje nije niti potrebno puno kapitala za početak, prvo iskoristiti ovo poetncijala što imamo, od njih stvoriti dodatnu zaradu za moguće nove investicije. Ljeto ubrzo stiže, i svatko tko misli iole išta zaraditi za ljeto u Livnu, morao bi sada krenuti s planiranje i mogućim potezima! vihor.blog.com

Prvo mjesto na natječaju, prema ocjeni stručnog žirija, osvojili su učenici Srednje strukovne škole Livno. Drugo mjesto pripalo je učenicima Osnovne škole Ruđer Bošković iz Orašja, dok su treće mjesto podijelili učenici Internacionalne privatne gimnazije iz Mostara i učenici osnovne škole Centra za djecu i omladinu sa posebnim potrebama Los Rosales, također iz Mostara. Dobitnici prve nagrade su osvojili laptop, drugoplasirani su za svoj rad nagrađeni kamerom, a dobitnici treće nagrade foto aparatima.

„Za sve članove žirija, veliko je zadovoljstvo bila činjenica da se na natječaj prijavio ovako veliki broj škola iz cijele Federacije BiH. Samim tim, ocijeniti radove nije bilo nimalo jednostavno, jer su svi iznimno kvalitetni te rađeni sa izrazitom posvećenošću. Učenici nisu razmišljali samo o prostom prikazivanju kruženja vode, nego su prikazali uništenje okoliša i sve druge negativne uticaje na ovaj prirodni proces. Zato od srca čestitamo svim sudionicima. Ova kampanja je pokazala da postoji potreba za podizanjem javne svijesti o značaju i očuvanju vode, te da se mladi ljudi trebaju aktivno uključiti u taj proces.“ istakla je dr.sci. Suvada Borić Šaćiragić, stručni suradnik na ovom projektu.

Kao jedna od mnogobrojnih aktivnosti koje su činile ovu kampanju, u osnovnoj školi ”Aleksa Šantić” u Sarajevu  realiziran je i projekat zamjene starih slavina sa potisnim štednim slavinama. Nakon mjesec dana od ugradnje ostvarene su uštede, a procesom mjerenja i usporedbe rukovode učenici ove škole. Kampanja „Voda vrijedi da se štedi“ pokazala je da je ova tema posebno zanimljiva mlađoj populaciji, te da su mladi spremni uključiti se i u druge slične projekte očuvanja okoliša.

28.09.2009.  U današnjoj Obrtničkoj ulici vrlo je malo obrtnika, a prije šest desetljeća tu je bio dućan do dućana, ćepenak do ćepenka: obućar do terzije, kavedžija do samardžije, slastičar do limara, zlatar do komoćara... Živjelo se tu vrlo veselo, harmonično - bas susjedski.

Nekadašnji Konak plac (u Perkuša mahali), današnji omaleni Trg branitelja Livna (donedavno Trg narodnih heroja) uokviren je hotelom "Dinara", zgradom Pošte, Kujundžića kućom i zgradom u kojoj već duže od stoljeća stoluje livanjska vlast (u raznim razdobljima ovdje poznata kao "konak", "kotar", "srez" i "općina"). Na Trgu je 1916. godine podignut spomenik caru Franji Josipu I. Za Kraljevine Jugoslavije vlast mijenja ime trga (postaje Trg kralja Petra), s postolja skida cara i postavlja (1924. god.) kralja (kralja Petra), a za NDH (1941) nestaje i kralja i postolja na kojemu je stajao.

Stanemo li danas bas na to mjesto okrenuti prema istoku, za tren pogledom obuhvatimo gotovo cijelu današnju Obrtnicku ulicu. Kao i drugima, i ovoj je livanjskoj ulici svaka nova vlast davala ime po svome ukusu: za Austrije bila Wurtemberova, za Kraljevine kralja Aleksandra, za NDH Ante Pavelića, a poslije II svjetskog rata Vojina Zirojevića. Iako danas u njoj dotrajava samo još poneki obrtnik (1 staklar, 1 električar, 3 obućara, 1 limarska i 2 frizerske radionice), sadašnje joj ime (Obrtnička) bas pristaje, bolje od svih prethodnih - i to ne po tome kakva je danas, nego, mnogo više, po onome kakva je nekada bila: prepuna svakojakih zanatlija i sitnih trgovaca, načičkana ćepencima, na kojima bi vlasnici izlagali svoju robu i mamili mušterije. Bilo tu uvijek živo.

Danas su u toj ulici samo tri osobe svjedoci njezina izgleda prije II svjetskog rata: Ljubica Kasalo, zvana Beba (kći Ivice Bezine) i Tidža, kći Abdulaha Dizdara, te najstariji, još uvijek aktivni, livanjski obućar Salih Mulić (sve troje rođeni iste - 1923. godine). Obućarski je zanat Salih izučio u toj ulici u radionici svoga oca Sulejmana, koju je on tu otvorio 3-4 godine poslije I svjetskog rata. Već šest desetljeća Salih iz dana u dan strpljivo i, na zadovoljstvo mušterija, uredno i čestito obavlja posao u svojoj skromno uređenoj radionici, koju sada vodi sin mu Mirsad. Rijetko ćete sresti čovjeka koji kao on začuđujuće detaljno poznaje povijest svoje ulice: ama baš svaku njezinu stopu, svaku osobu koja je tu živjela u zadnjih šest desetljeca. Radoznalce ce susretljivo provesti ulicom i pokazati im gdje je šta bilo i čime se tko tu bavio prije šezdeset godina, otkad tu radi u očevoj radionici kao kalfa (od 1935. godine).

Ako ste se odlučili s njim prošetati od Trga branitelja do Žitarnice, slušat ćete njegova sjećanja i neosjetno prijeći u jedno drugo vrijeme, u sasvim drukčiji ambijent, u kojemu gotovo da jasno vidite i ljude i predmete koji nezaustavljivo naviru iz toga doba. Odmah na početku ulice, s desne strane, u Kujundžića kuci kao da razabirete kako su u trgovini Rade Radete poredani konopi, plugovi, kace, metle, gravlje, lopari... (uglavnom proizvodi domaćih seoskih majstora). Zamišljate dalje kako u susjednoj knjižari Mirko Stević nudi sasvim drukčiju robu i drugoj vrsti mušterija, uz nju braću Pirije u njihovoj piljarnici i tik do njih u šimlatom dućanu Zaima Šeremeta, u kojega ste osim voća mogli i kruha kupiti. U prvoga mu susjeda Mahe Šeremeta na izbor je bilo šta god hoćete od rukodila livanjskih kovača: čavala, burgija, sklopača i kojekakvih drugih noževa, bradvi, srpova... U krojača Joze Popovića, velikog zafrkanta, mušteriji je moralo biti zabavno, kao i u susjednoj gostionici Ivica Bezine, koji je uz jelo i piće gostima nudio i obilje svojih zanimljivih šala. Do njega uz mesnicu Saliha Maslića bila pekara Mustafe (Muica) Đonlagića i magazin trgovca Vrdoljaka, te limarska radionica braće Vrebaca (Saliha, Sulejmana zvanog Ejke i Osmana), majstora na velikom glasu. Ljubitelje slatka tu do njih čekao je slastičar Albanac Šemso i sin mu Skender, a slabo obuvenima svoje proizvode na svojim su ćepencima nudili obućari Sulejman Mulić i Dane Rimac.

29.06.2009.  Livno se sve češće suočava s nedostatkom kulturnih sadržaja, koncerata i sličnih događanja. Osim nekoliko tradicionalnih manifestacija, koje se tradicionalno održavaju svake godine. Održavanje koncerata u Livnu je prava rijetkost. Posljednji koncert, ili bolje rečeno nastup, bio je prije otprilike mjesec dana. U zadnje vrijeme, nema čak ni najava da će netko gostovati u dva livanjska noćna kluba. Dolaskom ljeta, u Livnu boravi sve veći  broj ljudi, koji najčešće dolaze iz inozemstva na godišnje odmore. To je također vrijeme kada dolaze studenti, koji uz odmor traže i zabavu. Nastupi su nešto češći tijekom srpnja i kolovoza, ali ni tada većina ljudi nije zadovoljna, prvenstveno zbog repertoara. Tada najčešće gostuju folk pjevači i pjevačice. Kroz razgovor s mladima, saznajemo da su nezadovoljni ovakvom situacijom, jer su primorani, u potrazi za koncertima ići u druge gradove.

Svake godine se redovito održavaju koncerti livanjske glazbene škole, nastupi kulturno-umjetničkih društava, manifestacije koje organizira Turistička zajednica Livno te poneka predstava za osnovnoškolce, a još rjeđe za srednjoškolce.  Međutim, ljudi jednostavno nisu zadovoljni ovako malim brojem kulturnih događanja. Iako se ponekad i organizira neki koncert ozbiljne glazbe, Livnjaci bi željeli da ih ima više. Pojedini Livnjaci, najčešće u dobi od 15 do 20 godina i ne znaju što je to kino, jer kino u Livnu duži niz godina ne prikazuje filmove. Iznimka je bila prošla godina, kada su se održavali ''Dani europskog filma''. Mladi ljudi, ali i oni srednje starosne dobi, bi rado željeli pogledati neki film u livanjskom kinu, ali na žalost, to im nije omogućeno. Mladi u Livnu sve češće se vole zabavljati na zabačenim i mračnim mjestima, koja su na lošem glasu te su rezervirana samo za odabrane “ekipice”. Najčešća okupljališta su dvorište vrtića ''Pčelice'', dvorišta dviju osnovnih škola te iza Narodnog sveučilišta, odnosno na Kolodvoru, koji je usput rečeno smješten nasuprot policijske postaje. Mladi često, potaknuti znatiželjom posjećuju takva mjesta te na taj način pokušavaju izraziti svoj adolescentni bunt i pronaći zabavu.

Prolazeći ulicom, u kojoj je smješten dječji vrtić ''Pčelice'', u kasnim noćnim sat ima može se čuti buka i razbijanje, koje dolazi iz dvorišta dječjeg vrtića. Tijekom dana, tu borave djeca sa svojim odgajateljicama i roditeljima, a u noćnim satima igralište za djecu pretvara se u mjesto okupljanja osoba koje u enormnim količinama konzumiraju alkohol, a sigurno se tu nađe i nešto droge. Iako je nedavno u okolici vrtića postavljen reflektor, koji osvjetljava skoro čitavu ulicu, on nije spriječio okupljanje ''ekipa''. Noćni posjetitelji se mogu vidjeti posvuda, na klupama, na travi, pa čak i na krovu samog objekta. Uz nesnosnu buku, može se čuti razbijanje boca, a nisu rijetke prepirke i fizički obračuni. Prozori na vrtiću su bili razbijani više puta, a suvišno je i spominjati pisanje grafita po zidovima. Već duži niz godina, ''Kolodvor'' je postao sinonim za mladež, ko ja se želi skriti od nepoželjnih pogleda. Ime je dobio po popularnoj knjizi ''Mi djeca s kolodvora ZOO" koji opisuje život narkomanke, ko ja je bila ovisna o heroinu. Generacije su od rastale uz ''pijanke'' na Kolodvoru te na taj način obilježili jedno razdoblje svog života. Kroz duži niz godina, na navedenom mjestu su se, priča se, skupljali narkomani, a u zadnje vrijeme može se primijetiti da se njihov broj naglo povećao. Nekad je ''Kolodvor'' bio sinonim  za skrivanje od odraslih i mjesto gdje se mogao naći mir te nesmetano uživanje s društvom, a danas je sinonim za razuzdane pijanke i uživanje u drogama. Rano ujutro se mogu vidjeti šprice i igle, koje su ostale od proteklih noći.

Usprkos zabrani prodavanja alkoholnih i duhanskih proizvoda maloljetnim osobama, svakim danom raste broj maloljetnika koji konzumiraju alkohol. Kroz razgovor s trgovkinjom, u trgovini mješovite robe, saznajemo da djeca najčešće kupuju jeftina vina. Prodaja alkoholnih proizvoda vrlo je visoka vikendom, ali kako je nastava već odavno završila, prodaja alkoholnih pića je velika i običnim, radnim danima, i to naravno od strane maloljetnih osoba. U jednakom broju alkohol kupuju dečki i cure. U Livnu su česta i trovanja alkoholom, a koliko se takvih slučajeva dogodilo u ovoj godini, nismo uspjeli doznati, zbog nedostupnosti podataka. Stručnjaci tvrde da mladi konzumiraju alkohol zbog mnogih razloga, koji ovise o osobnim i društvenim sklonostima i okolnostima. Činjenica da se u Livnu povećava broj ovisnika o drogama je zabrinjavajuća. Ne radi se više samo o konzumaciji lakih droga, već se povećao broj ovisnika o teškim drogama. U ljekarnama se također povećala prodaja šprica i igala. Alarmantno stanje u Livnu, pokazuje i činjenica da mladi vikendom sve više konzumiraju tablete s alkoholom, a najčešće su u pitanju apaurini, a dobna granica konzumenata opojnih droga na području Livna sve je niža. I. Čolak i S. Ivanuš - Dnevni list

24.05.2009.  Već dugi niz godina u Livnu i okolici kruži priča o čudnoj ukletoj kući smještenoj u selu Prisap, koje je osam kilometara udaljeno od Livna.  Za ovo malo selo u livanjskom kraju se vjerojatno ne bi ni čulo u svijetu, da nije bilo brojnih ekipa novinara i znatiželjnika, koje su htjele istražiti misterij vezan uz “Kuću strave”.  Među mještanima kruže zastrašujuće priče o paranormalnim pojavama od kojih se ledi krv u žilama.  Noću se, navodno, iz napuštene, oronule kuće na osami čuju jezivi krici, koji kao da dopiru s tavana, dječji plač, koji dopire iz zidova, glasno lupanje, koje dolazi iz zidova, podova garaže… 

Na kući se nalazi veliki križ, na kojemu polupana crvena stakla od kojih je izrađen. Postojanje križa čini kuću još mističnijom, a Prisapljani su nam potvrdili da nikad nije postojao običaj postavljanja križeva na kuće u ovom kraju. Na kući su velika crvena vrata od željeza, koja su zaključana, no to ne može spriječiti znatiželjnike da uđu u kuću, jer su prozori koji su nekad bili zakovani daskama, kao i balkonska vrata na katu polupani. Posjetili smo kuću u poslijepodnevnim satima i djelovala nam je sablasno, ali ne toliko strašno kako izgleda u noćnim satima. Nalazi se odmah uz cestu, a do nje vode oštećene kamene stepenice. Raslinje uz kuću je visoko gotovo metar pa nas je uz strah dok smo se približavali ukletoj kući mučilo i to što je moguće da nam put prepriječe otrovne zmije. Kako smo mogli vidjeti kroz prozor, unutrašnjost je jako devastirana, a na kamenoj terasi ispred kuće su ostaci nekakve drvene građe. Vrata mistične garaže su bila poluotvorena, no zbog zapuštenosti terena i visokog raslinja nismo mogli prići. Zbog drveta čija krošnja kroz prozor dopire u unutrašnjost prostorije nismo uspjeli ući, pa nam se mještanin, koji je bio spretniji od nas, ponudio da fotografira kuću iznutra. Potpuno novi, ispravni fotoaparat s novim baterijama u jednom je trenutku mistično zatajio, a kako čujemo to se znalo dogoditi i drugim pa se pitamo radi li se o slučajnosti ili… 

Vlasnik ove kuće, koja budi veliki interes je Marko Marčenko, rodom iz Prnjavora, koji je oženio djevojku iz Prispa, a kuću je kupio davno prije rata. Mještani tvrde da je njegova obitelj vrlo kratko živjela u toj kući te da se odselila u Njemačku. Priča se da sad žive u Kaštelima te da vrlo rijetko dolaze u Prisap. Tijekom rata, u na prvi pogled jezivoj kući, utočište su pronašle izbjeglice iz Jajca, koje su se nakon mjesec dana odselile zbog strašnih i neobjašnjivih pojava.  Međutim, mještani koje smo pronašli u seoskoj gostionici, tvrde da su često boravili u kući s izbjeglicama i navode da su se odselili zbog velikog broja neobično velikih zmija, a ne zbog neobjašnjivih pojava. “Dica su se pripala zmija i zato su oni otišli u kuću na drugom kraju sela” rekao je jedan od mještana, koji nas je otpratio do “Prnjavorkine kuće”, kako je u selu zovu. Tvrdi da je znao i prenoćiti tu, ali navodno nikad ništa neobično nije čuo, vidio ili doživio te da su izbjeglice bile nezadovoljne smještajem u kući, koja je u vidno lošem stanju pa da su zato pričali strašne priče o kući, ne bi li na taj način od općine dobili bolji smještaj. Na naš upit gdje je ta druga kuća, u koju su bili smješteni, rukom nam je pokazao na suprotni kraj sela dok smo stajali pred vratima uklete kuće, da bi nakon par minuta rekao da izbjeglice tu više na žive. Nakon izbjeglica tu su privremeno bili smješteni vojnici, koje je u kuću pustio njezin vlasnik, kako bi opovrgnuo sablasne priče. No ni oni nisu dugo izdržali. Mještanima su rekli da više nisu mogli podnijeti užasne krikove, stravično lupanje i dječji plač, koji ih je dovodio do ruba živčanog sloma! Dva vojnika, koja su tu boravila su tragično završila… Na ime, jedan od njih se nedugo nakon odlaska iz uklete kuće ubio, a drugog je ugrizla zmija, zbog čega je preminuo. Međutim mještani s kojima smo razgovarali ne vjeruju ovim pričama, tvrde da su to sve izmišljotine. Svaki naš upit o neobičnim pojavama izazvao je reakciju paničnog opovrgavanja bilo kakvih čudnih događaja, što je u nama dodatno probudilo sumnju…Dodali su i to da je vlasnik, navodno, htio prodati kuću i premda je bilo zaint eresiranih kupaca, od te namjere je odustao. 

 Kuća na groblju 

Dugi niz godina s generacije na generaciju se prenosi legenda da je kuća sagrađena na židovskom groblju, kao i to da su na tom mjestu u prošlosti djevojke i žene zakopavale izvanbračnu djecu, koju bi pobacile. Naši sugovornici tvrde da su te priče izmislile “dokone” babe da bi uplašile djecu te da su jedina neobična pojava u “kući strave” velike, debele zmije. Kažu da se ni najstariji mještani, navodno, ne sjećaju nikakvog židovskog groblja te da uz katoličko postoji još samo tursko groblje, smješteno nedaleko od kuće. Odlučno tvrde da je cijela priča preuveličana te su nas pozvali da se vratimo navečer i da se nakon pića u seoskoj gostionici, uputimo prema ukletoj kući, kako bismo se mogli uvjeriti da se tu ne događa ništa strašno. Odlučile smo se ipak same vratiti u noćnim satima. Vozeći se do kuće po “mrklom” mraku, parkirali smo kraj spomenutih kamenih stepenica i čule zvuk, koji je djelovao kao da se nešto srušilo. Hrabrost nas je napustila pa nismo mogli provjeriti je li bila riječ o posjeti divlje životinje, urušavanju zida u kući ili o nekoj drugoj pojavi…  Pišu: I. Čolak, S. Ivanuš - Dnevni list