Bilo ih je ranije dosta ugrađeno u zidove kuća po Gornjem gradu, a služili su kao "prolivače" (cijevi kroz koje je iz kuće prolijevana prljava voda). O vremenima rimske uprave u livanjskom kraju svjedoče mnogi sačuvani spomenici (žrtvenici, miljokazi, nadgrobni spomenici). Svjedoči o tome i mnogo rimskog novca nađenog i u Livnu i u livanjskim selima (Čelebiću, Strupniću, Vašarovinama, Komoranima, Vržeralama, Podgradini, Grgurićima). Godine 1846. nađeno je u ovom kraju preko 500 komada novca, koji je na kraju dopao u ruke Omer - paše Latasa, a  1930.godine, u Tribiću je, u jednoj ostavi, nađeno 110 komada rimskog novca (najviše ih  je republikanskih, a bilo je onih koji pripadaju caru Augustu). Ovamo su, zaključuju znanstvenici, dospjeli koncem 1. stoljeća stare ere.

20.11.2011.  Centar mladih Livno organizira izložbu fotografija “Rijeke i mi” autora Andrije Vrdoljaka iz Livna.  Izložba je završna aktivnost projekta “U susret uzgoju i reitrodukciji riječnih rakova”, a posvećena je rijekama i očuvanju riječnih ekosustava. Na trideset fotografija velikog formata predstavljena je interakcija ljudi, biljnih i životinjskih vrsta i vode kao pokretača života. Na njima se nalaze motivi rijeka Sturbe, Bistrice i Žabljaka, tri livanjske rijeke. Ove krške ljepotice su danas izuzetno ugrožene i nažalost, život u njima polako odumire. Primjer za to je Bjelonogi rak (Austropotamobius pallipes) koji je već nestao u većini vodotoka, a ujedno je označen kao ugrožen prema Crvenoj listi ugroženih vrsta (IUCN).

Situacija nije bolja niti u ostatku Bosne i Hercegovine. Ova izložba je mali pokušaj alarmiranja lokalnog stanovništva i lokalnih vlasti o važnosti očuvanja ovih rijeka i vrsta koje obitavaju u njima. Na kraju krajeva, istina je što je davno rekao poglavica Sijuksa kad je počelo istrebljenje bizona po Americi: „Nije ova zemlja naša, niti ljudi koji danas na njoj žive, već smo je posudili od budućih generacija.“

Izložbu je podržao Razvojni program Ujedinjenih naroda u BiH (UNDP) i Globalni fond za zaštitu okoliša (GEF) kroz projekt KARST.

Izložba fotografija “Rijeke i mi” će biti postavljena u galerijskom prostoru Hotela Park u Livnu od 26.11. do 05.12.2011. Otvorenje je 26.11. u 19 sati.

Josip je zahvalio svim djelatnicima muzeja na trudu i požrtvovnosti te svima onima koji su dosada podržavali i poticali rad muzeja. Posebnu zahvalu uputio je muzejskoj savjetnici i arheologinji Mariji Marić Baković koja je ujedno i autorica koncepcije postava. Također je zahvalio Ministarstvu kulture Republike Hrvatske, Federalnom ministarstvu kulture i sporta, Federalnom ministarstvu okoliša i turizma, Ministarstvu civilnih poslova BiH te pokojnome fra Jakovu Kuprešaninu koji su muzeju pružili financijsku potporu te tako omogućili realizaciju stalnog arheološkog postava. „Nadam se da će večerašnje otvorenje arheološkog postava biti od velikog značaja za kulturu Bosne i Hercegovine“ rekao je Josip te na koncu dodao „Posebno smo sretni da smo uspjeli ovaj projekt na kojemu radimo već nekoliko godina privesti kraju.“

Poslije još jedne glazbene točke posjetiteljima se obratila i Marija Marić Baković te je najprije zahvalila kolegama i suradnicima koji su joj pomogli u ostvarenju stalnog postava i u iskapanju i prikupljanju izložaka. Ona se ukratko osvrnula na povijest Livna i okolice te među mnoštvom izloženih predmeta izdvojila najstariji vuneni plašt u Europi star oko 3680 godina.

Na koncu čast otvorenja izložbe pripala je najzaslužnijemu za postojanje muzeja – fra Boni Vrdoljaku, koji je svojim entuzijazmom i osobitom ljubavlju prema povijesti učinio veliko djelo za livanjski kraj. Fra Bono je u svome govoru u duhu franjevačke skromnosti bio škrt na riječima. Međutim nije zaboravio zahvaliti goričkim gvardijanima, posebno sadašnjem gvardijanu fra Anđelku, na punoj podršci svim njegovim pothvatima. Naposljetku je proglasio otvorenom stalnu arheološku postavku kojoj su prethodile godine rada i truda i koja čini tek dio kulturnog blaga Franjevačkog muzeja i galerije na Gorici.

Nakon otvaranja posjetitelji su razgledali bogatu arheološku zbirku, a nije izostala ni zahvala sponzorima koji su za sve uzvanike financirali domjenak i zakusku. (Franjevački Novicijat Gorica Livno)

Ovom događaju koji je od velike važnosti za livanjski kraj pa i šire, prisustvovali su načelnik općine Livno Luka Čelan, predsjednik općinskog vijeća Nijaz Golub, zastupnik u parlamentu BiH Mato Franjičević, predsjednik HDZ-a Livno Boris Barun, gvardijan livanjskog samostana na Gorici fra Anđelko Barun s ostalim fratrima i novacima, te mnogi drugi. U sklopu predavanja učenice glazbene škole „Franjo S. Vilhar“ izvele su tri glazbene točke. Sve njih u uvodnom slovu pozdravio je predsjednik ogranka Matice hrvatske - Livno gosp. Anto Mišković te pozvao gosp. Stjepana Damjanovića da započne svoje predavanje.

Na početku predavanja dr. Damjanović je rekao nešto o matici u sadašnje vrijeme. Usporedio je njezino djelovanje u povijesti i danas, te je upozorio na suvremenu problematiku matice. Postavio je pitanje: „Treba li se Matica hrvatska miješati u politiku“? Rekao je da je Matica hrvatska dala svoje mišljenje o slučaju Tihomira Purde, zatim da je reagirala na presudu hrvatskim generalima, no i naglasio da je cilj matice biti intelektualno radoznaliji i nacionalno svijesniji.

U drugom predavanju gosp. Stjepan Sučić je spomenuo Janka Draškovića koji je utemeljitelj Matice hrvatske. Zatim se osvrnuo i upozorio na izobrazbu hrvatske mladeži u kojoj leži budućnost hrvatske domovine i naroda. Na koncu je zaključio predavanje riječima: “Budimo ljudi, budimo ljudi knjige“.

Na posljetku je dr. Ante Stamać (dobitnik ovogodišnje nagrade A. B. Šimića) govorio o ulozi  uredništva matice koja ima veliku odgovornost i važan zadatak. Naglasio je da je baščanska ploča od velike vrijednosti za hrvatsku književnost te naizust izrecitirao tekst s ploče. Rekao je da je Matica hrvatska do sada izdala 106 knjiga iz ciklusa Stoljeća hrvatske književnosti a namjerava objaviti ukupno 300. Projekt je to na kojemu će raditi više generacija. I na kraju predavanja uskliknuo je: “Nebo će i zemlja proći, ali hrvatska književnost neće proći“! Franjevački novicijat Gorica Livno

28.09.2011.  U Maloj galeriji svetog Ante na Bistriku u Sarajevu sutra će u 19 sati biti otvorena humanitarna izložba fotografija “Svjetlom za život“, na kojoj će svoje radove izložiti petnaest fotoreportera iz BiH i Hrvatske, a prihod od prodanih fotografija namijenjen je obnovi rodilišta Županijske bolnice u Livnu. Od fra Marijana Karaule, vikara Franjevačke provincije Bosna Srebrena, saznajemo da se izložba priređuje u okviru većeg projekta pod nazivom „Novo rodilište za novi život“, koji je počeo koncem prošle godine na prijedlog uposleni ka bolnice, pa je održan i veliki humanitarni koncert u livanjskoj sportskoj dvorani.

 Organizacijski odbor predložio je da se priredi i jedna humanitarna izložba fotografija, a fra Marijan je zamoljen da pomogne. „No, bez trojice ljudi nebi bilo ove izložbe i ja moram i ovom prigodom spomenuti njihova imena: Livnjak Mario Periša koji živi u Zagrebu je animirao fotoreportere iz Hrvatske da sudjeluju i oni su se odazvali, poslali su besplatno barem jednu fotografiju. Mario Iličić i Milutin Stojčević iz Sarajeva uradili su, kako se kaže, lavovski dio posla u tehničkoj pripravi izložbe“, objasnit će fra Marijan. Izložba je organizirana pod pokroviteljstvom Veleposlanstva Republike Hrvatske u BiH, a otvorit će je veleposlanik Tonči Staničić, koji i sam, svojim fotografijama, sudjelu je na njoj. Inače, bit će izloženo 60 fotografija.

       U Livnu održan izborni kapitul za novo vijeće mjesnog bratstva FSR sv. Leopold Mandić

Kapitul je započeo zazivom Duha Svetoga. Nakon molitve predsjednik vijeća FSR-a Livno, brat Ante Popović proveo je evidenciju prisutnih članova te pročitao dnevni red i program izbornog kapitula.  Zatim je tajnica sestra Vesna Konta pročitala kratko ali iscrpno izvješće o djelovanju FSR-a Livno u protekle tri godine. Nakon što je podneseno izvješće, prisutne članove pozdravio je brat Ivan Šekelja. On je najprije dao kratke upute za izbore. Također je odabrao brojače glasova i tajnika za izbore. Za tajnicu je izabrana sestra Mirjana Šarić, a za brojače glasova sestre Anđelka Tomas, Marija Matić i Danica Filipović. Nakon što je obavio sve pripreme za izbore, brat Ivan je dao riječ predsjedniku mjesnog bratstva bratu Anti Popoviću. Kao predsjednik on je komentirao izvješće tajnice, također se osvrnuo na djelovanje mjesnog bratstva u protekle tri godine te nabrojao samo neke od preko stotinu aktivnosti. Neke od tema o kojima se raspravljalo bile su: članovi FSR-a koji nisu redovni na sastancima, te duhovnost koju prakticiraju članovi mjesnog bratstva. U raspravu se uključio i duhovni asistent fra Marko te je prisutnima uputio nekoliko uputa korisnih za daljnje duhovno djelovanje bratstva.

Po završetku rasprave predsjednik brat Ante Popović uime staroga vijeća pročitao je prijedloge za članove novog vijeća. Zatim se pristupilo izboru novih članova vijeća. Izabrani su slijedeći:

Sestra Vesna Konta, predsjednica

Sestra Danica Filipović, dopredsjednica

Sestra Mirjana Šarić, tajnica

Sestra Marija Matić, učiteljica formacije

Sestra Dubravka Konta, rizničarka

Sestra Željana Sučić, vijećnica

Novi i stari vijećnici na ovom izboru zahvalili su dragome Bogu svetom misom u 18.30 sati koju je predslavio duhovni asistent fra Marko. Nakon svete pričesti vjernicima se obratio brat Ivan Šekelja uime bosanskog bratstva. On je najprije zahvalio župniku fra Marku te je vjernicima predstavio novoizabrane članove vijeća i poželio im sve najbolje u daljnjem djelovanju mjesnog bratstva. Na koncu svoga kratkog govora brat Ivan je pozvao i ostale vjernike da aktivno nasljeduju karizmu sv. Franje.

Poslije euharistijskog slavlja članovi bratstva i njihovi gosti okupili su se na domjenak u prostorijama Pastoralnog centra župe Livno koji je ujedno označio  završetak izbornog kapitula.   Franjevački novicijat Livno

15.04.2011.  Već dugi niz godina svjedoci smo s kolikim žarom i veseljem učenici Osnovne glazbene škole „Franjo S. Vilhar“ nastupaju na pozornicama našega grada. Svaki put pri susretu s njima doživimo jednu novu dimenziju lijepoga i kreativnoga.

U srijedu u 18 sati u prepunoj dvorani Pastoralnog centra u Livnu upriličen je jednosatni koncert klasične glazbe ovih mladih umjetnika. Savršena atmosfera u dvorani bila je potvrda potpunog glazbenog ugođaja, užitka za uši i dušu što je i bio cilj koncerta.Posebnu pozornost svojim muziciranjem privukli su učenici nižih razreda, kojima je ovo bio i prvi scenski nastup. Za ovakvu posjećenost i uspješnost koncerta, zahvale pripadaju i profesorima koji su utkali mnoga truda i ljubavi u radu sa svojim učenicima. Sve ovo je poticaj za predstojeća natjecanja i nove koncertne aktivnosti koje slijede u narednom periodu.

 Učenicama odjela glasovira Slavici Krželj, Aldi Ćefo, Dori Pavić, Ružici Brešić i Katarini Vrdoljak želimo puno uspjeha na predstojećem natjecanju učenika i studenata glazbe u Tuzli, Antoniji Kasalo u Sarajevu, a  Ines Brešić čestitamo na osvojenoj III. nagradi na Međunarodnom natjecanju mladih glazbenika Jadrana u Splitu. OGS "Franjo S. Vilhar" Livno

DNEVNI AVAZ

10.02.2011.  Ilustrirana monografija Stipe Crnjka “Pozdrav iz Livna”, u kojoj je objavljeno više od 300 razglednica s motivima grada u razdoblju od 132 godine, predstavljena je u palači Matice hrvatske u Zagrebu. O monografiji su govorili predsjednik livanjskoga ogranka Matice hrvatske Anto Mišković, profesor na zagrebačkom Filozofskom fakultetu Vinko Brešić, ekonomist Ante Radnić i autor Stipo Crnjak. Mišković je rekao kako su u knjizi objavljene razglednice, reprodukcije djela akademskog slikara Gabrijela Jurkića, podaci o razglednicama te s marom i akribijom tekstovi koji obrađuju objavljenu građu. Prema riječima prof. Brešića, knjiga je sastavljena od dva dijela – teksta i slika koji donose osnovne podatke o Livnu od kraja 19. stoljeća do danas. “Na razglednicama su motivi koji slikaju prostor grada uvremenskoj panorami dugoj više od 130 godina”, rekao je, dodavši kako je autor knjige posebno upućen u povijest razglednica. Ocijenio je kako je monografija priča o likovnom umijeću i fotografskoj vještini te dodao kako je ona zapravo vremeplov u kojem se zrcali povijest jednoga grada. Dnevni list

Projekt su izradili Otto Munder i Ćiril Iveković. Spomenik je zamišljen u formi obeliska čije dimenzije simboliziraju obljetnicu. Ne računajući postolje, koje čine tri, odnosno četiri stepenika, spomenik je visok 9,25 metara, što upućuje na godinu krunjenja kralja Tomislava. Na visini između 3,5 i 5 metara, na zapadnoj strani obeliska, postavljen je ovalni reljef (medaljon) u bronci, veličine 1,5x1 m. Izrada medaljona povjerena je Emeriku Imbri Sunku, zagrebačkom kiparu. Reljef prikazuje kralja Tomislava kako jaši u krunidbenom ornatu. Na istočnoj strani obeliska uklesana su slova boje zlata: "U SPOMEN HILJADUGODIŠNJICE PRVOG HRVATSKOG KRALJA TOMISLAVA 925 - 1925 PODIGOŠE HRVATI SELA I GRADA LIVNA."
Hrvatsko kulturno društvo "Dinara" iz Livna održalo je tijekom 1925. godine nekoliko priredbi posvećenih tisućitoj godišnjici krunjenja prvog hrvatskog kralja Tomislava. U subotu navečer 4. rujna 1926. godine, održana je veličanstvena bakljada i ophod gradskim ulicama, koji je završio pred zgradom "Dinare", nakon čega je održan koncert. U nedjelju 5.rujna budnica kaštelanske i domaće glazbe i plotuni iz mužara navijestiše svečani dan proslave. Poslije službe Božje na Gorici, krenula je velika povorka, sastavljena od konjanika, kočija i pješaka, u grad na Trg Zrinskog. Na trgu se okupilo oko 10.000 građana. Nakon govora fra Jake Pašalića i A. Petrovića (čiji je kratki govor također u svakom pogledu bio korektan) i skidanja zavjese sa reljefa, zasvirale su glazbe hrvatsku himnu, a vojska je ispalila počasne salve. U tom trenutku grad su nadlijetala i dva zrakoplova pristigla iz Mostara da uveličaju tu hrvatsku slavu. Svečanost je završena akademijom u "Dinarinom" domu, na kojoj je kaštelanska glazba svirala hrvatske davorije, a "Dinarin" zbor otpjevao nekoliko pjesama. Na kraju akademije M. Mayer održao je predavanje "Tomislav, njegovo doba i zasluge za ujedinjenje Hrvata." Gosti su, uz ispraćaj vrijednih domaćina, napustili Livno u ponedjeljak 6. rujna.

21.04.2010.  Na ovogodišnjem 3. međunarodnom i 13. federalnom natjecanju učenika i studenata glazbe FBiH, održanom u Gračanici od 17. do 19. travnja, učenici Osnovne glazbene škole “Franjo S. Vilhar” iz Livna ostvarili su zapažene rezultate. Prve nagrade u svojoj kategoriji osvojile su harmonikašice Dora Kaselj i Antonija Kasalo, dok je Ines Brešić na flauti osvojila drugu nagradu. Učenicima odjela gitare ove glazbene škole ovo je bilo prvo natjecanje s kojeg su se vratili s nagradama. Tako su Ivan Šušnjar, Orhan Pivčić i Majda Đonlagić osvojili druge nagrade, a Marija Bilić treću nagradu u svojim kategorijama solista na gitari. I livanjski klarinetisti su pokazali iznimno znanje te su treće nagrade osvojili Rafael Andabak, Riad Kaniža i Mićo Miloloža, dok je pohvalu dobio Omar Pivčić. Na ovogodišnjem takmičenju u Gračanici sudjelovale su 32 škole iz FBiH, jedna iz Brčko Distrikta, tri iz RS-a, Glazbena škola iz Zagreba, studenti glazbenih akademija iz Sarajeva, Mostara, Istočnog Sarajeva i Zagreba. Na natjecanju je sudjelovalo 450 natjecatelja - solista, 15 zborova uz nazočnost 400 mentora natjecatelja, 15 dirigenata i 25 ravnatelja glazbenih škola. Livanjska Osnovna glazbena škola sudjelovalo je s 12 učenika i to po četiri učenika na gitari i klarinetu, tri na harmonici i jedan učenik na flauti. Anto Mihaljević - Dnevni list

          Otvorena izložba Marina Tičinovića

06.04.2010.  U izložbenoj dvorani pastoralnog centra župe Livno službeno je otvorena izložba livanjskog slikara Marina Tičinovića. Njegova treća po redu samostalna izložba, koju sačinjava 56 njegovih najnovijih slika, bit će otvorena svakodnevno do 10. travnja od 17 do 20 sati. Na otvaranju bili su nazočni, između ostalih, predsjednik Matice hrvatske u Livnu Ante Mišković, općinski načelnik Luka Čelan te predsjednica Federacije Borjana Krišto. Kako autoru izložbe ni glazba nije stran pojam, štoviše, predaje gitaru u osnovnoj glazbenoj školi i glazbu u Osnovnoj školi Fra Lovro Karaula u Livnu, prisutne su u samu izložbu uvele učenice livanjske glazbene škole – Dora Kaselj, Majda Đonlagić i Marija Bilić izvedbama na harmonici i gitarama. U svome je uvodnom govoru Ante Mišković istaknuo kratku biografiju samog autora, rekavši o njegovoj slikarskoj osobi: „Iako je Marinu mentorom u neku ruku bio Gabriel Jurkić svojim voluminoznim slikarstvom, on nipošto nije imitator, ili pak epigon svoga uzora. Ističe se originalnim impresionizmom, koji se može iščitati iz njegovih radova. Njemu je slikarstvo ostao refugij, utočište od svakojega zla, moralnoga kala ove represivne civilizacije.“

Tičinović je, citirajući Nemire našeg poznatog književnika Ive Andrića, dočarao svu težinu, ali i svježinu svojih djela, zaključivši kako Bog izbija kao svjetlost. On, koji je mirno srce svih atoma, potaknuo ga je na ovu izložbu, koja je nakon dvije samostalne slikarske izložbe 1998. i 2000. te izložbe umjetničke fotografije 2002. obilježila njegov stvaralački opus. U krcatoj izložbenoj dvorani pastoralnog centra, koja je, kako je naglasio autor izložbe nažalost i jedina prava u općini Livno, posjetitelji su mogli sagledati izložene slike, dopuštajući im da probude u njima uspavane detalje njihova djetinjstva. Na koncu je pokroviteljica izložbe Borjana Krišto riječima dobrodošlice, ali i čestitki svim kršćanima u povodu najvećeg njihova blagdana Uskrsa, i službeno otvorila izložbu, koja je zasigurno uspjela osvježiti kulturna zbivanja općine Livno, istaknuvši ponovno nesvakidašnju dimenziju kulture i umjetnosti. Fotogalerija

07.12.2009.  Naši Potočanci, zaokupljeni svakodnevnim životnim potrebama, i ne slute da je njihovo selo već dulje vrijeme zanimljivo arheolozima te da će u bliskoj budućnosti u Potočanima početi opsežna arheološka iskapanja. O čemu je riječ, za portal Zagoricani.com ekskluzivno je otkrila arheologinja Marija Marić, kustosica Franjevačkog muzeja i galerije Gorica Livno.

– Utvrdili smo da na Gradcu, koji se uzdiže iznad sela, postoji prapovijesno naselje iz brončanog i željeznog doba, a sudeći prema ostacima zida sa žbukom, tu se nalazi i kasnoantički refugij koji je služio kao utočište u nemirnim vremenima kasne antike – otkriva nam kustosica Marija i objašnjava:

 – Najveći broj nalaza pristigao je s lokaliteta Crkvina ili Crkvica, gdje se nalazi kuća pok. Paška Mihaljevića. Crkvina je smještena u području nekadašnjeg kasnoantičkog kastruma (logor, utvrda, nap.a.), a kako su u neposrednoj blizini nađeni poklopac rimske urne te ostaci keramičke posude koja se polagala u kamenu urnu, pretpostavljamo da se tamo nalazi rimska nekropola s obredom spaljivanja pokojnika, a samim tim i rimsko naselje, najvjerojatnije iz 1. do 4. stoljeća.

Uzbudljivi kulturni i povijesni mozaik počeo se slagati nakon prvoga probnog iskapanja koje je na Crkvini proveo fra Bono Vrdoljak. Na to su ga potaknuli slučajni nalazi koji su godinama s toga područja stizali na Goricu. Sondaža je urodila plodom: fra Bono je otkrio ostatke arhitekture. Arheolozi pretpostavljaju da je na Crkvini bila starokršćanska crkva iz 5. i 6. st., što potvrđuju kameni ulomci oltarske pregrade ukrašeni biljnim motivima u reljefu, a posebno se ističe ploča propovjedaonice. Na temeljima te crkve, ili njezinom obnovom, u 9. st. nastala je starohrvatska crkva, što dokazuju ulomci nove oltarske pregrade ukrašene troprutim pleterom, karakterističnim za to razdoblje. Prema fra Boninim istraživanjima na lokalitetu je registrirano i srednjovjekovno groblje. U Potočanima su inače na više mjesta registrirana kasnosrednjovjekovna groblja s vidljivim oznakama kao što su stećci. Dosadašnji podaci govore, dakle, o naseljenosti toga prostora od prapovijesti do suvremenog doba.

– Zanimljivo je da su u zidove kamene kuće Mare i pok. Paška Mihaljevića, koja se nalazi neposredno uz lokalitet Crkvine, ugrađeni brojni ulomci iz razdoblja antike, što nam govori da su ih ljudi na tom mjestu iskapali i ugrađivali kao ukrašeno kamenje – kaže Marija i zaključuje:

 – Na Crkvini smo, dakle, zasad pretpostavili i utvrdili rimsko naselje i nekropolu, starokršćanski te ranosrednjovjekovni crkveni objekt, a u neposrednoj blizini su prapovijesni Gradac i ostaci rimske ceste. Ta se cesta u vidljivim tragovima proteže prema Šuici i Tomislavgradu, a dio je razvijene cestovne mreže koja je već od 1. st. išla preko Livanjskog polja i povezivala obalni dio provincije Dalmacije s unutrašnjošću. To je više nego dovoljno podataka i materijalnih dokaza da se provedu arheološka iskapanja i na svjetlo dana konačno iznesu svi materijalni ostaci. Na upit kad će početi iskapanja i tko će ih financirati, kustosica Marija odgovara:

Sudeći prema njezinim riječima, teško je povjerovati da će općina i država naći novca za arheološko iskapanje u Potočanima, premda je nalazište u Sarajevu proglašeno zaštićenim kulturnim dobrom. Sponzori će se očito morati iskazati i u ovom slučaju. Hoće li biti domaćih dobrotvora? Hoće li pomoći da stoljećima skrivano blago napokon ugleda svjetlo dana? Time bi vratili dug svome zavičaju i iznova potvrdili da je Livno odvajkada dijelom kršćanske kulture i povijesti.  Žarko Ivković  Zagoricani.com

        Predstavljen zbornik radova o fra Anđelu Kaiću i poštanska marka

30.11.2009.  U povodu 25. godišnjice smrti velikog livanjskog franjevca dr. Anđela Kaića, franjevački samostan na Gorici i Župni ured u Livnu priredili su u subotu u dvorani Župnog pastoralnog centra u Livnu predstavljanje zbornika radova o fra Anđelu Kaiću i predstavljanje poštanske marke s motivom samostana na Gorici, čiji je autor upravo fra Anđelo Kaić. Marku je hrvatska pošta Mostar  tiskala u povodu 150. obljetnice franjevačkog samostana na Gorici u Livnu, a puštena je u poštanski promet 1. studenoga ove godine. Nominalna vrijednost marke je 0,60 maraka, a tiskana je u tiskari Zrinski u Čakovcu. Poštansku marku predstavio je Mario Šeremet, upravitelj pošta Livno, koji je uručio prigodan dar gvardijanu samostana Gorica Livno fra Marku Semrenu. 

U dvorani pastoralnog centra župe Svih Svetih u Livnu, 28. studenoga 2009. godine, održan je dvostruki kulturni program: predstavljanje zbornika radova o fra Anđelu Luki Kaiću (1894.-1983.) i poštanske marke u povodu 150-te obljetnice crkve i samostana svetih Petra i Pavla na Gorici u Livnu. Nakon pjesme «O Kriste, vječni svećeniče» u izvedbi Mješovitog zbora župe Livno kojim je ravnala sestra Julijana Djaković, skup je biranim riječima pozdravio gvardijan franjevačkog samostana na Gorici fra Marko Semren: «U godini kada slavimo 800-tu obljetnicu od utemeljenja Franjevačkog reda, 150-tu obljetnicu crkve i samostana na Gorici, te godinu posvećenu svećenicima, s posebnom radošću i zadovoljstvom sve vas pozdravljam uime fratara livanjskog područja i u osobno ime. Ovom svečarskom prigodom završava i 800-ta obljetnica utemeljenja Franjevačkog reda i franjevačkog pokreta koja se u livanjskom području na dostojanstven način slavila.»

Voditelj programa fra Marijan Karaula nakon izražene dobrodošlice na samom početku podsjetio je goste da je prije godinu dana u dvorani novog muzeja na Gorici svečanom akademijom i otvaranjem izložbe, obilježena 25-ta obljetnica smrti dr. fra Anđela Kaića. Danas ovdje predstavljamo knjigu - zbornik radova s akademije – rekao je voditelj programa fra Marijan, te pozvao fra Anđelka Baruna da podsjeti štovani auditorij na sadržaj knjige. Fra Anđelko je u svome iscrpnom i nadasve zanimljivom izlaganju između ostaloga rekao: «Novoizišla knjiga koju imamo pred sobom, zapravo je zbornik radova koji se sastoji od četiri predavanja o fra Anđelu Kaiću, održana na svečanoj akademiji 29. studenog 2008, povodom komemoracije 25. obljetnice njegove smrti.

Urednik knjige fra Marijan Karaula napisao je Predgovor u kojem je ukratko objasnio motive za održavanje akademije, tiskanje radova i značenje ove knjige. Radi se o dobrom i plemenitom svećeniku, redovniku franjevcu, bivšem provincijalu Bosne Srebrene, profesoru i odgojitelju, slikaru, ljubitelju ljudi i prirode, kroničaru svoga vremena fra Anđelu Kaiću.

U prvom članku pod naslovom: Livanjski Kaići – obitelj fra Anđela Kaića, gosp. Damir Tadić detaljno je opisao rodoslovlje Kaića s posebnim osvrtom na fra Anđelovu obitelj. Damir je za moto svog rada uzeo riječi Filipa Lastrića: „Sramota je svakog čovjeka ako ne poznaje kraja u kojemu boravi, ako ne zna kako je u njega došao i od kojih je pređa potekao.“ Svaki naraštaj Kaića ostavljao je snažne, prepoznatljive pečate u povijesti grada. Bili su sposobni trgovci, vrijedni obrtnici, zemljoposjednici, hotelijeri, gradonačelnici, svećenici, učitelji, vlasnici brojnih i lijepih stambeno-poslovnih zgrada, pokretači mnogih vrijednih akcija u gospodarskom i kulturnom životu grada. Kaići su bili među inicijatorima, utemeljiteljima i članovima svih hrvatskih društava u Livnu. Velik su doprinos dali za osnivanje Hrvatske čitaonice 1891. u Livnu, koja je bila prva hrvatska čitaonica u BiH. Prvi su osnovali tiskaru 1903. i bili prvi fotoamateri u Livnu. Prednjačili su u završavanju srednjih škola i fakulteta.

Drugi je članak u ovoj knjizi od dr. fra Marka Semrena: Životni put i djelovanje fra Anđela Kaića. Autor ponajprije donosi kronologiju fra Anđelova života i djelovanja, a potom se osvrće na upečatljivija područja njegova rada. Duhovni i pastoralni profil fra Anđela Kaića, dr. Semren prikazao je donošenjem brojnih citata poznatih i priznatih ljudi koji su fra Anđela i njegov rad dobro poznavali. Jedno od najtežih razdoblja fra Anđelova života bilo je od 1939. do 1942. kada je bio provincijalom provincije Bosne Srebrene u vrijeme Drugog svjetskog rata. Ono po čemu će fra Anđeo ostati svijetli lik u povijesti hrvatskog naroda u BiH jest njegovo kršćansko i franjevačko ponašanje u ratnim zbivanjima.

Prof. dr. fra Petar Jeleč u svom izlaganju: Fra Anđeo Kaić u ratnom vihoru osvrće se samo na fra Anđelovo djelovanje kao provincijala u vrijeme II. svjetskog rata. Na temelju arhivske građe, ocjenjuje ulogu predstavnika Crkve u BiH u tadašnjem ratnom vremenu. „Pojedinci su“, veli on, „spasili čast i obraz Katoličke crkve u ovim teškim vremenima, a jedan od njih, kojemu ta Crkva i čitava Franjevačka provincija Bosna Srebrena, kao i livanjski kraj duguju veoma mnogo, bio je upravo fra Anđeo Kaić.“ Do takvog zaključka dr. Jeleč došao je na temelju fra Anđelovih poteza koje je povlačio kao provincijal. Osuđivao je jednakim kriterijem nečovječna i upravo sotonska krvološtva pojedinih vojnih formacija: četnika, ustaša i partizana.

11.11.2009.  U livanjskom selu Lipa, daleko od očiju javnosti, potiho je prije dva mjeseca zemljom i kamenjem zatrpana rimska villa rustica iz 4. stoljeća, koju su arheolozi Franjevačkog muzeja i galerije Gorica u Livnu otkrili u kolovozu 2007. godine. Umjesto da to vrijedno arheološko nalazište postane javno kulturno dobro i turistička atrakcija, dogodio se pravi kulturocid. Tko je kriv za takav rasplet? Prije godinu dana pisali smo kako Ilija Krezo, vlasnik zemljišta na kojemu se nalazi nesretna rimska villa, traži zamjensku parcelu u Livnu ili će u protivnom zatrpati lokalitet. Livanjski načelnik Luka Čelan nije bio zabrinut. Tada nam je optimistično izjavio kako će općinska stručna služba predložiti da se zemljište u Lipi izvlasti, a da se vlasniku dodijeli parcela u gradu. "Nadam se da će Općinsko vijeće prihvatiti taj prijedlog i da ćemo problem riješiti", rekao je tada (ovaj put nije odgovorio niti na naše pozive niti na pisani upit).

No nagodba nije tekla glatko. Ilija Krezo tražio je odštetu po načelu "kvadrat na selu za kvadrat u gradu", a načelnik i njegovi suradnici zauzeli su stajalište da zemljište na selu, iako su na njemu drevne iskopine, ne vrijedi kao zemljište u gradu. Pat-poziciju razriješila je Služba za imovinsko-pravne, geodetske poslove i katastar nekretnina, koja se usprotivila izvlaštenju parcele, s čudnim obrazloženjem da arheološko nalazište nije "objekt od javnog interesa"!? Umjesto toga, predložila je da se rimska villa proglasi nacionalnim spomenikom. Kvaka je u tome da se time vlasništvo nad zemljištem ne mijenja, a Općini se ne stvara obveza da od vlasnika preuzme parcelu na kojoj se spomenik nalazi. Opravdano nezadovoljan raspletom, Ilija Krezo naredio je da se arheološko nalazište zatrpa.

– Žao nam je što se to dogodilo, ali ne osjećamo se krivim – kazao nam je Ivan Krezo, Ilijin sin. – Da smo lokalitet mislili zatrpati, ne bismo dali da se istraži. Krive su općinske stručne službe. Tražili smo zamjensku parcelu u gradu ili u prigradskom naselju, ali nismo se slagali s njihovim stajalištem da naše zemljište vrijedi kao oranica šeste klase, dakle tri-četiri puta manje nego gradsko zemljište. Načelnik nam je obećao naći parcelu, ali konkretnu ponudu nismo dobili. Kad su nam donijeli pisano rješenje da našu parcelu neće izvlastiti, postalo je jasno da od nagodbe neće biti ništa pa je moj otac zatražio da se nalazište vrati u prvobitno stanje. Ravnatelj Franjevačkog muzeja Josip Gelo silno je razočaran što rimska villa nije živjela dulje od dvije godine, ali nije imao izbora, želju vlasnika zemljišta morao je poštovati.

– Arheološki lokalitet bio je izložen atmosferskim utjecajima, nezaštićen, a dolazila je zima. Stoga smo ga stručno zaštitili i zatrpali. Pokretne stvari odavno su uzete, sad se konzerviraju, a dogodine će biti izložene u novom prostoru naše arheološke zbirke – objasnio je Gelo. Kako god bilo, jedinu rimsku villu rusticu u Livanjskom polju progutao je mrak. Od nje su ostale samo fotografije i pokretne stvari. I nikom ništa. Piše: Žarko Ivković - Večernji list

18.09.2009.  Svoj hod u prošlost, odnosno u osmanski period Livna, Ahmet Burek objasnio je u predgovoru svoje knjige. On tvrdi da je u historiografiji ovog perioda Livno ostalo na ”nivou nepovezanih sličica” i da o dešavanjima u gradu i njegovoj okolini do sada nije urađen nijedan cjelovit rad. Začudno je to, kaže autor, kada se ima u vidu značaj Livna kao sjedišta jednog od nekoliko bosanskih sandžaka i centra (sedmi grad po veličini u tadašnjoj Bosni) oko koga se često rješavala i sudbina Bosne i Hercegovine. O seoskim rodovima, posebno katoličkim, napisano je i objašnjeno relativno mnogo, ali sam grad Livno je terra incognita. Turski period livanjskog kraja često je prikazivan kroz nacionalnu dioptriju, kao antagonizam između islama i kršćanstva. U tim prikazima Bošnjaci su svedeni na ulogu vjerskih renegata. Istini za volju, bilo je malo pokušaja livanjskih bošnjačkih intelektualaca da na temelju historijske građe i činjeničnog stanja izvrše rekonstrukciju minulih vremena i prikažu objektivnije stanje. Ti motivi potakli su autora da se zaputi u nerasvijetljene i zapletene labirinte minulih stoljeća. Njima treba dodati još neke važne momente. Ahmet Burek stanuje u Staroj čaršiji, mjestu gdje se stvarala historija ovog grada i on u svakom trenutku može najbolje osjetiti i oslušnuti bilo i huk prohujalih vremena. Na njih ga podsjećaju i brojni materijalni, arhitektonski i drugi ostaci. Pored njih, tu još ima starih živih svjedoka koji mogu o mnogočemu posvjedočiti ili pak prenijeti sjećanja i priče svojih predaka.

       Franjevci čuvari duhovnog identiteta livanjskog kraja

Žitelji Priluke kod Livna podigli su ovih dana spomen obilježje svojim sumještanima poginulima u Drugom svjetskom i Domovinskom ratu. Na uklesanom popisu stradalih nalaze se imena ukupno 142 osobe. Većina njih, ili točnije 132, stradali su od partizanske ruke. Među njima je i 46 strijeljanih civila. Taj, jedan od najvećih partizanskih zločina u livanjskom kraju, dogodio se 15. prosinca 1942. godine.
 Ostali stradali Prilučani u Drugom svjetskom ratu su pripadnici hrvatske vojske. Među njima je i dobar broj bleiburških žrtava. No, toj tragediji Prilučana u spomenutom ratu treba pridodati i nestanak jedanaest njegovih stanovnika koji su 1942. godine kao civili odvedeni u Glamoč, odakle se nikada nisu vratili. U zadnjem pak, Domovinskom ratu, život je ukupno izgubilo deset prilučkih Hrvata. Trojica su poginula braneći Livno od srpskog agresora, a sedmorica braneći Vukovar.  Prigodom  blagoslova spomenika, Prilučani su se još jednom prisjetili tih svojih sumještana. Za njih je u mjesnoj crkvi služena i misa. Tom prigodom nazočnima se obratio i Ante Čolak, koji je, govoreći u ime onih koji su predvodili akciju podizanja spomenika,  naglasio je kao je i ovu obilježje dokaz da je vrijeme jedini svjedok kojega nitko ne može ni likvidirati ni zaustaviti, te da je svaka ideologija opasna, jer ide za time da postane vlasnik istine. A kada se to dogodi, istina nestaje i onda je lako ubiti čovjeka. Čolak je, dakle, naglasio kako su komunizam i fašizam dvije strane iste medalje. Inače, u odboru za podizanje spomenika poginulim Prilučanima u protekla dva rata su bili Nine Marijan, Jako Barać i Nine Čolak. Sav potreban novac za realizaciju projekta osigurali su sami mještani, s tim što su im se u tome pridružile i tri livanjske  tvrtke:  Mljekara Livno, Jas Commerc i P.P. Pavić.  Zemljište u svrhu podizanja ovog spomen obilježja nedaleko do prilučkog mjesnog groblja svojim susjedima je ustupio  Zvonko Vrselja iz Australije.  Frano Mioč

               Prva livanjska crkva za vladavine Turaka

Odnedavno lapidarij nove zgrade Franjevačkog muzeja u Livnu krase kameni spomenici iz rimske antike od 1. do 4. stoljeća. Riječ je o spomenicima, miljokazima, arhitektonskim ulomcima, zavjetnim spomenicima, žrtvenicima, te urnama nađenim na livanjskom i glamočkom području. Autori postava lapidarija su Miran Palčok, Marko Rogošić i Marija Marić. Osim toga, postavit će se stalni arheološki postav, koji je u pripremi. Od ravnatelja Franjevačkog muzeja i galerije Josipa Gele doznajemo da se za godinu-dvije očekuje postav i numizmatičke zbirke, te zbirke starog oružja, pa će bogata ponuda te ustanove biti još bogatija. Podsjetimo da je u tome muzeju uz opsežnu arheološku zbirku, zbirku sakralnih predmeta, te dio arheografske zbirke i stalni postav slika akademskog slikara Gabrijela Jurkića. Vodstvo muzeja raduje se što ima sve više organiziranih školskih posjeta iz cijele BiH, te zbog zanimanja iseljenih Livnjaka ljeti. Dražen Mamić