"Moj otac je diplomirani inženjer agronomije i kao dijete puno sam putovala s njim i vidjela mnogo voćnjaka, plantaža i farmi. Uvijek mi je bilo zanimljivo slušati ga kad govori o proizvodnji hrane. Sviđala mi se ideja o tome da proizvodim hranu i hranim ljude. Onda je gluma došla po mene i odvela me u drugom pravcu. Pitala sam se nebrojeno puta zašto sam izabrala glumu i shvatila da se u životu mora nahraniti i čovjekova duša. Ne živi čovjek samo o kruhu nego i o riječi, kako kaže Biblija. Lijep je i čudan osjećaj istovremeno, kada, igrajući neku ulogu, uspijem u gledatelju probuditi emociju, kada ga uspijem navesti da o nečemu što je upravo gledao na sceni dublje promisli, kada ga uspijem nasmijati ili rasplakati. I smijeh i plač oslobađaju čovjeka svih napetosti, strahova i stresova. I u tome pronalazim ljepotu i izazov glume", kaže Gordana.

Izazov je rad na ulozi. Rad na filmu je teži, jer je proces snimanja tehnički zahtjevan, skup i od glumca zahtijeva veliku koncentraciju i spremnost na sve moguće napore koje snimanje podrazumijeva. Prednost je u tome što te uloga na filmu i televiziji predstavi puno većem broju gledalaca, ali meni je kazalište uvijek bilo na prvom mjestu. Raditi u kazalištu je drugačije, radi se u puno intimnijoj atmosferi od one na filmu. Kazalište podrazumijeva koncept rada, koji je glumcu, po mom mišljenju, mnogo prirodniji i ja više volim raditi u kazalištu.

NN: Može li se živjeti od glume u BiH?

 Problem je u temelju i u krovu. Mislim na našu državu, koja trenutno nema ni temelja ni krova. Kultura je marginalizirana. Sistem ljudskih i drugih vrijednosti je potpuno poremećen. Šta nam se događa zadnjih 14 godina?! Zašto nikako ne možemo stati na noge?!

NN: Da li biste se okušali u politici, te se tako "borili" za bolji status svoje profesije?

Čovjek mora biti rođen za sve što radi. Čast izuzecima, ali raditi s ljudima koji trenutno vode državu i koji od svojih ega i vlastitih interesa ne vide nikog drugog i pri tome očekivati da se izboriš za neki napredak i boljitak, nažalost je nemoguća misija. Kad narode koji žive u ovoj državi budu predstavljali i vodili ljudi koji žele zajedničku državu, koji budu radili sve da bi ista bila sigurna, prosperitetna i ekonomski jaka, onda će svi moći živjeti od svog rada. Ako uporedimo našu državu sa kućom u kojoj živi tročlana obitelj, na primjer, dobićemo sljedeću sliku: jedan član obitelji želi da mu trpezarija bude centar svijeta, drugi da je to spavaća soba, a treći smatra da je to hodnik. Svako živi sam za sebe, vuče na svoju stranu, vodi svoju politiku i svi se međusobno optužuju za lošu situaciju koja u kući vlada. Može li se tu uopće govoriti o normalnom životu? Nema šanse! Ljudi moraju živjeti zajedno u kući, voljeti tu kuću i svaki njen dio, jer je svaki jednako važan i vrijedan, da bi osjetili ljepotu života, rasta i napretka u njoj. Na ovim egoističnim temeljima, na ovoj politici samoživosti i arogancije, pljačke, kriminala i korupcije, koju već predugo vode političari u našoj zemlji, ne može se izgraditi ništa dobro.

NN: Glumili ste u kazalištima širom Evrope. Zašto ste se vratili i odlučili da karijeru ipak nastavite u Sarajevu i u BiH?

Ovdje sam rođena, tu mi je obitelj, dom i prijatelji. Zaista volim biti ovdje. Kao student, imala sam priliku da ostanem raditi u Francuskoj, Velikoj Britaniji i Sjedinjenim Američkim Državama, ali mene to nije privlačilo. Mene ne zanima blještavilo Zapada i nikada me nije zanimalo. Volim živjeti ovdje. Meni je privlačno ovo nebo, ovaj zrak i ovaj način života koji živim. Živim normalnim životom, volim posao kojim se bavim, imam svoju obitelj, družim se sa svojim prijateljima i mogu "skoknuti" kad god hoću svojim roditeljima u Livno.

NN: Imate li neki ritual koji upražnjavate kada ste u svom rodnom gradu?

Tamo se uživa, odmara, pune se baterije koje su se radeći istrošile i tamo se dobro jede. Uživamo u plodovima iz naše bašte koju vrijedno obrađuje moj otac, a mama, zna se, kuha najbolje. Lijepo je kad smo svi na okupu. Moja sestra i brat, svi sa obiteljima. Pričamo lijepe priče o tome gdje smo bili, šta smo doživjeli, šta smo čitali, razgovaramo o problemima koji nas muče. Naši roditelji često dođu kod nas u Sarajevo. To je način života koji mnogo volim i poštujem i sretna sam što tako živim. To je ono što ljudi na Zapadu, nažalost, nemaju. Moraju naporno i puno raditi, jer ih sistem na to tjera, stalno su "u mašini" i ostaje im malo vremena za uživanje u životu. Moj suprug je filmski snimatelj i često radi u Turskoj, posebno u Istanbulu. Imamo mogućnost da odemo živjeti tamo, ali nas to ne zanima. Nama je dovoljno da radimo i volimo posao kojim se bavimo, da živimo mirnim životom i da nam dijete odrasta u miru i ljubavi između nas.

NN: Glumite u humorističkoj seriji "Lud, zbunjen, normalan". Kako je raditi na ovom projektu koji je vrlo gledan u BiH i Hrvatskoj?

Prvi put igram u seriji i bilo je vrlo lijepo raditi s ekipom izvrsnih glumaca, predvođenih Mustafom Nadarevićem. Nisam sumnjala u kvalitet glumačke ekipe, ali sam imala probleme vezane za pojedine dijelove scenarija. Na kraju je sve dobro i uspješno završeno. Zadovoljna sam urađenim poslom, a reakcije publike su izvan mog očekivanja.

NN: Da li biste voljeli da svoje glumačke sposobnosti okušate i u sapunici?

U principu nisam za te "trakavice" koje nemaju kraja, a koje ljudima na kraju i dosade. Ali, znate, postoji onaj drugi faktor, a to su financije. Naravno, sve zavisi od ponuđene uloge. Dakle, dobro bih razmislila i odvagnula prije konačne odluke, kao što, uostalom, uvijek i radim.

NN: Kada glumite ljubavnu scenu, da li osjećate malu dozu nalogode?

Neprijatnost postoji, ali samo dok razmišljam o tome kako scena treba da se uradi. U trenutku dok radiš tu scenu, neprijatnosti više nema, jer u tom trenutku radiš svoj posao. Tada igram ulogu Sabe ili Sene ili... i to je sve.

NN: Kako Vaš muž reagira na takve scene?

Mirsad je snimao film "Nafaka" i bilo je zezanja i "pilanja" od strane filmske ekipe, nakon što smo kolega Senad Bašić i ja snimili scenu "vođenja ljubavi u rovu". Moj muž se slatko nasmijao na sve te "provokacije", a i ja također. Mi radimo svoj posao i trudimo se da ga radimo najbolje što možemo. A situacije u koje vas posao dovede su samo mali dijelovi, zanimljive sličice mozaika života. Važan je temelj, fundament, ono na čemu se život gradi. Naši su temelji - armirani beton. (Š.I.)

 - Odmah sam vidio da je to moja pjesma i obradovao se. Cetinskom sam, naime, preko jednog zajedničkog prijatelja poslao stihove te pjesme, a koju sam posvetio svojoj kćerki, koja je bila na operaciji, i svojoj slijepoj nećakinji za koju sam iznimno vezan. One su bile nadahnuće za ovu moju pjesmu. Osjetio sam da je vrijedna uglazbljenja pa sam je poslao Cetinskom, a on je to zloupotrijebio. Možda u prvi mah nesvjesno, jer mu je zatrebala na oproštaju od dragog prijatelja, pa i nije bilo nužno da kaže tko je autor pjesme. Međutim, kada se pjesma počela pojavljivati u novinama i pripisivati Cetinskom, to me naljutilo. Našao sam se s njim na kavi i on je rekao da će demantirati, zapravo da će objaviti kako je autor pjesme Stjepan Crnjak. Vrijeme je prolazilo, a on to nije uradio. U tekstu su objavljeni moji stihovi ali dopunjeni Tonyjevim. Nazvao sam ga ponovno s ciljem da se ispravi tekst i objavi pravi autor pjesme, na što mi je njegova majka rekla da će me Tony nazvati. Još me nije nazvao. Arena

"Osjetio sam da je pjesma vrijedna uglazbljenja pa sam je poslao Cetinskom, a on je to zloupotrijebio. Možda u prvi mah nesvjesno, jer mu je zatrebala na oproštaju dragog prijatelja, pa i nije bilo nužno da kaže tko je autor pjesme. Međutim, kad sam nakon dva dana u novinama vidio bitno izmijenjen tekst bio sam neugodno iznenađen. Našao sam se s njim na kavi i on je rekao da će objaviti tko je autor pjesme", tvrdi Stjepan Crnjak, vlasnik fotografskog studija koji u slobodno vrijeme piše pjesme.

"Vrijeme je prolazilo, a on to nije uradio. Više mi se ne javlja na pozive, a njegova supruga Ivana uputila mi je vrlo ružnu, uvredljivu poruku. Na telefon mi se javila njegova majka i rekla da će me potpisati kao koautora. Koautora, a pjesma je moja!", rekao je Crnjak za tjednik Arenu.

Ivana Nobilo Cetinski, pak, ima potpuno drugačiju priču - priznaje da je pjesma isprva zabunom plasirana kao samostalni rad njezinog supruga, no Crnjak ispravkom, prema njenim riječima, nije bio zadovoljan. "Pitavši ga kako mogu to ispraviti, rekao je 'novcima' i to da mu 'dam toliko novaca da se on totalno povuče iz koautorstva' (što god to značilo). Sastala sam se s njim nekoliko puta, ali on je stalno izbjegavao odgovor koliko novaca bi izliječilo njegov povrijeđeni ego. Na kraju priče, on je počeo s ucjenama da će novinarima reći da mu je pjesma ukradena i slične svinjarije, ako mu ne platimo nerazuman iznos. To maltretiranje traje već tjednima", kaže Tonyjeva supruga.

"Prestrašna je spoznaja da se netko može baviti ucjenama i željeti steći „slavu“ na mrtvom čovjeku. Mislim da vam ne moram reći koliko je ta priča potresla Tonyja i to u trenutku koji je sam po sebi za njega bio vrlo težak, obzirom da je izgubio prijatelja i kolegu. Ova pjesma je nastala kao oproštajno obraćanje Toši, bez intencije komercijalnog iskorištavanja, te mi je deplasirano uopće reći da je Tony u ovoj priči žrtva jednog nemoralnog čovjeka upitnog psihičkog zdravlja", tvrdi Ivana Nobilo Cetinski. Index.hr

Premda smo o ovome albumu prije nekoliko mjeseci napravili recenziju još kad je bio u formatu demo-snimke, za ovu priliku ponoviti ćemo istu. Album to zaslužuje, kao i sam band koji je uz Viva Glorio, Infra-Red, Gatuzo, Heroinu i The Orange Strips najkreativniji dolazeći tuzemni rock band današnjice. Baš smo neki dan Def i ja komentirali njihov album, uglavnom riječima "fenomenalno, genijalno i originalno" spram svih novih mlađahnih rock bandova koji se kao pijani plota drže starih ofucanih furki punka, h/c-a, ska, metala, harda, grungea i nekih otrcanih fora koje podržavaju stari oldtajmeri sposobni za bajkerijadu i slične "in" dogodovštine.
Remek djelo! Rock album godine!
Andrija je sastav koji dolazi iz Livna i čine ga Miran (bubnjevi), Danko (vokal), Drago (bas) i Božidar Jokić - Boško (gitara). Kao petog člana navode Andriju (koji se uglavnom odnosi na publiku) kao inspiraciju, te tvrde ukoliko će netko od njih otići iz postave, band kao takav više neće postojati.
Osnovani su koncem 2002., te su pune tri godine uvježbavali svirku da bi se prvi puta javno pojavili krajem 2005. Iz priloženog press materijala uočava se da se radi o vrlo samosvjesnim glazbenicima i umjetnicima koji rado vole samokritiku, samoironiju, ali su i skloni apstrakcijama. Do sada svoj rad komentiraju preko tri faze koje su pretočili u nikad snimljene albume - "Grdna rano" (2005.), "Neumjerenost u iću, piću i krvoproliću" (lipanj 2006.) i "Borba bikova" (ljeto 2006.). Za sve nesnimljene albume, odnosno cikluse rada tvrde da su apstraktni, beskompromisni i brutalni. Tijekom petogodišnje karijere svoje javne nastupe počeli su raditi tek 2005. samo da bi došli do saznanja kako ljudi reagiraju na njihov do tada anoniman rad za kojeg su smatrali da u Livnu neće naći pristaše zbog pretovarenosti sa turbo-folk scenom. Tvrde da je publika donekle shvatila njihovu poruku, ali nitko nije shvatio glazbu uz čuđenje da Andrija ne svira niti jednu obradu. Kasniji koncertni nastupi 2006. obuhvatili su svirke u Drvaru, učešće na festivalu Ex-Yu Rocks!, te na West Herzegowina Festu gdje su u konkurenciji od 20 izvođača osvojili prvo mjesto i nagradu snimanje video-spota i pjesme. Također su nastupili na sinjskom S.A.R.S. festivalu, održali su samostalni koncert u Kninu, te su u Mostaru odsvirali dva koncerta, u klubu Abrašević (festival demo bendova) i u klubu Stolica (samostalni koncert), te u Imotskom u klubu Yuma (proslava prve godine postojanja kluba). Tijekom mjeseca ožujka 2007. su nastupili u sklopu Banjalučkog POP projekta sa Punkart iz Tuzle i Unutrašnjom Emigracijom iz Prijedora i Banja Luke kada su održali mini turneju po Hrvatskoj (Osijek - Mini Teatar, Križevci - Klub Kulture, Zagreb - Krivi Put i Vrbovec - AKC Garaže). Svi njihovi koncerti su popraćeni sa veoma pozitivnim i pohvalnim kritikama.

"Zar i ti sine bildaš?" je album koji ima vrlo kratku minutažu (23 minute), te je sastavljen od 10 naslova koji su otpjevani na hrvatskom jeziku. Vrlo lukavo su iskoristili ukazanu šansu za snimanje pjesme u studiju "Baraka" u Mostaru, te su ovaj album snimili za samo jedan dan! (28.X 2006.). Glazba, kao i tekstovi su nesumnjivo dio jednog vrlo uskog terena koji u naškim okvirima zauzimaju bandovi poput nekadašnjeg Regoča, Sexe, Karpisa ili aktualnih Viva Glorio (ex-Trobezove krušne peći), Miodraza, Peach Pit i Infra-Red, te se mogu tumačiti kao moderni rock 21. stoljeća s nezaobilaznom potkom koja uvelike priziva duh Dischordovih i Touch & Go imena (a i još ponekih) poput Circus Lupus, Fugazi, The Jesus Lizard, At The Drive-In... Bez obzira na sredinu iz koje dolaze i koja je prepuna novokomponirane folk glazbe, Andrija je u gotovo izoliranom okružju uspio ostvariti originalni i veoma kreativan koncept svojeg individualno moćnog i direktnog rock svjetonazora time da niti jedna od deset kompozicija ne sliči jedna na drugu, te kao takva stoji u svojem sjajnom i maštovitom, te uglavnom apstraktnom, metaforiziranom i personificiranom izdanju. Koncept samog albuma sastoji se od 6 kompozicija s rada "Grdne rane", 3 su sa "Neumjerenosti", a jedan je sa "Borbe bikova", te time "Zar i ti sine bildaš?" pruža odličnu kompilacijsku retrospektivu rada Andrije po svim njihovim fazama.

 Sve skladbe su brzog tempa (izuzev laganijeg, atmosferičnijeg izleta u dijelu skladbe "Rojem čela") kojeg drži odličan bubnjar (3/4, 4/6 i uglavnom vrlo isprekidani taktovi), gitara je koncizna, distorzirano nabrušena i fila opake harme, riffove i mjestimične solo dionice, bas je u funkciji melodijsko-ritmičnog pratioca (ponegdje "plete"), dok je vokal vrlo prepoznatljiv i po tonalitetu, te načinu interpretacije ima veoma podudarnih točaka s David Thomasom (Pere UBU) i David Yowom (The Jesus Lizard), a na momente čak zazvuči i poput Milana (EKV) ili genijalnim otišli-u-zaborav Mamojebcima zahvaljujući čestim povicima. Tekstovi... eh, to je vrlo duga priča koja govori o njihovom životu, okolini, mnogim neskladima, kritikama na račun društva, lopovluku, perverzijama, socijalno-individualnim aspektima, samoironiji... na vrlo ukrašeni sarkastričan i crnim humorom prozaičan način koji njihovim tekstovima pridodaje šarm naoko nabacanih tekstura koje djeluju kao "izresci" iz novina. Bez ikakve vulgarizacije, Andrija vrlo oštro govori i treba ga pomno analizirati jer se radi o vrlo kompleksnoj prozi koju je očigledno napisao veoma nadahnuti pjesnik, tj. netko od samih članova sastava (nije navedeno). Tekstovi su veoma vješto aranžirani u sklop samih, uglavnom dvominutnih glazbenih komada koji su međusobno povezani sukladnim odnosom teksta i glazbe.
Također su snimili i pravi alternativni video spot (jedan kadar, nepomična kamera, ubrzano/usporeno) za skladbu "Drito u stomak" kojeg kao i čitav materijal možete skinuti s njihove web stranice www.bend-andrija.tk Ista je s pravom uvrštena i na najnovije, 12.bombardiranje New Yorka.
Govoriti o svakoj skladbi pojedinačno je vrlo dug proces, stoga ih samo valja navesti:
1. Dinarid, 2. Kurvina, 3. Cirkuska, 4. Rojem čela, 5. Konji, 6. Drlja, 7. Drito u stomak, 8. Pancirka, 9. Gad, 10. Zubalo
Album zaslužuje najveće moguće ocijene u svim pogledima i zato je ovo remek djelo s pravom dobilo +10.

 Livno, 03.07.2007.  Plesni Klub  "Paganini" Livno gostovao je u nedjelju 1. srpnja na 9. festivalu scenskih umjetnosti u Bihaću, a dan poslije u Kaštel Štafiliću u sklopu Kaštelanskog ljeta. Tom prigodom nastupili su predstavnici iz sedam gradova: Splita, Kaštela, Segeta, Vodica, Šibenika, Sinja i kao posebni gosti iz BiH- PK "Paganini" iz Livna. Tom prigodom Paganini je dobio poziv za gostovanje u Sinju 3. kolovoza na predstavljanju alkara povodom Sinjske alke. Fotogalerija  Paganini   OVDJE

12. siječnja otvoren se bazen hotela park u Livnu. Počela je prodaja članskih iskaznica.. Hotel nudi školu plivanja po cijeni od 50 KM mjesečno, obiteljske iskaznice, potom srebrne iskaznice koje vam uz unaprijed dogovoren termin nude mogućnost korišćenja bazena dva puta tjedno po dva sata, te zlatne VIP iskaznice koje omogućavaju korišćenje bazena bez ograničenja. Trebate se samo javit na recepciju hotela Park ili na brojeve telefona:  202-149,  201-836 ili na broj mobitela 063 890 923. Bazen će biti otvoren svaki dan od 10 do 23 sata.