Igre iz našeg kraja
Potezanje kuke
Preko stola dvojica sudionika uhvate se srednjim prstima i
vuku svaki prema sebi. Onaj čiji se prst ispravi, izgubio
je. Vrlo često prsti ostaju savijeni, pa gubi onaj koga
odvuku njegovog mjesta.
Potezanje klipa
Dvojica protivnika sjednu na pod, tako da su im stopala kod
ispruženih nogu spojena. Uzimaju drveni klip s rukama
naizmjence poredanima na klipu. Igru gubi onaj koji je
podignut, ili onaj koji prvi popusti.
Jačanje u kaiš
Dvojica hrvača prime se za kaiše (remenje) na hlačama i
podbacuju nogu jedan drugome. Onaj koji prvi padne na
zemlju, odnosno onaj koji je donji, poražen je.
Jačanje u kosti
Pravila igre su kao i u prethodnoj igri, s tim da se
natjecatelji jačaju tako da jedan drugoga što više stisnu
oko trbuha ili grudi, podbacujući noge jedan drugome.
Skakanje s mista
Povuče se linija ili stavi manji prut kao mjesto odakle se
skače. Tko dalje skoči, pobjednik je.
Skakanje trke
Sve je isto kao i u prethodnoj igri, samo što su
natjecatelji po volji mogli uzimati dužinu zaleta. Za onoga
koji prekorači kaže se da je - ¨prisro¨.
Skakanje s kamenjem
Igrač također zauzme pozu za skakanje, kao u igri skakanja s
mjesta. Svaki igrač u objema rukama drži kamenje. Nekoliko
puta zamahne rukama i skoči.
Skakanje troskoka
Dužina zaleta bila je slobodna. Igrači se zatrče izvodeći
dva duga koraka i pri trećem koraku skaču.
Boškanje
Svaku igru u kojoj se nešto sakrivalo u terluke ili kape
mještani nazivaju boškanje. Najčešće se to radilo tako da se
prsten sakrivao u terluke. U ovoj igri postojale su dvije
grupe igrača. Igrali su u konje, koze ili u nešto drugo,
ovisno o tome kako se dogovore. Kada se dobije 50 koza, kaže
se - ¨Dobio pola tovara¨¸ a 100 koza značilo je cijeli
tovar. Jedna skupina sakrivala je prsten pod terluke, a
druga je pogađala. Uspješniji su bili oni koji prije pogode
ili nađu prsten. Ova igra uglavnom je završavala kaznama.
Kozanje
Mnoge duge hladne zimske noći protjecale su uz ovu igru. Ona
je ista kao igra današnjeg mlina, samo što su figure
najčešće bile grah i kukuruz.
Zumbanje
Jabuka je visila na koncu, a ruke za leđima. Sa svake strane
jabuke nalazili su se igrači čiji je zadatak bio da dobro
zinu i odgrizu što veći komad jabuke. Ova igra bila je
prilično neugodna jer se često događalo da jedan ili oba
igrača odu nateknute usne ili razbijena nosa. Zujalica Jedan
od igrača stavi desnu ruku ispod lijevog pazuha tako da
ispruži dlan, a lijevi dlan namjesti sa strane uz lijevo
oko. Ostali prisutni udaraju u desni dlan vičući - ¨Zu!¨.
Udareni pogađa tko ga je udario i ako pogodi, na redu je
onaj koji je udario, a ako ne pogodi, isti igrač ostaje za
daljnje udaranje.
Tuča glavama
Igrači se zalete i glavama se sudaraju. Pravilo igre je bilo
da se udara čelom i protivnik se nije smio udariti u nos ili
oko.
Ljuljačke
Djeca su najčešće, čuvajući blago u polju, savijala hrastove
grane i pravila ljuljačku. Krajeve grana dobro bi umotali
jednu drugom ili uvezali nekakvom špagom i ljuljali se.
Igra aberećke i aprtude
Igrači su podijeljeni u dva reda, međusobno odmaknuta
najmanje 10 metara. Svi igrači čvrsto se drže za ruke. Igra
počinje dozivanjem:
Prvi red: Abe rećke!
Drugi red: Apr tude!
Prvi red: Abr koga?
Drugi red: Apr tebe!
Pozvani igrač u jakom trku nastoji probiti red, odnosno
probiti vezu među rukama. Ako probije red, odvodi jednog
igrača u svoj red, a ako ne probije, ostaje u tom redu.
Igra vule
Vule u ruci drži štap i za sobom vuče ostale igrače. Oni ga
pitaju: ¨Što to jedeš Vule?¨¸ Vule odgovara: ¨Kruva i sira¨.
¨Bi li nami dao?¨ ¨Ne¨- kaže Vule i ošine (udari) štapom
onog posljednjeg.
Igra kobile
Jedan od igrača koji stoje naglo se sagne da ga drugi
preskaču. Kad bi svi preskočili, isti zauzima viši, zatim
najviši stav. Tko ne uspije preskočiti, zauzima stav da
preko njega preskaču.
Bacanje kamena s mista, s koraka i
trke
Bacač baca kamen tako da stavi nogu uz crtu odakle se baca.
Ako se bacalo s koraka, bacač bi prije bacanja napravio
jedan skok od jednog koraka i onda bi bacio kamen. Kod
bacanja kamena trke bacač se zaleti koliko hoće i kada dođe
do starta, baca kamen. U sva tri oblika bacanja važnije je
bilo da bacač ne ¨prisre¨ (ne prijeđe crtu), a pobjednik je
onaj tko najdalje baci kamen.
Miša i mace
Djeca se uhvate u kolo u kojem je miš, a maca je izvan kola.
Maca pita miša: ¨Što to jedeš Mijo?¨ Na to Mijo odgovara:
¨Kruva i sira.¨ Opet maca pita:¨Bi li meni dao? ¨ Mijo
odgovara: ¨Ne bi.¨ Onda nastupa maca, želi ući u krug i
uloviti miša. Djeca u krugu brane maci da uđe u krug i
uhvati miša. Ako bi maca probila vezu i ušla u krug, djeca
su puštala miša da bježi iz kruga, a maci nisu dala van.
Igra varibake
Igrala se tako da se jedan prut (štap) držao u desnoj ruci,
a drugi bacao u zrak. Kada se bačeni prut vraćao na domet
pruta u desnoj ruci, udaralo ga se tako da ode što dalje.
Igranje lopte
Uglavnom se igrao nogomet, a ponekada odbojka i košarka.
Nogomet se igrao na male i velike golove. Golovi, veliki i
mali, najčešće su se obilježavali pomoću dva kamena.
Igralište nije bilo ograničeno u širinu tako da igrači nisu
poznavali pojam «outa». Utakmica je trajala najčešće dugo.
Unaprijed bi se dogovorilo da je poluvrijeme kad neka ekipa
da određeni broj golova. Nekada su se lopte pravile od
različitih krpa, od mišca zaklanih svinja itd. Kasnije, a
osobito nakon odlaska ljudi na privremeni rad u Njemačku,
gotovo svako dijete imalo je loptu i kopačke. Najčešće su se
utakmice igrale između starih i mladih, odnosno onih koji su
odslužili vojsku i onih koji nisu. Uvijek su se održavale
utakmice između zaselaka. U Lištanima se 70-ih godina osniva
nogometni klub ¨Zadrugar¨, u kojem su igrali momci iz pet
sela ( Donjih i Gornjih Rujana, Lištana, Odžaka i Čaića).
Većina je navijala za Dinamo ili Hajduk, pa su se vrlo često
održavale utakmice između klubova pod tim imenom. Košarka se
u početku igrala na jedan koš. Koševi su bili stare kante
obješene na stablo.
dr. sci. Petar Džaja ¨Hrvati u Donjim Rujanima¨ |
