Tijekom dana u promet je puštena regionalna cesta Podhum - Podgradina, na kojoj je zbog vjetra i polomljenog drveća bilo zastoja. Na području svih šest općina Hercegbosanske županije zabranjen je promet za sva teretna vozila, a službe za čišćenje cesta pojačale su terenske ekipe dodatnom mehanizacijom i ljudstvom. Prema informaciji iz "Elektro-Livna", tijekom dana nije bilo prekida u snabdijevanju potrošača električnom energijom. Za danas zakazana sjednica kolegijuma županijske Skupštine u Tomislavgradu, na kojoj je trebalo da se raspravlja o formiranju vlasti i donošenju odluke o privremenom financiranju, odgođena je na neodređeno vrijeme zbog vremenskih nepogoda.

Na neodređeno vrijeme odgođeno je i za večeras najavljeno maturantska večer učenika Srednje strukovne škole "Silvije Strahimir Kranjčević" u Livnu.

Nabavljeni su kreditnim sredstvima iz paketa Koreja 2, a jamci su, odnosno oni koji će vraćati kredit Federacija i Vlada HBŽ-a, kazao nam je ravnatelj bolnice dr. Ivica Jozić te dodao: - Od te opreme u funkciji je trenutno kompjutorizirana tomografija, CT uređaj koji smo instalirali prošlo ljeto i ovaj ultrazvučni aparat koji radi već godinu dana u internističkim ambulantama. Novi mamografski i RTG uređaj još nisu u funkciji. Problem je što za ugradnju tih uređaja treba prilagoditi prostor, instalacije, znači investirati značajna sredstva, negdje oko 100.000 KM, koja mi, nažalost, nemamo. S tim u vezi tražili su pomoć od županije, Zavoda i Federacije, i nije da je nisu dobili, ali, kako nam je naš sugovornik kazao, sva pomoć, sva sredstva koja su stizala morala su ići na ispunjavanje sudskih obveza po tužbama, tako da ta oprema, nažalost, još uvijek leži u kutijama po hodnicima.

- A kako još uvijek nema ni Vlade, ni proračuna za tekuću godinu, ne znamo ni na koja sredstva uopće možemo računati s te strane. Napominjem da su Vlada i županija vlasnici bolnice i oni su, i po zakonu, dužni financirati obnavljanje opreme, radove, infrastrukturu itd., istaknuo je dr. Jozić. Nabavljena dijagnostička oprema vrijedna je 2,12 milijuna maraka. Izradu projekta za uređenje prostora u koji bi bili postavljeni mamograf i RTG uređaj bolnica je platila vlastitim sredstvima u iznosu od 6000 KM, ali ostatak je upitan jer je Županijska bolnica “Fra Mihovil Sučić” u veoma teškoj financijskoj situaciji. Ukupna dugovanja premašila su 16 milijuna maraka, od čega dugovanja prema državi, za doprinose zaposlenika s kamatama iznose oko 14 milijuna. Nekih 2,5 milijuna su dugovi prema dobavljačima, istaknuo je naš sugovornik. (Večernji list)

Većina anketiranih smatra da je 2011. godina bila veoma loša za većinu stanovnika BiH, a posebno za socijalno ugrožene kategorije, nezaposlene i umirovljenike od kojih većina živi na granici siromaštva i egzistencijalne ugroženosti. Manje od 20 posto ispitanika izrazilo je umjereni optimizam po pitanju bolje političke i ekonomske situacije u državi, dok većina Livnjaka smatra da i u 2012. godini treba očekivati nastavak recesije i negativnih ekonomskih trendova, političke tenzije, prosvjede i štrajkove, a nisu isključeni ni socijalni nemiri.

23.12.2011.  Grad Livno nije bez graditeljske baštine, ali ona za grad milenijskog trajanja nije baš bogata, a još manje dobro očuvana. Nestalo je starog Bistričkog grada, nestalo je autentičnih cjelina iz turskog vremena, nema više ni prepoznatljivog arhitektonskog nasljeđa s početka 20. stoljeća. Poznato je da je bolje sačuvano graditeljsko nasljeđe onih kultura kojima je priroda podarila mogućnost građenja u kamenu. Livno se kamenom gradilo. Većih prirodnih kataklizmi nije bilo. Grad ne uništiše ni potresi ni poplave. Od turskog osvajanja i razaranja grada do vođe primorskih serdara Stojana Jankovića, koji je dva puta palio Livno, i to prvi put 15. srpnja 1686. godine "dva dila varoši", te 1. rujna iste godine "ono što je prvi put ostavio", neprekinuto teče gotovo sustavno uništavanje graditeljske baštine. Zatim, angloameričko bombardiranje Livna na Duhove 1944.godine, kada je grad u dva dana avionima gotovo sravnjen sa zemljom. Onda period komunizma u kojem sustavno uništavanje i zapostavljanje grada nije zaobišlo ni graditeljstvo. Ono je u tom razdoblju bilo sve samo ne sklad gradnje novoga sa starim. Posljednje razaranje livanjski kraj, većim  razmjerima više okolica nego sam grad, doživljava za vrijeme srpske agresije kojoj smo i sami bili svjedoci.

Bombardiranje Livna od strane Engleza 1944. godine

Sitnić je potvrdio da je od 1. siječnja do 22. listopada 2011. godine Služba za gospodarstvo i financije općine Livno izdala 115 novih odobrenja za rad trgovačkih radnji, ugostiteljskih objekata i zanatskih radnji, tako da je broj novootvorenih privatnih gospodarskih subjekata u općini veći za petinu od broja odjavljenih u istom razdoblju. Kad je riječ o općini Livno slična situacija je bila i u 2010. godini kada su vlasnici odjavili ukupno 124 privatna obrta, a registrirana su 153 nova subjekta u privatnom sektoru gospodarstva.

Iz Komisije tvrde da bi se džamija gradila u izvornom obliku bilo je potrebno predočiti valjanu dokumentaciju o prethodnom stanju. Komisija tvrdi kako ni od strane Općine Livno niti od Zavoda za zaštitu spomenika nije dobijena nikakva dokumentacija te vrste. Iako u odluci ovog povjerenstva stoji da se zahtjeva vraćanje izvornog oblika spomenika ''u svim slučajevima objekata koji su srušeni tijekom rata u BiH i za koje postoji minimalna potrebna dokumentacija na osnovu koje je moguće provesti znanstveno utemeljenu metodu vraćanja objekta u stanje prije oštećenja ili razaranja'', upravo zbog nedostatka dokumentacije to pravilo ne vrijedi za Ćurčinicu.

Iz povjerenstva su rekli kako su u pripremi odluke o proglašenju Ćurčinice nacionalnim spomenikom tražili od Općine Livno, Federalnog ministarstva prostornog uređenja, Zavoda za zaštitu spomenika u sastavu Federalnog ministarstva kulture i sporta, Centra za islamsku arhitekturu Sarajevo i vlasnika objekta da im se dostave dokazi o ranijem stanju, ali ju nisu dobili. Tražila se dokumentacija o izvornom stanju objekta, vrijeme izgradnje, opis, fotografije stanja prije rušenja kao popis literature u kojoj je moguće pronaći podatke o objektu.

Livanjska džamija je u svibnju 2007. godine proglašenena je nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine nakon što je proglašenje tražio Centar za islamsku arhitekturu iz Sarajev 2003. godine.

Dopuštena suvremena gradnja

Odluka o proglašenju je objavljena u „Službenom glasniku BiH“, broj 97/07, a u toj odluci Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH stoji kako je ''dopuštena izgradnja objekta džamije u suvremenom arhitektonskom izrazu uz upotrebu suvremenih materijala i metoda građenja''. U odluci stoji kako je ''prilikom izrade projektnog rješenja i izgradnje novog objekta džamije dopušteno interpoliranje novih sadržaja u skladu s potrebama vlasnika objekta''. Dodaje se kako je potrebno voditi računa o očuvanju cjeline harema džamije i adekvatnoj prezentaciji sačuvanih nišana u haremu te da svi originalni fragmenti izvornog objekta džamije, kao i fragmenti nišana moraju biti konzervirani i predstavljeni u sklopu graditeljske cjeline.

Općina nema ništa s tim – Sve u rukama Federacije

Federalno ministarstvo prostornog uređenja je 2009. godine dostavilo na uvid Komisiji Glavni projekt izgradnje džamije - autora „Urbing“ d.o.o. Sarajevo, odnosno izgradnje novog objekta, na koji je Komisija, nakon određenih korekcija, izdala stručno mišljenje u kome je navedeno da je glavni projekt usuglašen s mjerama zaštite propisanih odlukom o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom. Nakon toga je federalno Ministarstvo prostornog uređenja izdalo odobrenje za građenje džamije Ćurčinica.

Iz Komisije kažu kako nadležnost za sve poslove oko mjera za zaštitu nacionalnih spomenika, uključujući i odobravanje intervencija na prostorima koji su proglašeni nacionalnim spomenicima nema općina nego Vlada Federacije BiH, federalna ministarstva i druge federalne institucije. Komisija može pristupiti izmjeni ili dopuni ranije donešene odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom, ukoliko naknadno sazna za nove činjenice ili dobije podatke kojima nije raspolagala u trenutku donošenja odluke.

I Živko Budimir za izvorni oblik

Gradnja džamije, izgrađene 1880., a srušene 1994. godine, za sada nije obustavljena iako su to tražili hrvatski vijećnici u Općinskom vijeći i iako je potpisana peticija za obustavu radova i gradnju u izvornom obliku. Iako se u javnosti stekao dojam da Livnjaci ne žele džamiju nikako, oni naglašavaju kako oni nisu protiv gradnje džamije, ali ako će biti izgrađena u izvornom obliku. I predsjednik federacije BiH, Živko Budumir, u nedavnom je gostovanju na državnoj televiziji rekao kako bi džamija, ako je već spomenik, trebala biti izgrađena u izvornom obliku te da to treba provjeriti kod nadležnih institucija. Teško je povjerovati da dokumentacije o izvornom izgledu objekta nema, a livanjska džamija sve je manje vjerski objekt i spomenik, a sve više ogledalo nerazumne i neshvatljive politike u BiH. (B.Jurič)

        Ef. Hadžić: Napadi su politički motivirani

16.10.2011.  Iako su na posljednjoj izvanrednoj sjednici Općinskog vijeća Livno članovi udruga proisteklih iz HVO-a, koristeći svu nacionalističku retoriku, najavili organizirane prosvjede ukoliko Ministarstvo prostornog uređenja FBiH, a potom i općinski načelnik Luka Čelan ne izdaju nalog za obustavu obnove džamije Ćurčinica, u Livnu je jučer bilo mirno. Glavni livanjski imam Dževad ef. Hadžić kaže da se gradska džamija, uvrštena među nacionalne spomenike naše zemlje, obnavlja prema utvrđenom planu. 

- Imam osjećaj da je cijeli slučaj politički motiviran. Običan narod u Livnu ne pokazuje nikakav zazir prema Ćurčinici. Ljudi normalno prolaze pored džamije i nitko ništa loše ne komentira niti se bavi ovim pitanjem - objašnjava ef. Hadžić. 

I Rijaset Islamske zajednice u BiH pomno prati događanja u Livnu vezana za javnu kampanju protiv izgradnje u ratu porušene džamije Ćurčinica, zbog čega je na svojoj posljednjoj sjednici najoštrije osudio kreiranje ambijenta straha i netrpeljivosti prema muslimanima. (Dnevni avaz)

30.07.2011.  U povodu najnovijeg, nezakonitog zaključka OV Livno, kojim se zahtijeva hitna obustava izgradnje centralne gradske džamije Ćurčinice, minirane 24.03.1994.godine, a za što je Medžlis islamske zajednice Livno ishodio svu potrebnu dokumentaciju od Federalnog Ministarstva prostornog uređenja i Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, kao jedino nadležnih u ovom slučaju, Općinski savjet i Kantonalno vijeće Stranke za BiH Livno izražavaju zaprepaštenje, jer se ovim činom općina „dodikovski“ pokušava izdići iznad Federacije i države BiH, tražeći od njih da poštuju nezakonitu lokacijsku dozvolu općine iz 2001. godine, a da sama općina pri tom ne poštuje rješenja i odluke viših i u ovom slučaju jedino nadležnih federalnih i državnih organa.

Glumeći „državu u državi“ neinformirani vijećnici su zanemarili činjenice iz Rješenja Federalnog Ministarstva prostornog uređenja kojim se, uz suglasnost Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, dozvoljava građenje džamije u suvremenom arhitektonskom izrazu uz interpoliranje novih sadržaja sukladno potrebama vlasnika, a spomenutim aktima se stavljaju van snage svi provedbeni i razvojno-prostorni spisi oprečni ovoj odluci, dakle i sporna općinska lokacijska dozvola gdje se samo dozvoljava obnova u izvornim gabaritima.

Stranka za BiH je mišljenja da je bilo korektnije da su se vijećnici i svi koji su ih podržali pobrinuli da javnost podsjete zašto je, ko i kada minirao glavnu livanjsku džamiju u džematu sa najviše muslimanskih vjernika, te zašto nisu nikad pokrenuli pitanje istrage o počiniteljima ovog zlodjela i eventualnog, barem djelimičnog, sufinanciranja troškova izgradnje i od same općine, a ne da još i naplaćuju Medžlisu IZ Livno preko 20.000 KM rente o pogodnosti lokacije za džamiju. I pitamo se kako se mogla legalno naplatiti renta ako je izgradnja navodno „nelegalna“. Poslovati sa „nelegalnim“ i sam se postaje nelegalan, pa bi najavljeni prosvjedi bili priličniji ispred novoobnovljene zgrade općine umjesto ispred džamije i još za ramazan. Za KV SBiH Livno: Ale Kamber

Čavićeva je rekla da je više nego zadovoljna poslom kojim se bavi, jer osim novčane naknade ima smještaj i hranu koje ne plaća i sa mužem koji joj pomaže u čuvanju stoke dobro zarađuje u vrijeme ekonomske krize i besparice. Ona je naglasila da joj posao pastira nije težak zato što nije školovana, jer ima samo četiri razreda osnovne škole i nije stručno osposobljena za neki drugi posao, pa ovaj voli i radi sa zadovoljstvom, jer na taj način sebi i mužu osigurava egzistenciju. Općina Livno nema domicilnih pastira, pa ovaj posao obavljaju uglavnom mladići i žene iz srednje Bosne. Slična situacija je i u općini Tomislavgrad, kao i u susjednoj Hrvatskoj, gdje pastiri za čuvanje stoke u sezoni ispaše mjesečno zarađuju i više od 1.000 KM, ali ih nije lako naći jer ih nema u evidenciji nezaposlenih ni u jednoj općini u BiH.

"Zbog godinama neuplaćivanih doprinosa za mirovinsko-invalidsko osiguranje, nitko od bivših radnika ne može ostvariti pravo na novčanu naknadu na teret županijskog Zavoda za zapošljavanje, a neki radnici su proteklih godina dizali kredite i sami uplaćivali doprinose prema Zavodu MIO FBiH da bi ostvarili pravo na najnižu mirovinu", pojasnila je Kasalo. Ona je upozorila da je nakon 10 godina sasvim neizvjesno kada će stečajni postupak "Li-transa" biti okončan i kako će proći bivši radnici, jer, kako je rekla, od tada do danas preminulo je 15-tak radnika koji nisu dočekali ostvarivanje svojih prava iz stečajne mase poduzeća. Poduzeće "Li-trans" prije rata zapošljavalo je više od 500 radnika i bilo je jedno od najvećih i najuspješnijih poduzeća javnog drumskog prometa u bivšoj Jugoslaviji.

03.05.2011.  Krajem ožujka 1992. godine, na hrvatskim graničnim etničkim područjima u BiH skoncentrirale su se jače srpske snage, JNA, TO i četnici dragovoljci iz drugih krajeva bivše države. Na području Glamoča nalazio se je bataljun jačine do 800 ljudi, od čega oko 450 vojnika, a ostatak pričuvnici. Smješteni su na aerodromu, hotelu i staroj bolnici. U selu Dolac imali su stalnu posadu jačine oko 50 vojnika. Imali smo nepotvrđen podatak da se u rajonu sela Pribelje nalazi jača tenkovsko-pješačka postrojba.

Na području donjeg Livanjskog polja i Bosanskog Grahova koncentrirane su znatno jače snage. U Bosanskom Grahovu razmještena je 139. motorizirana brigada izvučena iz Šibenika koja je bila dobar oslonac loklanoj TO i skupinama pristiglih četnika. Dio srpskog stanovništva već se je bio iselio u donje Livanjsko polje i ojačao redove lokalnog TO. Dio je za vojsku sposobnog stanovništva ostao u Livnu, što je bio problem o kojem se je moralo voditi računa.

Razmještaj srpskih snaga ugrožavao je u prvom redu Kupres i Livno prvenstveno zbog etničke izmješanosti pa je zbog toga na pojedinim dijelovima općine crta obrane bila "nejasna". Cjenili smo da će prvi udar biti upravo na Kupres radi stavljanja pod nadzor strateški važne Kupreške visoravni. U svrhu te zadaće već su kružile glasine iz JA "da je to nužno radi spriječavanja prodora ZNG".

13. IV. 1992. Postrojbe JA iz Glamočkog polja napale su naše položaje na livanjskoj bojišnici. Napad je išao na dva pravca, cestom Glamoč - Livno na Korićinu i iz polja od sela Dolac prema Strmici. Napad je vodio pukovnik Lisica. Na Strmici im je ostao oštećen tenk M84 ^{(Uništen je nakon nekioliko dana jer ga nismo bili il mogućnosti izvući na našu stranu.) i veći broj poginulih vojnika. (Za neuspjeh na pravcu iz Doca, Lisica je optužio potporučnika koji se nakon poraza povukao sa svojim tenkovima čak i iz Glamoča, iako je sudjelovao li ratu li Hrvatskoj i imao borbenog iskustva).  Glavni je udar bio na Korićinu na kojoj su ima oštećena dva tenka i izbačen iz stroja veći broj vojnika. (Lisica prešućuje gubitke. On piše nekonkretno i po principu da uspjehe pripisuje sebi, a neuspjehe podređenim časnicima. Kao izvor je nepouzdan i male uporabne vrijednosti. lako je vodio napad stječe se dojam da nema pravce napada. Smjer iz Doca po logici je išao na selo Priluka, a ne na Korićinu. Čak i pričica koju pukovnik Lisica iznosi na str. 107 nije točna. Naime, položaji Srba na Korićini su bili dijelom na livanjskoj općini, no to njega ne zanima). Na samom sektoru Korićine I. bojne livanjske brigade bila su 4 minobacača MB 82 mm, I NsT i dvije puškostrojnice M-53 od četiri koliko ih je imala bojna koja je pokrivala crtu od 13 km. (Napad su odbili pripadnici I. SHUB-a 4. br. ZNG, desetina i skupina HOS-ovaca iz Dalmacije, s njima je bio i irac Tomi. Glede minobacača samo su dva korištena, oba iz SHUB-a, a njihov je zapovjednik tada bio pokojni Ante Šaškor. za ovo papira nema, ja sam svjedok.)} 

23. travnja 1992. Drugi srpski udar na Livno izveden je iz pravca Bosanskog Grahova. Taktičku grupu kojoj je bila okosnica brigada koja je bila na Kupresu nekoliko dana ranije, u svoj drugi napad na Livno vodio je pukovnik Lisica. Glavni smjer udara bio je na selo Čelebić, a pomoćni na selo Rujane. U Rujanirna je napad zaustavljen nakon što je uništen tenk M-84 i aT M 60 s posadom, a jedan je tenk T 55 zarobljen. ^{(U biti je obrana Rujana bila probijena kada je sa Cincara stigla interventna skupina "Crnih mambi" iz 2. br. ZNG, te u jednom lijepom primjeru susretne borbe, iako malobrojnija riješeila borbu u našu korist. Dan ili dva kasnije to mi je ispričao na Korićini zapovjednik tih "gromova", misiim da se zvao Boris Jacović).  Neuspjeh na pomoćnom odrazio se je i na glavnom pravcu koji je vodio osobno Lisica, te se je povukao, vjerovatno strahujući od bočne vatre iz Rujana. Na tom srno pravcu zarobili oštećeni tenk T 34. (Za neuspjeh napada Lisica optužuje lokalne Srbe koji su navodno upozorili susjede Hrvate o predstojećem napadu. Rekli bi smo loše opravdanje, Lisičina Taktička skupina ispred sebe nije imala osim slabo naoružanih ljudi, od kojih je samo manji broj imao borbeni iskustvo, doslovno ništa. Ni oklopa ni jačeg protuoklopa, tenk T34 zaustavio je i tada poginuo pripadnik bojne "Zrinski" Ferdo Sučić.)}

U posljednja dva dana neprijatelj je otvarao vatru iz topova i VBR-a iz svojih uporišta urajonu Sajkovića i Vrbice po položajima naših snaga urajonu Čelebića, Rujana i šireg područja grada Livna. Naše snage su 12. 6. uni/itile neprijatelju 6 tenkova u rajonu Čelebića, a neprijatelj je preostale tenkove povukao dublje u unutrašnjost uz desnu stranu ceste Čelebić-Sajković

Bojeva djelovanja u području Rujani-Ćaprazlije su hila intenzivna. U tim borbama neprijatelj je imao 4 ranjena.

Treći sektor-rajon Glamočkog polja i jugozapadne padine Cincara bile su težišni pravac ofanzivnog djelovanja neprijatelja. Naše su postrojbe odbile napad i uništile četničko teretno vozilo koje je prevozilo vojnike.

Faljen Isus, Selam alejkum

- Kako ću dobiti glasove? Ja u HSS-u, a to zauzeli Lijanovići. Onda ja smislim foru sa svojim rasplodnim bikom Garonjom. Naprosto sam objavio da će moj Garonja oplodit svaku kravu besplatno. Lijanovići plaćali sto maraka za glas, a ja kazao: Skok – glas. Garonja skoči na kravu, a meni glas. I svi zadovoljni – bik, krava, njezin vlasnik, ja… - nastavlja Mislav. Tako je uz pomoć Garonje i svoje karizme Mislav 2006. godine dospio u Dom naroda Federacije BiH. Tu je na svoj način postavio mnogo amandmana, neki su i usvojeni, a za pamćenje je najviše ostao njegov govor nakon nastupa Vahida Heće i Ibrahima Nadarevića.

- Dođe Hećo za govornicu i veli: Selam alejkum, priča Mislav. Istim načinom zastupnike pozdravi moj prijatelj Nadarević iz Bihaća. Onda ja izađem za govornicu i kažem: Faljen Isus i dobar dan. Neki su prosvjedovali, a Mislav im je ispričao svoju priču iz komunizma.

- Moja tetka Marija bila učiteljica i velika katolkinja. Ja krenuo u školu i sretnem je u gradu, pa nazovem Faljen Isus. Ona me odalami po obrazu i prosikće da se kaže Dobar dan. Ja navečer dođem u kuću i kažem Dobar dan, a tetka mi složi još žešću. U kući se kaže Faljen Isus, veli ona.

Sve je ovo Mislav ispričao iza saborske govornice, pa otada nema vjerskih pozdrava u državnom parlamentu. Kada su Mislavovi politički protivnici saznali da je njegov glavni izborni adut Garonja ostario, izgubio seksualnu energiju i postao bezopasan, opet su podcijenili Mislava. Zbog toga i sukoba u njegovom HSS-u računali su da je bezopasan politički protivnik. Posebice Lijanovići, koji su računali na seljake kao glasače. I koji su imali glavnu riječ u HB županiji. 

Naravno da smo otišli na Pašnjak niže Potočana i tu uslikali Garonju Drugog i njegove ljubavnice, te magaricu Severinu koju je lani kupio od prijatelja Rimca. - A žena na mene da sam je skupo platio - priča Mislav. Znam i ja da je 400 maraka skupo, ali se sjetim da će brzo maškare. Pa ti moja i bratova djeca nabave maske, na magarici ispišu: PROSJAKINJA IZ DICMA i dok su prošli kroz Livno zaradili 400 maraka. Di je moja pamet?!

U ratu godinu dana čuvao srpsko dijete

Premda o tomu nerado priča, ipak mi je Mislav kazao jednu sjajnu priču iz rata. Pošto se bavio stočarstvom, to je imao prijatelja Stevana Kanlića iz Kupresa. I kad je zaratilo, Stevan se našao s dvoje djece, Željkom od četiri godine i Nenadom od tri mjeseca, kod punice na domak Mislavove kuće. Pa je Stevan otišao u Kupres, ali je ostavio novorođenca Nenada kod punice u susjedstvu.

- Ne volim o tome pričati - kaže Mislav - ali što sam mogao učiniti u tim jebenim vremenima? Naprosto sam uzeo Nenada i držao ga u svojoj kući. On i baka mu noću su kod mene spavali. Sada je veliki momak. Tako je bilo i u Drugom svjetskom ratu. Mi spašavali Srbe Gradine, a oni nas. Nećeš se privarit ako spasiš čovika, nego ako nevina pripustiš da ga ubiju. Politika je politika, rat je rat, ali uvik ima mista bit čovik. Mali godinu dana bio kod nas, onda došli unproforci i odveli ga roditeljima - završava Mislav. Slobodna Dalmacija

- Ne znamo šta se događa. Sada su nam rekli u Urbanističkom zavodu RS da ne znaju ništa o našoj uplati. Do sada smo, uz avans u iznosu od 20 posto, uplatili oko 60 posto ugovorenog iznosa. Ugovor bi trebalo da bude ispunjen do kraja godine. Uplaćujemo dvomjesečno po dvije rate odjednom u iznosu od 19.000 KM. Ali sad strahujemo da nam ne propadne projekat – kažu u Ministarstvu i tvrde da posjeduju sve uplatnice o proslijeđenom novcu.
Direktor Zavoda Slaviša Lukić jučer nije odgovarao na telefonske pozive. Predsjednik Sindikalne organizacije Zavoda Igor Kljajić, koji je u toj firmi zaposlen od prije tri godine, kaže da sindikat teško dolazi do informacija i podataka o poslovanju Zavoda.  - Ne znam detalje tog ugovora i njegove realizacije. Ali Zavod je, recimo, prije godinu radio urbanistički plan za naselja Muo i Škaljari u Kotoru u Crnoj Gori. Ovdje se priča da novac za taj posao nikad nije stigao u Zavod. To je jako čudno jer je poznato da su općine uredne platiše – kaže Kljajić. Inspektori Porezne uprave RS otkrili su u kontroli Urbanističkog zavoda da je taj zavod radio i projekat izgradnje gradskog trga u Livnu vrijedan 70.000 KM, ali da taj novac nikada nije legao na račun Zavoda. Već sedam dana pokušavamo da stupimo u kontakt sa nadležnima u općini Livno da nam kažu gdje su, kada i kome uplatili novac, ali to nam nije pošlo za rukom. Kako su nam rekli u općini Livno jedini nadležan da nam da tu izjavu je načelnik općine Luka Čelan. Čelan je prvo nekoliko dana bio na putu, na poslu se pojavio u petak, od kada je na sastancima i ne može da odgovori na ova pitanja.
Inspektori Poreske uprave RS, krim-policije i Uprava IO BiH kontroliraju poslovanje Urbanističkog zavoda RS.

Odluku o davanju na privremeno korištenje vakufskog prostora Medžlisu potpisao je predsjednik OV Nijaz Golub. U obrazloženju odluke stoji da su "utemeljenje za odluku našli u Statutu općine kojom je dano ovlaštenje OV da upravlja i raspolaže sa općinskom imovinom". U obrazloženju se ističe kako "ne postoje zakonski propisi koji reguliraju kategoriju privremenog korištenja, pa se odlukom utvrđuju samo uvjeti pod kojima vlasnik, dakle, općina, ustupa svoju imovinu trećoj osobi na korištenje, a koja nema za posljedicu rješavanje imovinsko-pravnih odnosa, niti promjene u katastru i zemljišnim knjigama". U obrazloženju odluke stoji da su "utemeljenje za odluku našli u Statutu općine kojom je dano ovlaštenje OV da upravlja i raspolaže sa općinskom imovinom". A. KAMBER

10.02.2009.  Da svako putovanje autobusom “I. Livno-busa” predstavlja veliki rizik, pogotovo u pogledu pravodobnog dolaska na planirano odredište, to je već odavno mnogima poznato. Posrijedi su, naravno, stari i dotrajali autobusi i njihova veoma upitna tehnička ispravnost. Za onoga tko glasnije podigne svoj ton, u Livnu se tako zna reći: “Vidi ga, planuo ko autobus Livno-busa.”

Šalu, ipak, na stranu. U autobusu te nekad poznate prijevozničke tvrtke ne zna se je li danas teže putniku ili, pak, vozaču koji mjesecima radi bez plaće, a i onda kada je nekako uspije “iščančaliti” od svojeg direktora i većinskog vlasnika tvrtke Ilije Čečure, ona ne prelazi 250 KM. Nešto je bolja situacija s naplatom minimalnih dnevnica jer se pojedini vozači iz ostvarenog utrška čak usude zadržati dio novca. No, kako bi se i takvoj jednoj praksi samonaplate stalo nakraj, na onim za vlasnika isplativijim linijima angažirani su “čuvari kese” od povjerenja, kondukteri. Ali “I. Livno-bus” ne bi bio to što jest da od njega kao takvog i država ima bilo kakve koristi. Sama činjenica da u ovom trenutku ta tvrtka duguje Poreznoj upravi više od dva milijuna KM i da je ova porezna hipoteka višestruko veća od ukupne vrijednosti poduzeća, već dovoljno govori.

No, u slučaju istog ovog poduzeća, porezne hipoteke koje su stavljane na njegovu imovinu, zanimljivo, nikada nisu imale ama baš nikakvo praktično značenje. Nikada se, naime, nije dogodilo da se država drznula krenuti u postupak prisilne naplate svojih potraživanja od “I. Livno-busa”. Sve se, uglavnom, završavalo na blokadi računa poduzeća, što u jednu ruku i odgovara Čečuri, ali ne i svim onim tvrtkama i pojedincima kojima “I. Livno-bus” i temeljem sudskih presuda duguje novac. Samo primjera radi, za zaposlene u tom poduzeću doprinosi za mirovinsko i invalidsko osiguranje nisu uplaćivani još od 2000. godine, iako ima djelatnika kojima, kako doznajemo, te obveze nisu izmirene ni za ranije razdoblje.

Ali koga briga u ovoj državi za to. “I. Livno-bus”, očito je, ima specijalni tretman. Njemu, kao takvom, ni dodjela licencija za njegovih osam trošnih autobusa, koliko ih ukupno ima, ove godine nije izmaknula, iako je resornom županijskom ministarstvu, sukladno zakonskim propisima, trebao priložiti uvjerenje da je uredan platiša poreznih obveza. Što više, isto je to ministarstvo na vlastiti zahtjev od županijskog Poreznog ureda dobilo pisani dokument u kojemu je posve jasno naznačeno o kakvom poreznom platiši, odnosno neplatiši je riječ, ali se toj od države zaštićenoj tvrtki izgleda ipak moralo izići u susret. Ovakvim ponašanjem mjerodavnih ogorčeni su svi porezni obveznici na ovom području, posebice, pak, ostali cestovni autoprijevoznici. Oni, kao i mnogi drugi, jednostavno se pitaju tko je taj moćnik koji godinama stoji iza “I. Livno-busa”? Naravno, odgovor na to pitanje ponajprije bi trebali znati ovdašnji poreznici, kao i oni koji su svojedobno amenovali sve ono što se događalo u procesu privatizacije te tvrtke. Frano Mioč

15.10.2008.  Jedna stvar odmah se čuje: poput starih Splićana, i Lištanci splitski klub zovu - Ajduk, bez H! I svakome se brk nasmije kad se spomene da su dvojica njihovih suseljana, Jako Andabak iz Ćaića i Ivan Rimac iz Lištana, postali pojedinačno najjači dioničari Hajduka, s uloženih 21 milijun kuna. -Kako ne bi! I dida i otac su navijali za Ajduk. Al' mijenja se to, sada je ajdukovaca tek nešto malo više od dinamovaca, i to su pretežno stariji. Sve moje prijateljice luduju za Dinamom...   -Dinamo ili dinamovce?  - Eeee, i ja mislim da su oni u pitanju - smije se mlada Marija Brdar iz Rujana, konobarica u APS-u, i iz auta vadi veliki Hajdukov šugaman. Kojim zasad može mahati samo na plaži, jer na utakmici na Poljudu nikad nije bila. Neće prijateljice. -Sad kad su naši vlasnici, moramo se skupit pa otić dolje!

Kuća Mate Rimca, oca Ivanova, prva je uz cestu u Lištanima, izgrađena još 1967. godine, prvim novcima koje je mladi bauštelac zaradio u Njemačkoj. -Morali smo preko granice, ovdje nije bilo života. Ili u rudnik ćumura ili bjež dalje. Tako sam i ja prvih par godina u Frankfurtu radio kao građevinski radnik, a onda bio 28 godina poslovođa. -U sebe? -U Švabe, i od 1992. vodio firmu kao baufiler. Napokon sam se vratio 2000. u proljeće. Moj je Ivan ovdje rastao, završio Agronomski fakultet u Novom Sadu, jer su mi u Zagrebu tražili 9 iljada maraka za upis. Došao je k meni u Frankfurt 1990., otvorio firmicu, širio građevinu. U Samoboru je od 2003. godine, eto bori se...

- Ima i neke prijave? -Ima, čuo sam. Nudilo se pa je kupio, koliko se pitalo toliko je platio, a što su ga poslije optužili, treba čekati, pa probrati istinu! -Nego, Hajduk! -Vezati smo mi za Dalmaciju, nekad je ovaj vojni okrug bio sinjski, a Ajduka volimo otkad znam za sebe, vazda smo na utakmice išli, obožavali Nadovezu i njegovu klapu. Mislim da uložene pare neće tako brzo vratiti, ali nije važno. Drago mi je da se vidi da ljudi iz Bosne mogu pomoći, isti smo narod, isti ljudi - poentira Rimac stariji. Polja i livade crvenog, žutog i smeđeg livanjskog polja puna su ljudi, pa dok oni rade, na benzinskoj stanici se divani. Tema ista.

- Zbog Tuđmana je broj dinamovaca narastao, to je neka kao veza Dinamo-Tuđman-Hrvatska, ali Hajduk nam je uvijek bio miliji. I sad je dobar, još je više naš - kažu Božo Buljan iz Strupnića i Ivica Knez iz Prologa, a uz put zaustavljamo i don Ivana Vrdoljaka, župnika s kombijem punim jabuka.  -Oćete jabuka, ajd nosi koliko vam drago, samo ništa ne pitajte - smije se, a ne može da ne pohvali svoje ljude: -Jako je, pričaju, u gimnaziji bio na kvizovima. Poslije je čovjek znanje unovčio. Povukao je sve ulagače, Keruma i ostale. Ko je mogao da misli da će se Ajduk izvući?! A ono vidiš, stvorili se novci, iz ljubavi i solidarnosti. I Ivana sam nazvao, čestitao. Pogodili su pravo u gol. 

03.05.2007.  Općinski načelnik Luka Čelan izdao je nalog za žurnu sanaciju divljih deponija u našoj općini. Kako se doznaje, Općinski načelnik će sklopiti ugovor sa javnim poduzećem "Komunalno" u vrijednosti 20.000 maraka za planirane radove. Prioritet će biti, prema riječima komunalnog referenta ove službe Ante Kneza, uklanjanje jedne od najvećih divljih deponija koja se nalazi u samoj blizini grada, na livanjskoj obilaznici kod Goričkog groblja, od Sučića hrasta do kamenoloma. Sanacija navedene divlje deponije počinje u ovom mjesecu, a ukoliko se iznađu dodatna općinska sredstva krenulo bi se sa realizacijom čišćenja i ostalih divljih deponija u livanjskoj općini koje se nalaze u rubnom prigradskom području, pojasnio je Knez. Dodao je da, prema evidenciji ove službe, trenutačno ima  42 veće divlje deponije na području naše općine.