|
Livanjska
prezimena
 ANTUNOVIĆ
- Postoje dva izvora, nalazimo ih u
Dalmaciji, ali i u Bosni. Postoji obiteljska
predaja da su se davno doselili iz Poljica -
Tugara Dalmacija. To isto potvrđuje jedan
povijesni dokument t.j. mletački izvor iz
1570. g. gdje ih veže upravo za ovo već
izrečeno mjesto.
Drugi izvor, su biskupski popisi iz 1743 i
1768. god. koji pokazuju da se nalaze i u
Bosni, točnije, susreću se u Uskoplju,
Jajcu, Banjoj Luci, Travniku, Kraljevoj
Sutjesci, Kreševu i.t.d. Drugim riječima,
postojalo je tada 13 registriranih obitelji
u kojima je živjelo ukupno 99 članova.
BABIĆ - Podrijetlom su iz Voštana
(Dalmacija), odakle su se oko 1840. god.,
doselili u Vržerale, a 1842. g. u Podhum.
Nekoliko obitelji se seli iz Vržerala u
Podgradinu oko 1870. godine.
BADROV - U oba biskupska popisa (1743 i
1768) evidentirani su u Vržeralima kao
starosjedioci, te u Podgradinu dolaze nakon
1800. g.
Obiteljska predaja navodi da su podrijetlom
negdje iz srednje Bosne.
Iz popisa još saznajemo da je 1743. god.,
nekakav domaćin Mihael Badrov u svojoj kući
tada brojao 16 članova svoje obitelji.
BATINIĆ - jedno od najstarijih prezimena
ovoga kraja. Biskupski popisi iz 1743 i iz
1768.g. ih vode da se nalaze u Mišima, kao
što su to i danas, ali vjerojatno su oni
ovdje i od ranije. Kako se može vidjeti iz
nekih spisa: 1723.g., Džaja, M., u svom
spisu ''Osvrt na prošlost Livna'' piše i
spominje 'zemljište Batinića' u Mišima, te
nam tako daje do znanja da su Batinići bili
još ranije nastanjeni u Mišima. Po nekoj
predaji Batinići su dobili svoje prezime
tako što je neki njihov predak nosio batinu
i bio harambaša, pa su po njemu prozvani 'Batinići'.
BERIĆ - ovo prezime potječe sa Sablića Kose
kod Tijarice (Dalmacija), odakle su se
doselili u Golinjevo - 1852.g. Prije su se
nazivali Sablić.
BILIĆ - doselili su se iz Miša u Podgradinu,
a inače potječu iz Studenaca (Dalmacija).
Još od 1870 g. nastanili su se u Miše.
BLAŽEVIĆ - doselili su se iz Voštana i to
nakon II. svjetskog rata oko 1947/48. No,
zanimljivo je da su četiri obitelji
Blaževića bile poznate još 1768.g., jer
postoje zapisi da su se te obitelji nalazile
u Komoranima, u Prologu, u Zabrišću i u
Guberu. Sve četiri obitelji brojile su oko
40-tak članova. Čak Stanići iz Gubera navode
da su se prije prezivali Blaževići i da su
'došli iz Livna' t.j. njihovo podrijetlo.
BOJANIĆ - još daleke 1768.g., u Podhumu je
registrirana obitelj Bartolomeja Bojanića s
deset članova. Vjerojatno su se doselili iz
Srđevića, gdje je 1743.g., ovo prezime prvi
put i evidentirano. Bila je to Markova
obitelj s pet članova.
BREŠIĆ - Novodoseljena obitelj u Golinjevo
sa Megdana (župa Vidoši).
BRČIĆ - Biskupski popis iz 1743.g.,
evidentira obitelj 'Josepha Barchicha' sa
osam članova. Susrećemo ih, također, i u
Otoku kod Sinja. Postavlja se pitanje zašto
se ponovno vraćaju u Livanjski kraj, točnije
Bilo Polje, nezna se. Ali se zna da su se
pri povratku u naše krajeve zadržali i na
Kamenskom, da bi se onda oko 1900-te,
pojavili na našem teritoriju t.j. Bilom
polju.
BULIĆ - Porijeklom su iz Tugara (Dalmacija).
Nešto prije 1800.g., dolaze u Podgradinu,
zatim u Vržerale. Bulići su se nekad zvali
Mikulići, kao što ih i biskupski popisi
donose u Vržeralima 1800.g. Dok obiteljska
predaja Bulića u Podgradini spominje da im
je staro prezime bilo Klemić. Bulići su bili
kmetovi zloglasnih livanjskih kapetana - 'Firdus
begova'. Nakon Podgradine i Vržerala
1768.g., Bulići dolaze i u Podhum (iz
Vržerala). Postoje, također, muslimanske
obitelji Bulića u Podhumu, vjerojatno su to
islamizirane katoličke obitelji, koje je taj
proces zahvatio za vrijeme turskih osvajanja
po Bosni.
CIKOJE - (Cikojevići) - po predaji potječu
iz Studenaca (Dalmacija). Doselili su se u
Golinjevo oko 1861. godine.
ČEKO - Biskupski popis iz 1743. g. ih
evidentira u Srđeviću. Kada dolaze u Podhum
nema podataka, ali najstariji križ u groblju
na Selimovcu iz 1810. god., nosi ime Joze
Čeke. Možemo samo zaključiti da su došli u
Podhum, vjerojatno, nešto prije. U Vržerale
su se doselili iz Podgradine, a u Podgradinu
iz Čuklića. Postoji mogućnost da su išli
linijom: Srđevići - Čuklić - Podgradina -
Vržerale - Podhum, a možda i ne ...
ČELAR - Doselili su se na Bilo Polje oko
1840. g. iz Dobranja (Dalmacija). Staro im
je prezime 'Vrljić'.
Obiteljska predaja kaže da je 'pradid Ante
sam doselio iz Dobranja u Bilo Polje'. Ovdje
mu je neki 'Hajdarbeg Čengić' dao zemlju na
kojoj je kao kmet radio. Nadimak 'čelar'
dobili su zato što jer je 'pradid Ante'
pored svega posla što je obavljao, još
nadgledao i begove pčele, pa ga ovaj nazvao
- 'moj čelar' .
ĆALETA - Od starine potječu iz Voštana
(Dalmacija), odakle su se, oko 1867.g.,
doselili u Podhum. Mišljenje je da su se
nekada prezivali Babić, te da im je,
navodno, novo prezime nastalo od 'sinjskog
narječja' : 'otišli su ća' - pa ih tako
prozvaše Ćaletama.
ĆURIĆ - Njihova obiteljska predaja govori da
su najstariji 'Ćurići' podrijetlom iz Boke
Kotorske (Crna Gora), odakle su davno
preselili u Konjic, a odande u Duvno
(Tomislavgrad), zatim u Korita, da bi
konačno oko 1790.g., preselili u Podhum.
Danas u Podhumu žive na tri mjesta: u
Bandovrljama, u Prilivodi i Rici.
DRINJAK - Vrlo malo, gotovno ništa, ima
podataka od ovom prezimenu. Crkvene matice
kao i obiteljska predaja ne bilježe ništa o
ovom prezimenu.
Pa se predpostavlja da je prije ovoga
prezimena bilo drugo prezime, koje je
vjerojatno pred turskom najezdom 'silom
prilika' bilo mjenjano da bi se preživjelo.
Sličnost nalazimo kod prezimena 'Grabovac',
koje je, također, mijenjano za vrijeme
Turske vladavine, iz prezimena 'Kopčić', po
'grabu' u Grabovac. Moguće je onda da tako i
prezime Drinjak došlo po 'drinu'.
 ERANOVIĆ
- Još od starine se susreću u Kamenskom,
(Dalmacija) pod prezimenom 'Krolo', odakle i
dolaze u Vržerale i Podhum sredinom 19.st.,
a poslje i u Podgradinu, te u novije vrijeme
iz Vržerala dolaze i u Miše. Kako i zašto su
promjenili prezime ostaje obiteljska tajna.
GALEŠIĆ - jedno od najstarijih plemena
(uključujući Sučiće i Mihaljeviće) u cijelom
Livanjskom kraju. Prvi put se spominju
1326.g. u Livnu, za vladanja bosanskog bana
Stjepana II. Kotromanića, kada su se do
vlasti domogli sinovi nekog Galeše ili
Galešići. Zatim se spominju 1332.g.,
prilikom boravka bana Stjepana II.
Kotromanića u Dubrovniku, kojega prati
ugledni i veliki vojvoda Vladislav Galešić.
I napokon, se spominju 09.11.1356. god.,
kada je Georgius Galešić ustupio svoj grad
Bistricu u Hlivanjskoj županiji, a kralj
Ljudevit I. Anžuvinac mu je u zamjenu dao
kraljevsku zemlju Čavu u Slavoniji. Crkvene
matice ih bilježe oko 1821.g. kao Galešiće -
Keviće. Odakle su ? Kevići u Drniškoj
Krajini navode da su doseljenici iz
'Bosanske Slavonije', ali im nije poznata
bilo kakva veza s Galešićima iz Livna koji
su onamo u Čavu doselili oko 1356. g.
GRABOVAC - doselili su se u Vržerale prije
1820.g., vjerojatno iz Dalmacije (Proložac -
Imotski). Postoji više teorija, čak i
književno djelo od Ivana Aralice:
''Graditelji svratišta'', o seobi plemena
Grabovac*
no, ukratko, možemo s velikom vjerojatnošću
konstatirati da se 'Grabovci' spominju
prvotno u okolici Rame, gdje za vrijeme
turske vladavine susrećemo dva prezimena
Grabovac - Kopčić, odakle iz jedne obitelji
'Grabovac' jedan brat prolazi islamizaciju
postaje 'beg Kopčić', te predstavlja moćnu,
uglednu i respektabilnu instituciju onoga
vremena, drugi zadržava prezime Grabovac, (u
njegovoj lozi se rađa i čuvena svetica i
djevica - Diva Grabovčeva) koji je zbog
nenamjernih sukoba s turskom vlasti,
prisiljen na odlazak, za vrijeme opčće seobe
(1687 god.) u Dalmaciju (okolica Visovca),
odatle, vjerojatno u Sinj i okolicu, pa onda
u Proložac - Imotski, zatim u susjedno
mjesto Grabovac, odakle se opet neke
obitelji sele u Grabovicu, gdje ih biskupski
popis evidentira 1743.g., kao vrlo brojnu
obitelj. Da bi opet odatle, po drugoj
teoriji, dio jedne obitelji se selila i neko
vrijeme boravila u Mišima, te napokon, se
naselili u današnjem mjestu boravka -
Vržeralima (1817.g.) .
Postoji jedna predaja da je selo Grabovica
dobilo ime po nekada gustoj grabovoj šumi
koja je u davna vremena pokrivala ovaj kraj,
druga predaja se odnosi na prezime Grabovac,
te da je, upravo, ime Grabovice nastalo od
prezimena Grabovac. Treća predaja glasi da
su najstarije pleme Grabovaca iz mjesta
Grabovac u Imotskoj općini i da su oni dali
ime tom mjestu, kao i župi - mjestu na
istočnoj strani Buškog jezera t.j.
Grabovici, te da svi postojeći Grabovci
potječu od njih, bilo kako bilo, uglavnom,
hvala Bogu, ima nas po cijeloj 'Lijepoj
našoj', (gornji i dojni Proložac, Grabovac -
Imotski, Sinj i okolica, okolica Benkovca i
Obrovca, Grabovac - između Tušilovića i
Plitvica, Bjelovar i okolica, gradovi
Rijeka, Split, Zagreb i njihova okolica,
Zadar, Šibenik i okolica i.t.d.)
Bosni i Hercegovini, (Rama i okolica,
Bugojno, Livno, Sarajevo, Mostar, Grabovica,
Vržerale i.t.d.), kao i 'raspršene širom
bijeloga svijeta' (Australija, Austrija,
Njemačka, Kanada, . . .)
 IVKOVIĆ
- Novonaseljena obitelj iz Livna t.j '
Zagoričana'.
JAKELJIĆ - prvi put evidentirani u Golinjevu
još 1768.g. ('Natalis Jageglich' s ukupno 9
članova).
Ostalo nije poznato.
JANDRIJEVIĆ - Prema staroj obiteljskoj
predaji 'Jandrijevići' su starosjedioci u
Mišima. Odavde su se u novije vrijeme selili
u Podhum i druga mjesta. Tradicija govori da
su se prije prezivali Batinić. Priča dalje
kaže da su se jednog dana tri brata (Ante,
Pavao i Jandre) podjelili. Ante je kao
najstariji ostao na ''ognjištu'', drugi je
otišao ''blizu groblja'', a treći ''sašo' na
mandek'' . Bio je upravo to onaj 'Jandre' po
kojem su se ovi kasnije i prozvali
'Jandrijevići' .
JURIŠIĆ - (Cvitanović) - podrijetlom su iz
Zagorja kod Posušja (Hercegovina). 1768.g. u
Zagorju postoji zadruga Marka Jurišića s
40-tak članova obitelji. Nadimak Cvitanović
(drugo prezime) dobili su po nekom Cvitku -
Cvitanu. Neki drugi pokazatelji upućuju u to
da su ovi Jurišići u Čaprazlijama doselili
iz Bitelića kod Sinja (Dalmacija) i da su se
nekada zvali 'Đapići'. Biskupski popis
1743.g. evidentira u Strupniću (kod Livna)
jednu oveću obitelj Cvitanovića sa 12
članova (čeljadi).
 KATAVIĆ
- Ne poznaju svoju povijest i porijeklo
loze, ali se pretpostavlja da su u Podhum
došli iz Prologa. Zato što je ondje (u
Prologu) 1743.g. evidentirana obitelj Pavla
Katavića sa 6. članova, a 25. godina kasnije
evidentirana je i obitelj Martina Katavića
sa 10. članova.
KLIŠANIN - (Čame) (Čaja) - (Džaja)
podrijetlom su vjerojatno iz Dalmacije ispod
Klisa (Klis - Klišanin). Staro prezime im je
bilo Džaja, ali kada su doselili u Miše
promijenjeno je u Klišanin. S tim da nije
bilo zaboravljeno i ono staro prezime, jer u
biskupskom popisu iz 1743.g. nalazimo dvije
obitelji Klišanin sa ukupno 28. članova i
jedna obitelj ''Caio'' (Čaja ili poslije će
biti Džaja) sa tri člana. Ova obitelj će
odseliti u Livanjsko polje, od koje će
poteći sve današnje obitelji Džaja.
Pretpostavlja se, također, da su obje ove
obitelji doseljene iz Aržana (Dalmacija). Iz
Miša se sele u Golinjevo, jer već 1768.g. u
Golinjevu se nalazi obitelj Mihaela
Klišanina sa 9. članova. Postoji još jedna
teorija da su Klišanini, prvotno Džaje,
staro bosansko-hercegovačko prezime
podrijetlom iz Konjica, gdje i sada postoji
muslimansko selo Džajići. Naime, u vrijeme
islamizacije (turčenja) svi stanovnici, toga
sela, koji nisu htjeli postati muslimani
morali su se seliti. Trojica braće tako
krenu i stignu do ušća Rame. Tu se
rastadoše. Jedan ode put Dubrovnika, a
ostala dvojica u Ramu. Tu su bili do velike
seobe kad Ramski fratri s narodom odoše u
Dalmaciju (Sinj) (1687.g.). Odatle se
raziđoše na sve strane. Livanjski su od
Aržana, odakle su najprije došli u Miša, a
onda dalje . . . Nadimak ''Čame'' su dobili
po nekoj babi. Pitali je: ''Bako, šta to
radiš'' ? A ona odgovori: ''Evo, sinko,
ČAMIM sama''. I od tada su poznati pod
nadimkom - ''ČAME''.
KULIŠ - Postoje dvije grane Kuliša. Jedna
starija potječe od Mihaljevića, a kasnije
prozvana Kuliš. Dok druga je ona koju
biskupski popis iz 1743.g. evidentira kao
Mrkonjić. Postoji teorija da su se današnji
Kuliši nekada zvali Mrkonjići. 1768.g.
nalazimo prezime ''Culisich'' i to obitelj
Antonova koja broji 13. članova, dok se
prezime Mrkonjić više ne pojavljuje u
Livanjskom kraju. Gdje je? Nalazimo ih u
Glamoču i to Ilijina obitelj sa tri člana.
Mrkonjića danas ima i u okolici Imotskog.
Dakle, Kuliši postoje u Golinjevu od
1768.g., a kasnije će se seliti dalje,
najprije u Miše, onda u Podhum, te na Bilo
Polje i konačno u Vržerale.
KROLO - Po obiteljskoj predaji podrijetlom
su s Kamenskog (Daslmacija) odakle su se
doselili u Podhum 1815.g. Zanimljivo,
biskupski popis iz 1743.g. bilježi njihovo
prezime u Mišima, Prispu i Priluci.
MARKIĆ - Nekada su se prezivali Đonlić.
Doselili su iz Biska kod Trilja (Dalmacija).
No, obiteljska predaja kaže da potiječu iz
Voštana (Dalmacija). Po biskupskom popisu iz
1768.g. evidentirani su u Golinjevu sa 6.
članova obitelji Đonlić. U Podhumu se nalaze
od sredine 19. stoljeća.
MANDIĆ - Oni su starosjedioci u Livanjskom
polju. Došli su na Bilo Polje, a onda prije
tridesetak godina preselili su se u Podhum.
Ima ih i u Prologu.
MATIĆ - Potiječu s Kamenskog (Dalmacija),
odakle su se doselili u Bilo Polje oko
1890.g.
MAGANIĆ - je vrlo
rijetko prezime, i javlja se tek u dva sela
na području Livna ( Mali i Veliki Kablići)
te u području Sinja (Čitluk). Zgodno je
napomenuti da je ovo prezime oblikovano
upravo na ovom području Cetinske krajine
(Čitluk), a u Livnu se prvi put spominje
1743. Da bi objasnili etimologiju prezimena
Maganić, valja prvo opisati etmologiju
prezimena Maganjić iz kojeg se i razvilo
zadano prezime. Prezime Maganjić izvedeno je
od riječi ''maganja'' što označava reg.stanje
u kojem ne što nedostaje (manjka) u odnosu
na drugo, odnosno kad je nešto ili netko
lošiji u odnosu na drugog.
Naizgled nemoguća veza između prezimena
Maganjić i imenice mana ipak postoji. Naime,
neka etimološka istraživanja pokazala su
isti korijen u ova dva izraza. Kao što je
već navedeno, prezime Maganjić izvedeno je
od imenice maganja (tal. magagna) dok je
imenica mana, inače riječ štokavskog
govora, balkanski turcizam arapskog
podrijetla. Nakon što sam pokušala donekle
objasniti etimologiju prezimena Maganjić,
etimologija zadanog prezimena Maganić usko
je vezana za porijeklo prezimena Maganjić.
Naime, prelistavajući crkvene matične
knjige rođenih primijetila sam da nastanak
oblika prezimena Maganić nije ništa drugo
nego grafijska pogreška kojoj nitko nije
pridavao veliki značaj i ne sluteći da će
zbog nje nastati novo prezime. Dakle, svi
Maganići nekad su bili
Maganjići što znači da je etimologija
prezimena Maganić identična već navedenoj
etimologiji prezimena Maganjić. Postoje
podatci o postojanju prezimena Maganja u
Istri, dok je prezime Maganić nastalo
tvorbenim procesom u kojem se na obličnu
osnovu imena ili nadimka, u ovom slučaju
maganja, dodao tvorbeni sufiks -ić.
maganj(a)
+ ić > maganjić
Sufiks -ić dodaje se na jednosložne,
dvosložne, hipokorističke i dr. osnove, a u
nekim
slučajevima može imati deminutivno-hipokorističko
značenje. A kako je nastalo Maganić?
Kao što sam navela, rezultat je grafijske
pogreške uvjetovane fonološkom
neutralizacijom parova konsonantskih
fonema(u ovom slučaju sonata /n/ : /n/) koja
za
posljedicu ima svođenje binarnog fonološkog
para na jednu jedinicu koja je uvijek jedna
od onih u paru, a ne nova jedinica. Do toga
dolazi u područjima gdje je fonološki sustav
nešto
siromašniji ( primjerice u muslimanskim
gradskim govorima jer se u tursko vrijeme u
gradovima formirao sloj bogate
aristokracije, tj. zatvoreno društvo unutar
kojega su postojale posebne norme
ponašanja).
MAGIĆ - Potječu sa Ugljana kod Trilja
(Dalmacija). Doseljavaju se u Golinjevo oko
1818.god.
MIHALJEVIĆ - Izgleda da su jedna od
najstarijih hrvatskih obitelji u podhumskoj
župi i livanjskom kraju uopće. Još 1322.g.
spominju se 'sinovi Mihovilović iz Livna'.
Povijesničari se slažu da su današnji
Mihaljevići potomci te stare kneževske
obitelji Mihovilovića. U biskupskom popisu
iz 1743.g. evidentirane su dvije obitelji
''Miaglevich'', a to su Pavlova s 26.
članova i Grgina sa 11 članova. Mnogo prije
ovoga biskupskoga popisa Mihaljevići se
nalaze u Golinjevu, jer i 'Klaić' objašnjava
da su Šubići izgubili Livno upravo zato što
su protiv sebe imali ''filli Mihovilovich de
Clivuna'', a to se dogodilo još davne
1322.g. Iz Golinjeva se sele u Miša oko
1790.g., i Podhum oko 1815.g. Danas žive na
dva mjesta: Mihaljevići kod mosta na Mandeku
i Mihaljevići - Prkeljići u 'Palačeku'.
Ostali Mihaljevići su podrijetlom odatle.
MILARDOVIĆ - Svojim podrijetlom su iz
Dobranja (Dalmacija), odakle se doseljavaju
u Golinjevo oko sredine 19. stoljeća.
MILOLOŽA - Korijeni su im iz Voštana
(Dalmacija), a u Miše se doseljavaju još
prije 1820.g. Zatim, dolaze u Podhum oko
1820.g. Nakon izvjesnog vremena se sele i u
Vržerale. Da bi, onda, jedna grana Miloloža
odselila iz Vržerala oko 1885.g., u Bilo
Polje.
MIOČ - (Mijoč) Došli su iz Grgurića, gdje su
starosjedioci. Ondje biskup Dragičević
1743.g., evidentira obitelj Tome Mioča sa
30. članova (čeljadi). Danas žive u
Vržeralu, Zagrebu, te po cijeloj Republici
Hrvatskoj i šire.
 OMAZIĆ
- Još vrlo davno doselili iz Rošnjače kod
Vinice, gdje su ih oba biskupska popisa
(1743.g. i 1768.g.) evidentirala.
PADRO - (Padrić) Ne zna se odakle su
podrijetlom. Uglavnom oko 1829.g., preselili
su se iz Miša u Podhum, gdje ih biskupski
popis 1768.g., evidentira sa 7. članova
obitelji (Antonius Padrich)
PAVIĆ - Podrijetlom su iz Tijarice
(Dalmacija), gdje su u 'davna vrimena'
doselili iz Doca pod Mosorom (Dalmacija). Sa
Tijarice jedni su odselili na Dobranje
(Dalmacija) (odakle su kasnije ponovno se
selili po cijeloj Dalmaciji), drugi u
Rašeljke, a treći u Podhum, točnije, u Miše
gdje se prvi put i spominju, u biskupskom
popisu 1743. g., (kuća Nikole Pavića sa 11
čeljadi). U Podhum se sele oko 1768. g.
Danas u Podhumu žive na tri mjesta: 'u
Pavićima', 'Bjanušićima' i 'Ivkićima'.
Pavići u Vržeralima doselili su se oko
1800.g. iz Sinja i okolice, a Pavići u
Podgradini došli su, također, iz Dobranja
oko 1820. g.
PAVLINOVIĆ - Obiteljska predaja Batinića
govori da su se nekada prezivali Pavlinovići
i da su doselili iz Studenaca (Dalmacija), a
obiteljska predaja Pavlinovića govori o svom
doseljenju iz Makarskog primorja. U starim
maticama stoji godina 1864., kada su
vjerojatno doselili u Miša, a mnogo poslije
i u Vržerale.
PAVLOVIĆ - Oni su u Mišima, vjerojatno,
starosjedioci. Ako se vratimo na prezime
'Jandrijević' tu susrećemo tri brata: Pavao,
Ante i Jandre. Po tom Pavlu koji se doselio
'blizu greblja', dobili su svoje prezime
'Pavlovići'. Prije su se prezivali Batinić,
nekada Pavlinović, a zapravo Pavlović.
Dakle, slijedi zaključak da su Pavlovići,
Batinići i Pavlinovići zapravo jedna te ista
loza ?! Možda su potomci vlastelinskih
Pavlovića . . . ?
PERKOVIĆ - potječu iz Mijakova polja kod
Vinice. Tamo ih je biskupski popis iz
1743.g. evidentirao kao vrlo brojnu zadrugu.
Samo u Mijakovu polju u četiri obitelji bilo
je 34 člana. Inače su oni 'na daleko čuveni
kosci' - (Ivan (baba), Tadija i Marko
Perković). Iz Mijakova polja se sele u
Grabovicu, zatim Prisoje i Golinjevo (Puđin
brig), a onda 'ćaća i tri sina' sele u
Vržerale oko 1807. god., pa u Podhum i
konačno na Bilo Polje.
PERVAN - starinom su iz Tijarice
(Dalmacija), odakle su se doselili u
Vržerale oko 1822. g. Na Tijaricu su došli
nešto prije 1780. g., iz Brotnja
(Hercegovina), gdje ih 1743. god., biskupski
popis evidentira. U Podgradini su od 1823.
god.
PLAZIBAT - novodoseljena obitelj oko 1940.
god., dolazi u Vržerale, također, iz
Tijarice.
PROPADALO - prema obiteljskoj predaji nekada
su se zvali 'Tomaševići', tj. stara bosanska
kraljevska loza. Nakon dolaska Turaka imali
su status 'nepoturčenih' plemića, te su se
mogli svuda kretati, pa tako i ovim našim
krajevima. Kad bi ih beg susretao,
postavljao bi im uvijek isto pitanje: ''Kud
se skitate 'PROPADALE' moje ?'' , te se od
tada tako zovu. Postoje još neki ne službeni
izvori da su se nekada zvali 'Gašpar(ov)ići'
i da su se doselili iz Roškog Polja, gdje ih
biskupski popis iz 1768. g. evidentira i to
Marijanova i Lukina obitelj sa ukupno 19
čeljadi. U Podhum se sele iz Vržerala pod
kraj 19. stoljeća.
PUĐA - jedna od najstarijih obitelji našega
kraja, jer još 1743. god., biskupski popis
ih evidentira samo u Mišima i nigdje drugdje
uzimajući u obzir cijeli tadašnji bosanski
vikarijat. Pa se misli da su oni ovdje
najraniji starosjedioci.
 RIMAC – Misli se na Rimce iz Dumana, koji su
došli 1590 g. iz Dalmacije od Sinja selo
Brnaze, udomljuju se u selo Kovačić kod
Livna. Rimac Anton r. 1745 g. vj. Manda
Kurbaša sele se sa svoja četiri sina iz
Kovačića u Čelebić. (od 1777 do 1840 g.).
Antonov sin Nikola r, 1787 g. vj. 1809 g.
Manda Džepina seli se sa svojom dj. iz
Čelebića u Ljubunčić (od 1840 do 1862 g.
gdje je i pokopan 1856g. na ljubunčića
groblju). Nikolin sin Ilija r. 1826 g. vj.
1843 g. Manda Perić vraćaju se sa svojom
djecom iz Ljubunčića 1862 g. u Kovačić.
Ilijin sin Nikola r. 1846 g. vj. 1869 g.
Perku Bilić imali četiri sina Mate, Pere,
Stipe i Jakov. Otac Nikola šalje Peru i
Stipu na rad u Ameriku a kod njega u
Kovačiću ostaju Mate i Jakov. Po povratku iz
Amerike sinova Pere i Stipe otac Nikola
kupuje dva mlina u Dumanu, iznad mosta
kupuje se 1918 g. od Samardžića , a niže
mosta (Prikorika) 1919 g. od Vodopije. Nakon
diobe 1934 g. u gornji mlin dolazi i
Kovačića 1948 g. stipin sin Ivan ( Ivančić
), a u dojni mlin 1951 g. Mićin sin Mirko. (tekst
za prezime poslao M. Rimac)
tnx
ROGULJIĆ
- starinom su iz Roža (Voštane - Dalmacija).
U Podhum su se doselili između dva svjetska
rata.
SOLIĆ - nalaze se odavnine u župi Podhum.
Nekada su se prezivali Pandža, jer ih tako
oba biskupska popisa (iz 1743 g. i 1768 g.)
pronalaze u Mišima - odakle se sele i u
Vržerale nešto prije 1800 g. Obiteljska
predaja kaže da im je sadašnje prezime
nastalo tako što se jedan od njih stalno
zaklinjao riječima ''soli mi ..'', pa su ga
prozvali 'Solić'.
SABLIĆ (SABLJIĆ) - došli su u Podhum oko
1815. g., sa Sablića Kose (Tijarica -
Dalmacija).
Ondje su, vjerojatno, starosjedioci.
SUČIĆ - je, svakako, jedno od najstarijih
plemena i prezimena u Livanskoj okolici. Iz
nekih izvora saznajemo da su nekada zvali i
'Sučečić'. Spominju se u darovnici kralja
Stjepana Ostoje iz 1400. god., kao jedna od
12 plemena Livanjske župe (okolice). U
tradiciji je poznato da nakon što su Turci
osvojili Bosnu, vrlo jak otpor u to vrijeme
pruža knez Miroslav Sučić s bratom
Vatroslavom u Orguzu kod Livna. Nakon što ih
Turci, ipak, pobijede s mnogobrojnom
vojskom, oni pobjegnu u Dalmaciju. Poslije
se, nakon Turskog 'zuluma', jedan od braće
povrati natrag u Bosnu, te se vjeruje da od
njega potječu svi Sučići u Livanjskom kraju.
Današnji Sučići u Mišima su se, vjerojatno,
bar prema njihovoj obiteljskoj tradiciji
doselili iz Potočana ili Zagoričana, gdje su
1743. god., jedino i evidentirani vezano za
današnju Livansku općinu.
dopuna;
Sučići su starosjeditelji u Livanjskom
polju, potomci jednog od 12 plemena tog
kraja, koje spominje darovnica kralja
Stjepana Ostoje vojvodi Hrvoju Vukčiću god.
1400. Vjekoslav Klaić piše o njima da su oni
plemićka hrvatska obitelj i da su se nekad
zvali Sučečići odnosno Suč'čići. S tim se
očigledno slaže obiteljska predaja Sučića u
Lusniću kod Livna, koja tvrdi da su se oni
nekada zvali Sučičić i da su iz sela Orguza,
upravo iz mjesta odakle je i spomenuto
livanjsko pleme po povelji iz god. 1400. J.
Erdeljanović ih nalazi u dalmatinskoj,
ličkoj i bačkoj bunjevačkoj grupi, a bili su
svakako jako bratstvo, čiji se rodovi i
ogranci u vrijeme turske najezde i kasnije
razilaze na sve strane.
Ipak livanjski Sučići nipošto nisu
bunjevačko pleme nego starohrvatski plemići
iz župe Livno. Sučići Bunjevci mogli su lako
nastati od narodnih sudaca, kakvih je inače
bilo i kod katoličkih Vlaha XV. I XVI.
vijeka, pastira na Velebitu. Popis 1768.
nalazi Sučiće u livanjskom kraju Bukovoj
Gori, Buškom Blatu, Gredi – Zagoričanima (2
porodice, 38 duša) i Mišima.
Iz historijskih vrela ništa ne znamo o
Sučićima u stara vremena na Kupresu. Prije
okupacije (1878.) dolazi na Suho Polje Pavao
(Pavan) Sučić iz Sturbe (Livno) kao sluga
kod fratara. Od njega potječu Sučići u
Zloselima. Pavan je imao tri sina: jedan je
ostao na Suhom Polju, drugi, Ivo, bio je
handžija u Gornjem Malovanu, dok su treći,
Mirko, nastanio u gradu. Od njega potječu
sinovi Jozo, činovnik tvornice u Jajcu i
Ing. Jako, profesor šumarskog fakulteta u
Sarajevu.
S njim nije u rodu obitelj Jandre Sučića,
koji dolazi na Kupres iz grada Livna kao
pomoćnik u trgovini svom daidži (ujaku) Miji
Kutleši oko god. 1898., tu se oženio i imao
osmoro žive djece, četiri sina i četiri
kćeri.
(Dopunu poslao
Zdravko S. tnx)
 ŠARIĆ
- svi Šarići u Livanjskom polju, doselili su
se sa Tijarice (Dalmacija), to je jedna od
teorija. Druga teorija, kaže da su ipak 'kupreški
Šarići' starinom iz Makarskog primorja,
odakle su se preselili u Imotsku krajinu -
selo Zijavci. Ondje su se, navodno, tri
brata podijelila i zaputila svaki na svoju
stranu. Jedan je ostao u selu, drugi je
pošao u Livno (od njega, vjerojatno, potječu
svi Livanjski Šarići), a treći na Kupres.
Šarići se nalaze u Vržeralima od 1817. god.
ŠESTO - podrijetlom su iz Dalmacije,
vjerojatno, Karakašica kod Sinja. Biskupski
popis iz 1743.g., evidentira obitelj ''Joannesa
Sestova'' s 12 članova. Po jednoj teoriji se
misli da su se nekada prezivali Šestić.
Šeste u Podgradinu dolaze, vjerojatno, iz
Kablića kod Livna, negdje između 1880. i
1900. god.
ŠKARO - doselili su se sa Tijarice
(Dalmacija). U Vržerale stižu početkom 19.
stoljeća. Biskupski popis iz 1743.g., nalazi
jednu obitelj Škara u 'Eminovu Selu' (Duvno
- današnji Tomislavgrad), bila je to obitelj
Ivanova sa ukupno šest članova. I danas
postoje obitelji Škaro u Tomislavgradu.
ŠIMUNAC - potječu iz Roškog polja. Biskupski
popis ih evidentira i kao ''Ljubasoviće'' -
tako su se nekada prezivali. Već 1768. god.,
doselili su se u Podhum, a u novije vrijeme
i u Vržerale.
ŠUĆA - dolaze iz Glavica kod Sinja
(Dalmacija). Biskupski popis iz 1743 g.,
registrira u Mišima obitelj ''Lucasa
Suchie'' s ukupno devet članova.
TIRIĆ - po obiteljskoj predaji potječu s
Tijarice (Dalmacija), odakle su prije
'dvista godina došli ovdje - u Golinjevo'.
Moguće je da su i prije došli, jer iz
biskupskog popisa (1743. g.), je vidljivo da
je tada postojala obitelj ''Georgiusa Tire''
sa 22 člana.
TOPIĆ - ne znamo točno odakle su se doselili
Topići u Golinjevo, ali je vjerojatno, po
nekim izvorima da potječu iz Livanjske
okolice, moguće iz Srđevića, jer im je
odande najbliži prirodni prijelaz u Podhum,
gdje se 1815 god., spominje jedna obitelj
Topića koja će se, vjerojatno, negdje oko
1836. god., nastaniti u Golinjevu.
 VELIĆ
- starinom iz Velića kod Sinja (Dalmacija).
U biskupskom popisu iz 1743. g.,
evidentirana je u Glamoču: obitelj Joze
Velicha sa osam članova. Već od sredine 19.
stoljeća Velići egzistiraju na ovim našim
prostorima (Podhumu, Vržeralama i Podgradini).
VIDOVIĆ - Nijedan ih biskupski popis ne
nalazi u Livanjskom polju. Po nekim izvorima
se misli da su
starinom iz Mijakova polja, odakle su se ''svajdi
selili''. Zato njihova obiteljska tradicija
govori da su od
''svagdale''. To bi se, također, moglo
povezati s njihovom današnjom brojnošću i
rasprostranjenošću, ali ne
samo u Livanskom polju, nego i šire.
Uglavnom u Podgradini su od 1830. god.
VODOPIJA - su starosjedioci u Vržeralima,
jer ih biskupski popis iz 1768. g., upravo
ovdje zatiče i evidentira. Dok raniji
biskupski popis iz 1743. god., ih spominje u
Eminovu Selu tj. Duvnu ili današnjem
Tomislavgradu, sa tri obitelji i ukupno
21-im članom. Predpostavlja se da su upravo
odande, između ova dva biskupska popisa,
preselili se u današnje mjesto bivovanja -
Vržerale.
VUKADIN - obiteljska predaja govori da
potječu iz današnje Seoničke župe
(Tomislavgrad), jer ih tu i raniji biskupski
popis (1743. g.) evidentira udružene u moćne
zadruge. U 7 obitelji bilo je ukupno 103
člana. U isto vrijeme i u Livnu se spominje
jedna obitelj ''Vucadinovicha'' i to
Stjepanova sa sedam članova. Početkom 19.
stoljeća evidentirani su prvi Vukadini u
Livnu, to su bili doseljenici iz Duvanjskog
polja. Zatim ih nalazimo u Srđevićima,
Grborezima, Držanlijama, Žabljaku i u
Podgradini kamo dolaze negdje oko 1830. god.
ŽIVKO - slično kao i Solići, prezime Živko
je od davnine u župi Podhum. Čak i prvi
biskupski popis (1743.g.) ih evidentira u
Mišima (Obitelj Andreasa Xivkovicha sa 7.
članova). Tada su se još prezivali
''Živković'', da bi 25. godina kasnije,
točnije 1768. g., prvi put evidentirani u
Vržeralima.
ŽULJEVIĆ - po obiteljskoj tradiciji doselili
su se oko 1860 g., iz Čaporica kod Trilja
(Dalmacija). Dok su po nekim izvorima
Žuljevići u Komoranama doselili iz Otoka kod
Sinja (Dalmacija). Biskupski popis iz 1743.
god., ih zatiče u Rami i to dvije obitelji,
da li su u vrijeme opće seobe 1687. god.,
zajedno sišli s Ramskim franjevcima u Sinj i
okolicu ? - Vjerojatno da, a dalje je onda
poznato.
|